Postoje sile na koje ne možemo uticati

Sigurno smo se mnogo puta zapitali kako to da nam se dešavaju neke stvari koje nismo ni predvidjeli niti željeli. Svima se vjerovatno dešava da uprkos uloženom trudu ne postignu ono što su namjeravali. Svima se vjerovatno dešava da uprkos neuloženom trudu ostvare ono što su željeli. Može se stoga reći da stvarno postoje neke sile koje su van našeg poimanja.

Trudimo se a rezultata nema
Ponekad se zaista trudimo da ostvarimo neki cilj, ali uprkos tome trudu do cilja jednostavno ne dolazimo. Trudimo se da nađemo posao koji želimo, trudimo se da nađemo partnera kakvog želimo, trudimo se da živimo jedan zdrav život, da se ispravno hranimo i treniramo. Ali uprkos tome što ulažemo možda ogromne napore da ostvarimo svoj cilj, opet nam se može desiti da ga ne ostvarimo ili čak postignemo potpuno suprotan efekat.

Zašto je to tako?
Teško je reći zašto ali jedno je sigurno, a to je da nismo mi jedini koji utiču na tok našeg života. Postoje neke nevidljive, nepoznate sile koje u stvari utiču na taj tok. Nekad davno ljudi nisu znali za silu magnetizma, a to je sila koja nas okružuje i koja nam je danas i te kako poznata. Pa koliko postoji sličnih sila, koje ne poznajemo, koje ne vidimo, koje za sada još uvijek ne možemo spoznati, a koje su svuda oko nas. Možda jednog dana kad dođemo do većeg stepena razvoja i svjesnosti budemo u mogućnosti da spoznamo te sile, a možda čak i da upravljamo njima.

Šta nam drugo preostaje nego...
Postoji jedna jako poučna priča koja baš dotiče ovu temu i daje jako dobar odgovor na ovo pitanje. Odgovor koji je možda jedini prihvatljivi...bar za sada.

Priča ide ovako:

Jednom je jedan čovjek šetao klancem. Iznenada je primjetio da su mu se odvezale pertle na jednoj cipeli. Čovjek je tada zastao da zaveže pertle. U tom trenutku se na nekoliko metara ispred njega strovalio jedan ogroman kamen i to baš na mjestu gdje bi taj čovjek prošao da nije zastao da zaveže pertle. Može se reći da mu je ta neka moć.a sila dala jedan dragocjeni momenat da zastane i zaveže pertle i tako mu spasila život.

Jednog dana se može isto tako desiti da mu ista ta sila uzme taj dragocjeni momenat i nagna ga da zastane baš na mjestu gdje će se srušiti kamen i tako mu oduzeti zivot.

Pošto mi ne možemo uticati na tu silu, jedino što stvarno možemo jeste da besprijekorno vezujemo svoje pertle.

Što bi značilo
Mi ne možemo upravljati ishodom našeg života i naših djela. Možemo se jedino truditi da radimo na tome da ostvarimo određene ciljeve i želje. A da li će nam se ostvariti ili ne, na to ne možemo uticati. Stoga je nepotrebno bacati energiju i pokušavati uticati na ishod neke situacije ili se brinuti o nečemu nad čim nemamo moć. Uradimo kao što priča kaže, besprijekorno vezujmo pertle, znači djelujmo a ne razmišljajmo o ishodu. Ovo je sigurno puno lakše reći nego učiniti, ali je svakako jedna ideja za koju se vrijedi boriti.


izvor

Da li smo mi jedini stvaraoci svoje sudbine?


Koliko god se trudili da uspijemo u nečemu ili da postignemo nešto, opet nije garancija da će sve to biti onako kako želimo.

I što se više trudili da bude kako želimo, ponekad kao da nam se te neke, hajde da kažemo, nevidljive sile koje upravljaju ovim svijetom, namjerno podsmjehuju i čine da nam ne ide od ruke.

Interesantan je ovaj naš um
Ljudi kažu da su ljudi savršena bića, ali da li možemo tako reći. Savršena sa kojeg aspekta. Sa našeg, ljudskog, ili? Pojam savršenstva je možda i previše puta korišten u raznoraznim kontekstima, stvari se sve više dijele na ispravne i pogrešne. Zbog toga ljudski um sve više i više počinje da pravi razlike između dobrog i lošeg. A to u stvari ni ne postoji. Jer sve je samo život, samo smo mi podijelili stvari na neki nama svojstven način.

