Meditacijom do unutrašnjeg mira

Meditacija je stanje centriranosti na nešto van nas samih. Putem meditacije možemo ostvariti unutrašnji mir.

Kako djeluje meditacija?
Može se reći da se svaki čovjek osjeća neutralno dok ne počne da razmišlja. Te misli onda stvaraju emocije koje povlače fizičku reakciju, koja se opet osjeća u vidu raznih simptoma. Ako razmišljamo o lijepim stvarima, osjećat ćemo se lijepo. A ako razmišljamo o negativnim stvarima, osjećat ćemo se depresivno, potišteno, možda nervozno sa glavoboljom, bolom u stomaku i nizom ostalih simptoma. Znači, većinom se osjećamo onako kako mislimo.

Redovnim upražnjavanjem meditacije polako se balansira tok negativnih misli i svodi na jedan razuman nivo. U momentima dok meditiramo fokusiramo se na nešto izvan nas samih, a posljedica toga je jedan smiren osjećaj. To smirenje nam daje fin osjećaj u tijelu, bez napornih simptoma koje osjećamo dok razmišljamo o brigama i problemima. Dok meditiramo čitavo naše biće se smiruje, rad srca, disanje, rad unutrašnjih organa, sve se svodi na jedan izbalansiran nivo. Svakodnevno upražnjavanje meditacije čini da se naše tijelo počinje prilagođavati na ovakvo smireno stanje i vremenom se počinjemo osjećati bolje, smirenije i snažnije. Osjetićemo kako odjednom imamo više energije, jer smo umanjili negativno razmišljanje na koje se naša energija trošila. U suštini je negativno razmišljanje jedna navika.

Kako meditirati
Postoje razna učenja o tome kako treba meditirati. Razne mudrosti su napisane, koje govore o raznim tehnikama meditiranja. Još od davnina su ljudi shvatili da je meditacija stanje koje čovjeku donosi uopšteno bolji osjećaj.

Ono što je centralna stvar u meditaciji jeste upravo to što dok meditiramo ne razmišljamo previše ili čak ne razmišljamo nikako. To i jeste ključ meditacije, da promijenimo onaj ustaljeni tok misli. Tako se postiže smireniji i bolji osjećaj. Tijelo jednostavno ne voli kada ga previše ispunjavamo kojekakvim razmišljanjima, pogotovo negativnim.

Ja lično mislim da nije potrebno pridržavati se nekih pravila i rituala, mada nekome može baš to odgovarati. Ono sto je bitno je da se utiša taj unutrašnji dijalog koji svi mi imamo. Meditirajte kad god poželite i gdje god poželite. Idite u šumu i posmatrajte drveće, životinje, mora, jezera. Ili zatvorite oči i slušajte vjetar, šum lišća, žubor vode, cvrkut ptica. Nema nekih pravila kako ćete meditirati. Možete čak i meditirati na nekoj pročitanoj knjizi, pjesmi. Meditirajte o pozitivnim riječima iz tih pročitanih tekstova. Ponavljajte ih u sebi i osjetite njihovo pozitivno dejstvo. Ali ipak birajte pozitivne knjige, knjige koje imaju pozitivnu i zdravu poentu.

Ovdje ću navesti i neke vrste meditacije koje se izvode po određenim pravilima. Mada, kao sto sam već rekao, nema nekih krutih pravila o tome kako treba meditirati, sve je stvar šta pojedincu najviše prija. Još jednom da ponovim, ono što je važno i što meditaciju u stvari i čini meditacijom je, da se bude fokusiran na ono o čemu se meditira i da predmet meditacije bude nešto neutralno, nešto što izaziva smiraj u nama. Ako meditirate na žuboru vode, osjetite taj zvuk i nemojte istovremeno razmišljati o obavezama, već ostanite sa tim zvukom ili prizorom koji posmatrate. Pustite da vas obuzme prijatan osjećaj i pokušajte neutralisati sve uobičajene misli.


Primjeri meditacije
Fokusiranje na predmete
Zauzmite željeni stav i pokušajte neutralisati sve misli. Zatvorite oči i vizualizirajte neki predmet, na primjer plamen svijeće kako leprša. Ali bez razmišljanja, već samo vizualizirajte izgled plamena. Tokom meditacije dišite umjereno, bez naglih udisaja i izdisaja. Meditirajte onoliko koliko vam prija. Možete čak i posmatrati predmet meditacije otvorenim očima nekoliko minuta, pa onda zatvoriti oči i vizualizirati ga nekoliko minuta. Bitno je samo držati fokus na predmetu vizualizacije i što manje dopuštati da vas opsjedaju kojekakve misli. Ova meditacija se najbolje sprovodi u sjedećem ili ležećem stavu.

