Bes

Da li spadate u onu grupu ljudi koja, kada se naljuti, jednostavno istrese sav bes iz sebe, koja se tesko zaustavlja i koja je u stanju da kaze sve - i ono sto treba i ono sto ne treba?

uh kad mi neko živce digne onda nemam granice više i svašta sam u stanju ućinit, neznam stati

Desi se rijetko.Ali nikad u tom bijesu nisam nekontrolirana...frcam argumente i ne mogu se zsustaviti.Kad bih stvarno imala istup nekog žestokog bijesa...pun bi se loše osjećala.Uvijek sam kontrolirana...do sad...što ne znači da mi na neke situacije ne vrije krv u venama.Samo kad bi se i naljutila najžešće bilo bi to...hmmm...ali mislim da moj ritam života i temperament ne ide nikad u neki okršaj.Moralo bi me nešto duboko pecnut da se to desi...a onda ne bi bilo oproštaja.

ja i kada sam besna biram reci...

Kad sam bjesna u privatnom životum onda volim podbadat i biram riječi. Ili kada sam jednostavno bjesna, šutim i nekada to više ubija, nego ijedna riječ.

Citat :

Ljutnja je potpuno normalna i zdrava ljudska emocija. Ali kad izmakne kontroli, ljutnja se pretvara u bijes i postaje destruktivna, te može prouzrokovati brojne probleme – na poslu, u bliskim odnosima i cjelokupnom kvalitetu života. Osoba obuzeta bijesom može imati doživljaj da je u nemilosti nepredvidive i snažne emocije koja upravlja njenim životom. Problem bijesa uspješno se tretira metodom Anger Management koja podrazumijeva upravljanje ljutnjom prije nego što se pretvori u bijes i počne da upravlja životom osobe.

Ljutnja uključuje psihološke i fiziološke promjene: lupanje srca i povišenje krvnog pritiska, adrenalina i noradrenalina. Može biti izazvana spoljašnjim događajima, npr. osoba može osjetiti ljutnju prema određenoj osobi (radni kolega) ili događajima (saobraćajna gužva). "Okidač" takođe mogu biti unutrašnji događaji: psihička i fiziološka napetost (zabrinutost oko ličnih problema) ili sjećanja na traumatske događaje, kao i na nepravedne životne ishode.

Instinktivan način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Ljutnja je adaptivan način reagovanja na prijetnju, a pokreće snažna, često agresivna ponašanja koja osobi omogućavaju da se bori sa napadačem. Određen nivo ljutnje je, dakle, neophodan za opstanak.

Međutim, uobičajeni svakodnevni ljudski problemi ne zahtjevaju fizičko obračunavanje sa "napadačem". Nije moguće, niti je korisno napasti svaku osobu ili objekat koji osobu nervira ili frustrira. Socijalne norme, zakoni i zdrav razum ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.

Neki ljudi, ipak, teže kontrolišu svoju ljutnju od drugih. Jedan od razloga može biti sociokulturno učenje: ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako da su ljudi učeni da nije u redu izražavati ljutnju. Kao rezultat, ljudi ne nauče da izraze i konstruktivno kanališu ljutnju. Drugi razlog je genetski ili fiziološki: neka djeca su rođena iritabilnija i osjetljivija, a ovi znaci su prisutni od ranog uzrasta. Istraživanja su, takođe, pokazala da porodica igra važnu ulogu: ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica koje su haotične i nevješte u emocionalnoj komunikaciji.

Ljutnja je ponekad prihvatljiva, ali bijes zasigurno nije. To je poremećaj koji upravlja osobom, postaje nešto van njene kontrole.

na žalost da,par dana u mjesecu bi se i sa ormarom svađala ..sreća moja pa mi dragi nije zlopamtilo,sklanja mi se s puta tad..