Hrvatski nacionalni parkovi

U Hrvatskoj danas ima 8 nacionalnih parkova, i to su:

Brijuni
Kornati
Krka
Mljet
Paklenica
Plitvička jezera
Risnjak
Sjeverni Velebit

Brijuni su otočje i nacionalni park u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana.

Nalaze se koji kilometar zapadno od istarske obale, nasuprot mjesta Fažana, te se sastoje od 14 otoka i otočića ukupne površine 36,3 km kvadratna (povrsina otoka i akvatorija; na brijunski akvatorij otpada 80% ukupne površine).

Dva najveća otoka su Veliki Brijun 7 km2 i Mali Brijun 1,7 km2, a manji su Sveti Marko, Gaz, Okrugljak, Šupin, Šupinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim.

Brijuni imaju bogatu povijest: prvi, zasada nama poznati tragovi ljudskog djelovanja na Brijunima, sežu u treće tisućljeće prije Krista, kada su na Brijunima živjeli nama nažalost etnički nepoznati stanovnici koji su se bavili ratarstvom, stočarstvom, lovom i ribolovom, a oružje i oruđe izrađivali su od kamena, kostiju i pruća...za velike Egejske seobe naroda u prvom tisućljeću prije Krista na Brijune dolazi ilirsko pleme Histri, po kojima je kasnije Istra i dobila ime. Nakon kojih su došli Kelti i Rimljani i u VI. stoljeću Hrvati. Na Brijunima postoje mnogi kulturno-povijesni ostaci od kojih su najpoznatiji i najsačuvaniji: rimski ladanjski dvorac iz I.-II. st. s termama, Venerinim hramom, zatim Bizantski kastrum, te bazilika Sv. Marije iz V.-VI. stoljeća, crkva Sv. Germana iz XV. stoljeća.

Zahvaljujući svojoj razvedenoj obali, povijesti, raznovrsnoj flori i fauni, zbog čega Brijune znaju zvati "raj na Zemlji", Brijuni su 27. listopada 1983. godine proglašeni nacionalni parkom i omiljena su turistička destinacija.

Izvor: wikipedia

Na Mljetu i Risnjaku još nisam bio. Inače NP su prekrasni u Hrvatskoj.

KORNATI - su najrazvedenija otočna skupina cijelog Sredozemlja, a nalaze se u sjevernoj Dalmaciji nedaleko Šibenika. Ovaj pravi labirint mora i kamena sastoji se od oko 140 nenaseljenih otoka, otočića i hridi s površinom od svega sedamdesetak četvornih kilometara. U neposrednoj blizini nacionalnog parka Kornati, koji obuhvaća veći dio otočja s okolnim more, je još jedan biser zaštićene prirode u Hrvatskoj - park prirode Telašćica. On obuhvaća prostrani i duboki istoimeni zaljev na susjednom Dugom otoku, u kojem također ima više lijepih malih otočića i neposredno uz more malo slano jezero. Kornatski otoci ističu se brojnim bizarnim oblicima i neobičnim reljefnim strukturama, te osobito visokim klifovima.





KRKA- je među rijekama hrvatskog krša svakako najčudesnija. Poznata je po brojnim vodopadima, koji su, kao i kod Plitvičkih jezera, nastali taloženjem sedre, posebne vrste vapnenca. Nacionalni park obuhvaća najveći dio toka rijeke s okolnim priobalnim prostorom od povijesnog grada Knina nedaleko njenog izvora do drugog povijesnog gradića Skradina. Tu nakon veličanstvenih slapova rijeka postepeno najprije prelazi u Prukljansko jezero, a nakon toga u duboki morski zaljev, u kojem se smjestio još jedan povijesni grad Šibenik. Rijeka dijelom teče dubokim kanjonima urezanim u vapnenačku zaravan, a dijelom je ujezerena. Među brojnim vodopadima osobitom ljepotom ističu se Skradinski buk i Roški slap, između kojih je na ujezerenom dijelu rijeke smješten otočić Visovac sa franjevačkim samostanom.



