Odbacimo samovažnost (ego)

Odbacivanjem samovažnost možemo osloboditi velike količine energije koju ona stalno uzima.

Samovažnost je sila koja se nalazi u svima nama. Nekada davno, prvi čovjek nije imao toliku samovažnost ali je vremenom taj osjećaj sve više i više rastao. Može se reći da su ego i samovažnost ista stvar. Samovažnost je jedan osjećaj koji u početku nije egzistirao jer čovjeku nije ni trebao. Čovjek je imao usađeno znanje koje ga je vodilo kroz život. Ali vremenom se osjećaj ega sve više i više razvijao. Čovjek je sve više i više postajao svjesniji sebe i svojih mogućnosti.

Prestati biti samovažan nije stvar koja se dešava preko noći, to je čitav proces. Ali proces koji je vrijedan uloženog vremena. Jer kada se oslobodimo osjećaja samovažnosti počećemo da vidimo mnoge stvari koje ranije nismo. Počećemo se bolje osjećati. Uvidjećemo kako je život ljepši i bogatiji i kako nas stvari ne pogađaju više kao nekad. Kvalitet života se generalno poboljšava.

Samovažnost je jedna jaka navika, da to je navika koja je jako utisnuta u nas. Ono što možemo da učinimo je da sami sebi pomognemo i oslobodimo je se koliko možemo. To nije nimalo lak proces. Uzima prilično vremena, ali treba biti istrajan.

Uticaj samovažnosti
Nismo mi jedina bića na ovoj planeti i nije svaki semafor napravljen da udovolji naše želje. Ovaj svijet nije napravljen da igra onako kako mi želimo. Ako bi samo mogli skočiti visoko u svemir i posmatrati ovu našu planetu iz daljine uvidjeli bi koliko je sitna u odnosu na sav svemir. A koliko smo tek mi sitni prema njoj. A koliko su tek sitni naši problemi.

U životu nije predviđeno da sve ide onako kako to mi želimo. Neke stvari treba jednostavno prihvatiti onakve kakve jesu. To ne znači da treba uvijek biti pasivan. Već stvari za koje znamo da se ne mogu promijeniti, kao činjenicu da nam semafor neće uvijek pokazivati zeleno svjetlo, treba prihvatiti. Mnogo može pomoći svjesnost o vlastitoj prolaznosti. Jer se na taj način oslobađaju eventualne tenzije koja nastaje kao uzrok nezadovoljstva zbog nemogućnosti prihvatanja nekih neminovnih stvari.

Nema ništa ljepše od jednog slobodnog osjećaja, kada ne pokušavamo da se dokazujemo nikome, već samo postojimo onakvi kakvi smo i ne tražeći od drugih da nas hvale da bi se osjećali bolje. A to svi možemo postići. To je nešto što se nalazi u svima nama i nije nikakva izmišljotina. Ta mogućnost da se oslobodimo ega i živimo slobodno.

Put bez samovažnosti
Posmatrajte oko sebe, proučavajte ljude, čitajte i upoznajte se sa raznim mudrostima koje nam sve više i više govore o toj potrebi da se oslobodimo ega, koristite pozitivne afirmacije i meditirajte. Još od davnih vremena su ljudi shvatili važnost toga, a danas pogotovo. Jer potrebna je spoznaja i znanje da bi uvidjeli vlastite i tuđe greške. Kako jedan mehaničar da zna kako da popravi auto i gdje da traži grešku ako nema znanje o automobilu. Za sve je potrebno znanje.

Svi smo mi prolazni i prema tome i naši problemi su prolazni i nakon naše smrti neće više imati nikakvu važnost i malo ko će nas se uopšte sjetiti a kamo li naših problema. Stoga zašto bi stalno težili da smo u pravu, zašto bi stalno pokušavali da budemo najbolji, zašto bi naša riječ uvijek morala biti zadnja, zašto da se ljutimo ako naiđemo na crveno svjetlo?

Treba pustiti stvari da idu svojim tokom. Pa šta ako zakasnimo par minuta? Pa šta ako pada kiša? Pa šta ako nismo bogati? Novac nije mjerilo sreće. Ne treba se osjećati tako samovažan da sve treba da bude onako kako mi to želimo. Život je isuviše kratak da bi okrenuli svijet prema sebi.

Ogromne količine energije bi se oslobodile za mnoge druge, ljepše i kreativnije stvari. Osjećali bi život punim plućima i ne bi se ljutili za svaku sitnicu. Pustimo svijet da bude onakav kakav je i promijenimo sebe a ne svijet i druge ljude. Kao što su mudri ljudi jednom davno rekli: "Izvadimo prvo balvan iz svoga oka pa onda vadimo truni iz tuđih."
izvor

Treba pustiti stvari da idu svojim tokom. Pa šta ako zakasnimo par minuta? Pa šta ako pada kiša? Pa šta ako nismo bogati? Novac nije mjerilo sreće. Ne treba se osjećati tako samovažan da sve treba da bude onako kako mi to želimo. Život je isuviše kratak da bi okrenuli svijet prema sebi.

Ogromne količine energije bi se oslobodile za mnoge druge, ljepše i kreativnije stvari. Osjećali bi život punim plućima i ne bi se ljutili za svaku sitnicu. Pustimo svijet da bude onakav kakav je i promijenimo sebe a ne svijet i druge ljude. Kao što su mudri ljudi jednom davno rekli: "Izvadimo prvo balvan iz svoga oka pa onda vadimo truni iz tuđih."


Potpuno istina,ne treba se živcirati radi stvari na koje ne možemo utjecati,ja sam prije jako se nervirala radi točno gluposti za koje sam ja mislila e kraj svjeta je,dok nisam shvatila da puno je ljepše,lakše okreniti se baš tome tako ljepo može biti bez sekiranja e zašto nije,moglo je,e da je nekad treba stvari pustiti,prihvatiti onakvima kakve jesu i puno bolje se čovjek osjeća s tom spoznajom.