Fokusiranje na tijelo
Zauzmete ležeći stav sa ispruženim nogama i rukama. Noge su malo razmaknute jedna od druge i ruke su također odmaknute od tijela. Zatvorite oči i samo lezite par minuta i opuštate se. Zatim počnete vizualizirati prvo prste na nogama, a zatim potkoljenice, pa butine i sve tako do glave. Također možete vizualizirati i unutrašnje dijelove tijela. Možete vizualizirati krvotok, mišiće, kosti, itd. Tokom meditacije dišite umjereno, bez naglih udisaja i izdisaja. Meditirajte onoliko koliko vam prija. Bitno je samo držati fokus na predmetu vizualizacije i što manje dopuštati da vas opsjedaju kojekakve misli.
izvor

Svaki je čovjek svijet u malom, a u razvoju jedinke od rođenja do smrti manifestiraju se sve faze nastanka svijeta i evolucije vrste. To potvrđuje filogeneza, koja je u biti ponovljena ontogeneza. Razvoj fetusa ide prijenosom genetskog zapisa od jednostaničnog oblika preko svih faza evolucije čovjeka do roditeljskog genoma i specifične varijante našeg nastanka u obliku jedinstvenog i neponovljivog bića.

U djetinjstvu prolazimo faze razvoja od prvobitnih ljudi do danas, a nakon zadnjeg izdaha i smrti fizičko tijelo svakog ljudskog organizma se raspada u niže organske i anorganske oblike, jer nema više životne sile koja sprečava ovu entropiju.
Jedinka je nastala iz „praha“ i „prahu“ se vratila, ali prije fizičkog nestanka svaki je čovjek ostavio neki doprinos kao infinitezimalni trag u kolektivnoj svijesti i kolektivno nesvjesnom. Slično su povezani i mikro i makro aspekti spoznaje unutar znanosti i i njezine primjene putem tehnologije.
Koliko znanost više pronikne u svijet molekula, atoma i subatomskih struktura toliko više raste spoznaja o svijetu koji nas okružuje, uključujući i znanja o tajnama nastanka Svemira, našeg okruženja i nas samih. Koliko čovjek više i brže ovladava mikro svijetom, a danas već možemo govoriti i o nano tehnologijama, toliko više i brže ljudska vrsta proširuje svoju moć i otkriva tajne svemira i njegovih prostranstava.
Što više kao pojedinci otkrivamo nesvjesne sadržaje svoje psihe to više osvještavamo spoznaje o vanjskome svijetu. Kako, međutim, spoznati smisao, svrhu i cilj ovih procesa? Kako ostvarivati željenu introspekciju? Kod prahistorijskih ljudi i plemena koja nisu još posve uronila u suvremenu civilizaciju elementarne pojave, drveće, stijene ili životinje imaju osobnost, a često i božanska svojstva.

Maloj djeci je svijet bajki i basni jednako stvaran kao njihovim roditeljima dramska serija ili dnevnik na televiziji. Jednako tako umjetnicima i šamanima moćan svijet simbola i nadahnuća predstavlja stvarnost koja leži izvan svjesnog uma, a književnost je puna romana koji stoljećima daju ilustrativne primjere koji mogu poslužiti našem otkrivanju i razumijevanju nesvjesnog. U Bibliji su aspekti nesvjesnih dijelova psihe prisutni kroz tumačenje snova, koja su zapisana kao čisti stvaralački čin proroka koji su prenosili značajne poruke za širu zajednicu. U grčkoj mitologiji je nadahnuće dolazilo od Atene, za koju su vjerovali da je božica rođena iz Zeusove glave. Sigmund Freud je prvi razjasnio potrebu psihoanalize i razumijevanja nesvjesnog.
Dokazao je da nesvjesni dijelovi psihe sadrže osobna iskustva i želje koje su bile potisnute iz svjesnih dijelova. Njegov doprinos predstavlja izuzetan pomak u razumijevanju ljudske psihe, ali tek Jungovo otkriće kolektivnog nesvjesnog objašnjava zašto se naše nesvjesno može sastojati i od materijala koji nikada prije nisu dotakli našu svijest. Dublje razine uma su za njega objektivne, jer pripadaju cijeloj ljudskoj vrsti, a ne samo osobnom i subjektivnom vlasništvu neke osobe.