MLJET - je otok na krajnjem jugu Hrvatske zapadno od najpoznatijeg hrvatskog ljetovališta Dubrovnika. Istoimeni nacionalni park obuhvaća zapadni dio ovog po mnogima najljepšeg otoka na Jadranu. Za ovaj su Park znakovita dva duboka zaljeva, koja se zbog vrlo uskih veza s otvorenim morem nazivaju jezerima, te bujna i raznolika sredozemna vegetacija. Mljet se ističe i bogatom kulturnom baštinom, a u okviru nje najimpozantniji primjer je kompleks benediktinskog samostana iz 12. stoljeća na malom otočiću usred jezera-zaljeva.

PAKLENICA - obuhvaća najatraktivnije prostore južnog dijela Velebita, najveće hrvatske planine, uključujući i njegove najviše vrhove. Glavna atrakcija Parka su dva impresivna klanca Velike i Male Paklenice, usječena u planinu od mora do pod same vrhove. Na razmjerno malom prostoru nacionalnog parka ima više neobičnih krških reljefnih formi, nekoliko spilja, a sačuvana je i izuzetno bogata i raznolika flora i fauna. Među strmim stijenama ističe se Anića kuk, najpopularnije odredište hrvatskih alpinista. Iako se radi o prostoru izrazite divljine i očuvane prirode, lako je dostupan posjetiteljima zbog blizine Jadranske turističke ceste i grada Zadra.



PLITVIČKA JEZERA - su najpoznatiji hrvatski nacionalni park, na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Glavnu atrakciju ovog Parka, jedinstvenog u svijetu, čini 16 malih jezera međusobno povezanih slapovima nastalih taloženjem sedre (eng. travertine), posebne vrste vapnenca. Park obuhvaća izvorišni dio rijeke Korane u prostoru okruženom gustim šumama bukve, jele i smreke, dijelom u obliku izvorne prašume. Osim jezera i šuma, Park krasi i više spilja, izvora, cvjetnih livada, a među mnogim rijetkim očuvanim životinjskim vrstama ističe se smeđi medvjed. Ne zna se da li je Park ljepši u proljeće kad se rascvjeta cvijeće na njegovim livadama, da li za odraza jesenskog šarenila boje u jezerskim zrcalima ili za zimskog mira ledom sputanih vodopada u snježnom krajoliku.



RISNJAK - je šumovit gorski masiv nedaleko grada Rijeke, koji je ime dobio po risu, svom najpopularnijem stanovniku. Park se prostire od 300 do 1.500 metara nad morem, a zbog čvorišnog položaja na prijelazu iz Alpa u Dinaride te iz Sredozemlja u Srednju Europu, tu su na malom području okupljene gotovo sve vrste šuma ovih prostora te mnoge biljne i životinjske vrste. Među životinjama se posebno ističu smeđi medvjed, ris, divlja mačka, divokoza, jelen, srna i orao. Ljepota šume, krški fenomeni, atraktivni izvori (Park obuhvaća i izvorišni dio rijeke Kupe) i veličanstveni vidici privlače na Risnjak brojne planinare i druge ljubitelje prirode.

SJEVERNI VELEBIT- najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Njime se željelo obuhvatiti najatraktivnije i prirodno najvrednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru ovog izrazito gorskog parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu. Stoga hrvatski planinari upravo ovaj prostor smatraju najvećim draguljem među hrvatskim gorama. Nešto slabija posjećenost uvjetovana udaljenošću od glavnih prometnica samo povećava mističnost i iskonski prirodni ambijent ovog prostora.




BIOKOVO - planina uz središnji dio dalmatinske obale. Prema sjeverozapadu prijevoj Dupci (288 m) dijeli ga od omiške Dinare; prema jugoistoku se strmi planinski vapnenački zid nastavlja sve do Baćine, tj. do kraja oko ušća Neretve (dugo 36 km, široko do 9,5 km). Biokovo se spušta prema moru vrlo strmim i golim vapnenačkim hridinama, ispod kojih se nalazi uzak i zelen primorski pojas. Važniji vrhovi su: Sv. Ilija (1640 m), Šibenik (1314 m), Štropac (1145 m), Vršac (1411 m), Sinjal (1333 m). Uz vapnenačke strmine vodi samo nekoliko staza kojima se mogu kretati ljudi i životinje. Rijetke šume, škrti krški dolci i oskudni pašnjaci skromni su gospodarski izvori Biokova.



