Iako tigrice držimo kao ljubimce već desetljećima, još uvijek o
njima kruže neke informacije koje nisu točne. Većina tih zabluda
pojavila se prije pisanja prvih knjiga i priručnika o tigricama, neke su
se pojavile tek kada se proširila masovna prodaja tigrica u pet
shopovima, često u ne baš idealnim higijenskim uvjetima. Želim vam
pružiti aktualne informacije i “spremiti u smeće” zablude koje još
uvijek zbunjuju neke vlasnike ili su na primjer povod tome da se tigrice
drže usamljene.
Pobijanje činjenica moguće je zahvaljujući tome da sve više ljudi
drži tigrice onako kako je za njih najbolje – u manjim jatima, u
odgovarajuće velikim krletkama, sa dovoljno zabave i s mogućnošću
izbora. Osim toga, sve više informacija imamo i o životu tigrica u
divljini, njihovoj domovini Australiji, što također pomaže u razbijanju
zabluda.
Zabluda br. 1Tigrice uvijek imaju grinje/šugu
Ova je izjava u potpunosti netočna. Normalna, zdrava tigrica nema
grinje. Ona koja ih ima je bolesna i treba je liječiti. Ova zabluda
razvila se vjerojatno spletom nezgodnih okolnosti. Mnogi ljudi imaju
alergije, česte su upravo alergije na prašinu odn. izmet grinja koje
žive u prašini. Često liječnici prebrzo krivicu za alergiju pripišu
pticama, iako one ne moraju biti uzrok. Grinje na čiji izmet ljudi
reagiraju nisu iste grinje koje mogu dobiti papige. Dakle, svaku pojavu
alergije treba istražiti odgovarajućim testiranjem. Alergija na perje
ptica mnogo je rjeđa nego alergija na prašinu odn. izmet grinja. Tek
naslage na kljunu ili nogicama ptice upućuju na prisutnost grinja kod
njih, te ih tada treba odvesti veterinaru. No pripazite li prilikom
izbora ptice, velika je vjerojatnost da se nikada nećete sresti s
problemom grinja.
Zabluda br. 2Tigrice su doživotno vjerne
Kada se ta zabluda pojavila, u svijetu su vladali daleko stroži
moralni kriteriji nego danas. Monogamija je često bila propisana i
zakonima, a prijestupi su se tada strogo kažnjavali. U nedostatku
poznavanja života tigrica u divljini, po kratkom postupku se u prvim
knjigama pretpostavilo da su i tigrice doživotno vjerne svojim
partnerima. No, oni koji imaju doma više parova, dakle malo jato,
primijetili su da se u takvim zajednicama događaju zapleti i ljubavne
romanse dostojne holivudskih filmova. Ove male vrckave ptičice često
pojam vjernosti ne shvaćaju previše ozbiljno, pa kada imaju izbor,
koriste mnogobrojne opcije koje im društvo pruža – postoje ženke koje
prihvaćaju više mužjaka, mužjaci koji se brinu o više ženki, čak i oni
koji varaju partnera direktno pred njegovim očima. Naravno, postoje i
oni koji su vjerni, no to nipošto nije pravilo ukoliko imate veliko
jato.
Zabluda br. 3Ženke ne znaju pjevati
Statistički gledano, postoji više mužjaka koji pjevaju i oni to čine
češće. No, to nipošto ne znači da ženke ne znaju ili ne mogu pjevati. To
je vrlo individualna osobina i repertoar ženki može biti jednako
obhvatan kao i onaj mužjaka, a mnoge ženke pjevaju tako lijepo da ih ne
možete razlikovati od mužjaka.
Zabluda br. 4Mužjaci bolje pričaju
Ova izjava također nije sasvim točna. Opet, statistički gledano, više
mužjaka nego ženki nauči pričati. U pravilu to i lakše nauče, odn. brže
usvajaju nove riječi. No, ženke ono što nauče mogu jednako tako jasno i
razumljivo pokazati kao i mužjaci. No, sam poticaj učenja pričanja često
je vrlo jak tek kada se ptice drže u neadekvatnim uvjetima – same i bez
para. Tada one vrlo brzo shvate da privlače pažnju vlasnika, koji su im
jedino društvo, ukoliko nauče pričati. Ptica koja u takvim uvjetima
nauči pričati, nije nužno sretna i zadovoljna, nego vrlo vjerojatno vrlo
usamljena.
Zabluda br. 5Mužjaci su privrženiji
To je također velika zabluda. Istina je da su ženke nešto češće one
koje izazivaju svađe i mogu biti malo grublje od mužjaka. No u domu, i
ženke i mužjaci postaju privrženi vlasniku i ne može se uočiti razlika
po tom pitanju. Sve ovisi o samoj ptici, jer svaka ima svoju osobnost,
pa tako postoje i sramežljivi i hrabriji mužjaci, te isto tako
privrženije ili samostalnije ženke. Bitna su i iskustva ptice do
trenutka kada je došla k vama. Još jedan faktor o kojemu ovisi
privrženost ptice je vrijeme provedeno s njom. Ptice vraćaju ono što je
uloženo u njih – što se više trudite steći njihovo povjerenje, što više
vremena provodite s njima, to će prije postati privrženi ljubimci.
Zabluda br. 6Tigrice držane u paru ili jatu ne postaju pitome
Ptice koje žive u jatu ili paru sigurno će se više posvetiti svome par
odn. društvu svoje vrste nego čovjeku. No, i cijelo jato može biti
pitomo – postoje mnogobrojni vlasnici većeg broja tigrica koji to mogu
potvrditi. Tko se kao vlasnik ptica bavi svojim pticama i provodi s
njima vrijeme, izbori se za njihovo povjerenje i daje pticama osjećaj
sigurnosti, moći će pripitomiti i veći broj ptica. Ponekad čak i lakše
nego pojedinačnu pticu, jer se u jatu uvijek nađe i pokoja hrabrija
ptica koja će prije prići čovjeku nego ostale. Pored toga, predivan je
osjećaj i doživljaj, promatrati veće jato ptica i njihove prirodne
interakcije – gotovo kao da gledate neki zanimljivi film.
Zabluda br. 7Tigrice mogu promijeniti spol
Ovaj izjava je jednako tako točna poput izjave da je zemlja ploča.
Činjenica je da se spol tigrice može najčešće prepoznati po boji
voskovice – kožice koja okružuje nosnice ptice. U pravilu je ta
voskovica kod mužjaka plava, a kod ženki boje kože ili smeđa. No,
intenzitet te boje ovisan je o tome da li je ptica raspoložena za
parenje ili nije, odn. o tome koja količina hormona je prisutna u
organizmu. Dođe li ptica u raspoloženje za parenje, boja postaje
intenzivnija i često tamnija. Čak i potpuno izblijedjela boja ili
promjena boje ne znači da je ptica promijenila spol. Često tako nagla i
jaka promjena boje znači neku bolest – bilo hormonski poremećaj, bilo
tumor ili neko drugo unutrašnje oboljenje mogu izazvati ovaj simptom.
Tko primijeti takvu promjenu boje u totalnu suprotosnost (posebno jarko
plavu u smeđu), trebao bi umjesto da bude uvjeren da je ptica
promijenila spol – posjetiti veterinara koji će detaljno pregledati
pticu.