Nesvjesne su jer postoje u za nas skrivenom obliku, koji nije dostupan našoj pažnji. Poput neke šifrirane poruke koja se ne može izravno razumjeti, najdublje nesvjesne razine ne mogu izravno doći do naše svijesti. Prema Jungovom mišljenju kolektivno nesvjesne kao i individualno nesvjesne razine postoje u našoj psihi i posredno se manifestiraju. Metoda introspekcije je za svakog istraživača psihičkih fenomena nezamjenjiva psihološka metoda, ali je ograničena međusobnim isključivanjem svjesnog i nesvjesnog. Kad spavamo nismo svjesni okruženja i tek po sjećanju kada se probudimo analiziramo snove, koje možda nismo dobro zapamtili.
Stoga je meditacija korisna kao komplementarna metoda introspekcije koja povezuje neke aspekte budnog stanja i počinka. Bez meditacije i općenito zadubljenja kroz kontemplaciju muskulature i koncentraciju pažnje na mantru koja nas vodi u istraživanje njezinih nesvjesnih sadržaja preostalo bi samo indirektno istraživanje kroz analizu snova, asocijacija, simbola i hipnozu.
Trening meditacije je stoga od izuzetne važnosti, jer s jedne strane daje mogućnost poniranja u nesvjesne sfere, a s druge strane proširuje našu svijest i ujedno čisti podsvijest, koja je kao dio nesvjesnoga dijela psihe ispunjena između ostaloga i stresom iz bližih i ranijih razdoblja života. Meditaciju zato definiramo kao zadubljenje uz pomoć kontemplacije tijela i koncentracije uma na mantru, koja nas vodi u nesvjesne sfere našega postojanja. Kroz dugi niz stoljeća se potvrdila kao metoda, kojom se čovjek višegodišnjim prakticiranjem može osloboditi dominacije lokalnog uma.
Ona je ujedno i vrsta introspekcije, koju tisućama godina prakticiraju duhovni tragaoci u različitim kulturama. Postoji puno tehnika meditacije, autogenog treninga i duhovnih vježbi. Neke od njih su se stoljećima prenosile posebnim procesom inicijacije, ili su bile prezahtjevne za široke slojeve stanovništva, koje nije imalo dovoljno obrazovanja i slobodnog vremena za rad na sebi, jer se borilo za puko preživljavanje. Danas možemo reći da smo na pragu Doba nano-tehnologija.
Njegovi temelji i materijalna podloga, koja omogućava širenje kvalitetne duhovnosti su razvoj znanosti i novih tehnologija te nećemo pogriješiti, promatrano šire od samog tehnološkog aspekta, ako kažemo da je naličje iste suštine reći počelo je Doba duhovnosti. Zahvaljujući rastu životnog standarda i obrazovanosti, kao i sve bržem razvoju sredstava moderne komunikacije, duhovnost je postala dostupna većini ljudi. Hoćemo li je, i koliko, razviti zavisi od osobne motivacije.