KOPAČKI RIT - (Kopački tršćak), park prirode nedaleko od ušća Drave i uz samu granicu jedno je od najvažnijih, najvećih i najatraktivnijih očuvanih izvornih močvarnih prostora Europe. Sastoji se od brojnih rukavaca, mrtvaja i jezeraca uz rijeku Dunav. Ljepota »nedirnute« prirode, bogatstvo vode, biljnog i životinjskog svijeta osim izletnika i turista privlače mnoge stručnjake i znanstvenike iz cijele Europe. Dio Kopačkog rita izdvojen je pod strožu zaštitu kao specijalni zoološki rezervat. Tu se gnijezdi oko 260 vrsta različitih ptica (divlja guska, divlja patka, velika bijela čaplja, bijela roda, crna roda, orao štekavac, veliki vranac, liska, galeb, čigra vodomar, djetlić, žuna i dr.), a još mnoge vrste tu privremeno borave na putu od sjevernih, hladnijih, krajeva prema južnim, toplijim krajevima i obratno.



LASTOVSKO OTOČJE - Lastovci su tokom svih stoljeća živjeli u blagostanju kakvim nije živjelo nijedno dubrovačko područje izvan samog Grada. Lastovsko graditeljstvo iz tog dugog razdoblja jedna je od najznačajnijih varijanti dubrovačke arhitekture. Putopisci iz tog vremena ističu ljepotu i udobnost njihovih kuća, plodnost polja i mora oko otoka, vrsnoću njegovih vina i ulja, obilje višanja, dunja i drugog voća. Dubrovački pisci pričaju da su se Lastovci bavili i unosnim koraljarstvom, jer je oko otoka mnogo crvenih, bijelih i crnih koralja.

LONJSKO POLJE - dio plavljene doline između Save i Moslavačke gore, djelomično uz rijeku Lonju; retencijski bazen za vode Save. Park prirode Lonjsko polje obuhvaća površinu 506,50 km2. Ističe se velikim bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta, a zanimljiva je i arhitektura posavskih drvenih kuća, koje su zbog svoje ljepote, očuvanosti i brojnosti pravi spomenik graditeljske baštine. Pojedinačni su prostori unutar parka prirode (ornitološki rezervati Rakita i Dražiblato) pod još strožim režimom zaštite. Močvarne livade, šume jasena, vrbe i topole tog rezervata značajne su za gniježđenje pataka, dok se u poplavnim hrastovim šumama, livadama i pasištima Lonjskog polja susreću rijetke europske životinje (orao štekavac i orao zmijar, siva i bijela čaplja, crna roda i dr.).




MEDVEDNICA (Zagrebačka gora), nalazi se u blizini grada Zagreba a najviši vrh je Sljeme (1032 m). Središnjim dijelom vodi cesta Zagreb - Stubičke Toplice, a istočnim cesta Kašina-Laz-Marija Bistrica. Medvednica je najopremljenije skijaško središte sjeverne Hrvatske. Postoji jedna dulja žičara sjedalnica, više skijaških staza sa žičarama vučnicama te nekoliko terena za sanjkanje. Zbog obilja prirodnih ljepota te bogatstva flore i faune, cijeli gorski masiv Medvednice zaštićen je kao park prirode. Medvednica posjetitelje privlači i s više lijepih spilja, od kojih je najzanimljivija Veternica, jedna od najvećih u Hrvatskoj. Među kulturno-povijesnim znamenitostima posebno se ističe srednjovjekovna utvrda Medvedgrad. Uz nju je uređen Oltar domovine u spomen palima za Hrvatsku.



PAPUK - gora u Slavoniji, na sjevernom i sjeverozapadnom obodu Požeške kotline u Slavoniji; najviši vrh Papuk (954 m). Izvorno je područje mnogih vodenih tokova (Čađavica, Karašica, Pakra). Šumovit (hrast, bukva). Na južnim padinama prigorja vinogradi. Perivojem (725 m) vodi prometnica Čačinci-Velika-Požega.Zahvaljujući voćinskom vlastelinu Josipu Jankoviću u prvoj polovici XIX. st. uređuje se središnji dio Papuka, a posebice Jankovca. Osnivaju se i planinarska društva, prvo 1895. u Jankovcu (jedno od najstarijih u Hrvatskoj), a 1932. u Daruvaru i drugdje. Time započinje organizirano planinarenje najvećom slavonskom gorom Papukom. Izgradnjom planinskih kuća i dodatnih sadržaja te markacijom putova Papuk postaje čest cilj izletnika i planinara.