A naš um je stvarno interesantan. Sve što nas nauče, sve što čitamo um prima i skladišti. Sve čemu su nas učili da je dobro i loše on prihvata skoro bezuvjetno.

I kasnije u životu kada naiđemo na neku situaciju, koja je po onome što su nas naučili loša, naš um nas ne pita već automatski tretira kao loše. A kao posljedica toga počinjemo da se osjećamo loše. Možda ta situacija i nije tako loša, ali tako kažu pravila, koja su skladištena u našem umu.

Možemo li ipak upravljati svojim umom?
Naravno da možemo, ali to je ipak jedan dugotrajan proces u kome moramo izbrisati sve one informacije koje su u nas usadili i ubaciti nove. A za to je potrebno dosta upornosti, želje, volje i napora.

Zamislite samo kakav je to proces, zamijeniti stare navike novim. To možemo uporediti sa, recimo, kompjuterom. Ako se u kompjuteru nalazi loš Windows, iako su fizičke komponente dobre, kompjuter će se ponašati loše. Ali ako zamjenimo stari Windows sa novim, kompjuter će bolje raditi.

Slično je i sa nama. Ako su u nas ubacili loše instrukcije dok smo bili djeca, teško je dobro se osjećati.

Ima i izuzetaka
Ipak nije baš sve tako crno i bijelo. Ponekad je teško znati šta ne valja. Da li je naše vaspitanje bilo pogrešno pa je to uzrok našeg lošeg osjećaja i pogleda na svijet ili je naša fiziološka konstrukcija loša. Naši geni nam možda nisu dali baš najbolje preduslove za dobar osjećaj.

A možda ipak postoje neke nevidljive sile koje utiču na ovaj svijet i na nas same. I dok mi mislimo da smo mi sami uzroci naših emocija, u stvari te sile svjesno ili nesvjesno utiču na nas.

Ko može reći gdje su naše granice?
Pisao sam o sličnoj temi i ranije ali mislim da je ova tema toliko prisutna u našim životima da je vrijedno pomenuti je više puta.

I šta reći na kraju o svemu. Da je ovaj svijet toliko zamršen da možda nikada nećemo saznati sve njegove tajne, je sigurno jedna velika istina. Ali da ipak u svemu tome postoje stvari koje poznajemo i na koje možemo uticati, je isto tako jedna istina.

Jedan mudrac je rekao da su ljudska bića u stanju da urade sve što žele. Možda je i u pravu. U svakom slučaju se vrijedi malo potruditi, spoznati neke stvari i pokušati učiniti ovu našu svakodnevnicu malo ljepšom, malo interesantnijom. Jer, ko može reći da mi ipak nismo u stanju da učinimo sve što želimo. Ko?
izvor

Svi imamo sposobnosti...manje ili veće.Uspjevamo ili...ne uspjevamo u nekim stvarima.Ima viša sila...uvijek je ima.
Samo je treba smanjiti na manju vjerojatnost.Postoji mogućnost da izađemo vani i neki luđak nas pregazi.Ali...opet kad izađem na ulicu...osluškujem i gledam.I kad je meni zeleno...ne znači da je situacija čista...opet okrećem glavu i lijevo i desno.I još za neke situacije.Putovanje noću je opasnije nego po danu.Zašto ne izbjeći to i putovati rano ujutro i izbjeći barem za neki postotak...ako se i viša sila pojavi.Jer...ujutro je promet manji...ljeti...vrućina manja.
Ja uvijek nekom logikom idem.

Što se tiče truda...bitno je truditi se i ne očekivati previše.Nekad je i milimetar napretka velika stvar.Procjep dolazi...kad ljudi kategorički zahtjevaju i dok se trude...da to mora imati određene rezultate.
Svaki poraz prihvatiti kao pouku za neki slijedeći uspjeh.Jedan dan može biti korak nazad...dok slijedeći može biti dva naprijed.

Ali općenito...svaki trud se isplati...uvijek.Jer znamo da smo dali sve od sebe...a život šta donese.Treba imati i sreće u životu i dosta se toga treba poklopiti.Pitanje je šta nas zadovoljava.Nekoga male stvari...netko uspjeh definira drugačije i očekuje previše.

Uspjeh je i kad smo zadovoljni sami sa sobom i svojim trudom.Uvijek se isplati.Kao i davanje...uvijek se daje i ne čeka se zauzvrat.Ako se dobije...dobro...ako ne...ide se dalje...

Očekuj malo dobit ćeš puno...ali kad očekuješ puno...može se desiti da se i razočaramo.