Carl Gustav Jung je upozorio da u stvarnom životu veoma rijetko obraćamo pažnju na ono što je iza riječi, na ideje, koje su u njihovoj osnovi: «A ipak, ideja je jedina realnost. Cijeli moj rad je zapravo davanje novih imena tim idejama, tim realnostima» pisao je Jung. Pogledajmo na primjer riječ “nesvjesno”, upozorio je ovaj veliki istraživač psihičkih sadržaja inspiriran knjigom jednog kineskog zen-budiste. „Izgleda mi da govorimo o istoj stvari. Jedina je razlika među nama što smo istu realnost nazvali različitim imenima. Riječ nesvjesno nije važna, već ono što stoji iza te riječi kao ideja nesvjesnoga“. Da bi lakše razumjeli pojam, svrhu i smisao meditacije u duhovnom razvoju čovjeka i svakodnevnom životu i izbjegli eventualne nesporazume, koji nastaju kada se zaboravlja da različite pojmove ponekad označavaju iste riječi, ili se pak isti pojmovi nazivaju različitim riječima, u ovom ću uvodu definirati osnovne kategorije s kojima će se čitatelj sretati. Iskustvo nas uči da su česte situacije u kojima ponekad isto mislimo i drugačije govorimo, a potom se ne razumijemo, jer ne znamo kojim je riječima kao simbolima misli onaj koji nam nešto kazuje definirao svoje misli.
Nekome je Bog vrhovno biće njegove vjeroispovijedi, bitno drugačije od vrhovnih bića drugih vjera. Može se čuti i mišljenje da ne samo svaka vjera, već i svaka konfesija i sekta, pa čak i nacija imaju svojega Boga. Neki su se ograničili na povijesnu ili suvremenu karizmatsku ličnost i pokušavaju sve metafizičke nedoumice riješiti klanjajući se njezinom liku, a ima i onih koji su umislili da su upravo sami na cijelom svijetu jedina Božja emanacija. Kako vidimo ima dosta različitih poimanja, a kada ih pobliže razmotrimo često su paradoksalna, kao i činjenica da su mnogi od onih koji se prikazuju u svojoj monoteističkoj vjeri, ustvari mitski mnogobošci, koji toga čak nisu ni svjesni. U nedostatku mogućnosti cjelovite definicije Boga, pođimo od pretpostavke da ovaj pojam predstavlja vječno i sveobuhvatno duhovno i materijalno-energetski beskonačno, nespoznatljivo Jedno, kojim je bez ostatka ispunjen Univerzum.
Budući smatram da je pojam Boga racionalnim putem nespoznatljiv ovim se razmatranjima niti dokazuje niti osporava njegovo različito religijsko poimanje. Uspješna meditacija je dostupna i ateistima i vjernicima, bez obzira na konfesiju, sektu, rasu ili naciju. Pretpostavka uspjeha u njezinoj primjeni je pravilno nastojanje i entuzijazam pojedinca.
Ovdje nema odabranog naroda, sloja, profesije ili karizmatskog vođe. Svi se mogu osloboditi stresa i proširiti svijest o sebi, a oni koji nastave dugogodišnji rad na sebi preobražavaju se u samoostvarene ljude. Svrha vlastitog života im postupno postaje jasnija, jer izoštravaju intuitivne uvide. Nazvao sam ih prema terminu samoostvarene ličnosti, koji je u humanističku psihologiju uveo Abraham Maslow, uvidima ispunjenog života samoostvarenih ličnosti, koji su u biblijskoj terminologiji „preobraženje“, u srednjovjekovnoj literaturi «mistično iskustvo», a u budističkoj tradiciji „oslobođenje“ i „prosvjetljenje“, ali i „samoostvarenje“. Problemi, nastaju kada nešto tvrdimo, a ne znamo dovoljno jasno što podrazumijevamo izgovorenim pojmom, ili krivo pretpostavimo što je netko drugi pod time mislio. Kada znamo što podrazumijevamo pod pojmom Boga, nebitno je hoćemo li reći Jahve, Allah, Apsolutni duh, Univerzum, Jedno, priroda, ili ćemo Boga označiti simbolom. Pa ipak najbolje je ono što ne razumijemo ne spominjati. Nije li i u Bibliji zapisano „Ne spominji ime moje uzalud“.
Neke religije u svom sustavu Boga uopće ne spominju. Niti ga osporavaju niti potvrđuju. Slično lutamo kod značenja pojma ja (ego) i značenja pojma jastva (sebstva). Stoga bez obzira kako je to netko drugi obilježio u ovoj knjizi ego označava čovjeka bez slobode preuzimanja odgovornosti za vlastite odluke, lokalizirani um, odnosno pojedinca otuđenog od samoga sebe, prirode i drugih ljudi, koji je ograničen na egocentričan i nedovoljno osviješteni aspekt njegovih, s okruženjem suboptimalno usklađenih potencijalnih psihičkih sadržaja.
Jastvo (sebstvo) je nasuprot tome oznaka za nelokalizirani um, odnosno duhovnim rastom oslobođen i s bližim i daljim okruženjem (Univerzumom), usklađen total čovjekovih ukupnih psihičkih sadržaja samoostvarenja. Jastvo je prema tome utjelovljeni Bog kroz individualno očitovanje u svakom pojedincu. Zbog svoje sveobuhvatnosti, onaj koji je samo mala točka u njegovom beskraju ne može ga potpuno shvatiti i iskazati riječima, već samo spoznati njegovu suštinu kroz vlastito prosvjetljenje, ukoliko je vlastitom „alkemijskom“ (27) preobrazbom dotakao razinu čiste svijesti. Možemo ga stoga odrediti kao sve prožimajući duh koji se, između ostaloga manifestira i kroz osviještenu materiju, odnosno osobnost čovjeka. Različito u slučajevima dominacije nelokaliziranog uma koje vidimo kroz osobnost Sokrata, Buddhe, Konfucija, Isusa nego kroz osobnost boljih ili loših primjera dominacije lokaliziranog uma, ali se ipak manifestira u svima.

Odluka na koji način će se manifestirati je uz sva zadata ograničenja ljudskog života uvijek na samom čovjeku kao jedinstvenom i neponovljivom pojedincu, koji kontinuirano odlučuje između dobra i zla i arbitrira što će u svijetu u kojem živi prihvatiti kao istinu na kojoj gradi svoju spoznaju, a što od onoga što mu se nameće odbaciti kao manipulaciju i laž. Duhovni razvoj čovjeka je ujedno i evolucija naše vrste, od bića kojemu je zbog egzistencijalnih razloga bilo primarno zadovoljavanje potreba najnižega reda, prema samoostvarenom biću. Ovaj proces je započeo davno prije vremena u kojem su živjeli Buddha, Lao Tse, Konfucije i Sokrat. U znak zahvalnosti prema svim ranijim, a danas nepoznatim ljudima kao i prema velikim duhovnim učiteljima, čije zapise i iskustvo u direktnom ili indirektnom obliku posjedujemo, svoju meditaciju s najvećim poštovanjem uvijek završavam suptilnom i s puno ljubavi i poštovanja izgovorenom sintagmom: «pozdrav učiteljima».

izvor