TELAŠĆICA - prostrana uvala na krajnjem južnom dijelu Dugog otoka; duga oko 10 km, široka 160-1800 m, a ima nekoliko proširenja s pjeskovitim i muljevitim dnom; u unutrašnjem dijelu duboka 12 m, a u vanjskom do 60 m. Na istočnoj obali su uvalice Čuška, Dumboka, Ošćenica, Gozdenjak, Rakvić, Kraševica i Mangrovica, a na zapadu Strižna, Tripuljak, Mir, Jaz i Pasjak. U zapadnom proširenju su otočići Donji i Gornji školj, u srednjem otočić Farfarikulac, a u istočnom - koji dopire do otoka Velika Aba i Katina - grebeni Gozdenjak, Galijola i otočić Korotan. Sjeveroistočna obala Telašćice je pretežno gola, a jugozapadna pod borovom šumom, maslinama i smokvama; podalje od obale ima makije i mjestimice šume.

UČKA - planina u istočnom dijelu Istre; proteže se u dužini 20 km od prijevoja Poklon (preko kojega vodi cesta Rijeka-Pazin) do Plominskog zaljeva. Ima izgled izrazitoga grebena, vrhovi kojega se prema jugu snizuju: Plas (1285 m), najviši vrh Vojak (1401 m), Suhi vrh (1333 m), Brgud (907 m), Kremenjak (827 m) i Sisol (835 m). Brojni su izvori na obje padine, neki kaptirani za vodovod, a iz nekih se formiraju tokovi, dosta snažni u zimskoj polovici godine (Banina, Medveja). Na padinama se ističe nekoliko kanjonskih dolina (Vela draga), a ima dosta i drugih krških oblika (ponikve, spilje). Učka je značajna klimatska barijera koja prisiljava zračne mase na izdizanje, što uvjetuje znatnu količinu padalina. Svojim bujnim biljnim pokrovom bitno se razlikuje od svih ostalih primorskih planina.



VELEBIT - Iako su na Velebitu, najvećoj hrvatskoj planini, izdvojena dva nacionalna parka - Paklenica i Sjeverni Velebit, u preostalom većem dijelu planine još je čitav niz prirodnih znamenitosti koje idu u red najvrednijeg što Hrvatska ima. Stoga je čitava oko 150 kilometara duga planina Velebit zajedno s oba nacionalna parka i nizom drugih manjih posebno zaštićenih područja zaštićen kao park prirode, te kao Svjetski rezervat biosfere UNESCO-a. Sa čak 2.000 četvornih kilometara površine park prirode Velebit je daleko najveće zaštićeno područje Hrvatske, veće od svih ostalih zaštićenih područja zajedno. Ova veličanstvena planina ima lica - surovu golet na primorskoj i nepregledne šume na kontinentalnoj strani i diči se sa bezbroj ljepota - neobičnim stijenama, divljim kanjonima, dubokim jamama, spiljama.



VRANSKO JEZERO - jezero i kriptodepresija u Ravnim kotarima, sjeveroistočno od Pakoštana; 30,1 km2 (dugo 13,6 km, široko do 2,2 km, duboko do 3,9 m). Voda, koju dobiva iz potoka Skorobića i iz nekoliko izvora, otječe ponorima i umjetnim kanalom Prosika (850 m) u Pirovački zaljev. Uz sjeveroistočnu pošumljenu obalu jezera dižu se najviši vrhovi Ravnih kotara (Štandarac, 305 m), s kojih se pruža lijep pogled na zaleđe i obalni pojas. Jezero je bogato ribom (šarani, cipli, jegulje i dr.). Površina od 30 ha zaštićena je kao poseban ornitološki rezervat. Prilaz do jezera najlakši je od magistralne prometnice kod Pakoštana (400 m) ili od Prosike.Danas se ubraja u skupinu poznatijih ribičkih voda u ovom dijelu Europe, pa za njega znaju ribolovci u Austriji, Njemačkoj, Italiji i drugim zemljama.



Izvor: www.htz.hr