24 sata Le Mansa

24 sata Le Mansa (fra. 24 Heures du Mans ili 24 Heures de Le Mans) čuvena je automobilistička utrka koja se svake godine u lipnju održava u francuskom gradu Le Mansu. Smatra se najstarijom automobilističkom utrkom izdržljivosti, s prvim izdanjem održanim 1923. Organizira ju Automobile Club de l'Ouest (ACO),[3] te se vozi na stazi Circuit de la Sarthe formiranoj od zatvorenih javnih cesta. Zajedno s Velikom nagradom Monaka i 500 milja Indianapolisa, jedna je od tri najprestižnije utrke u svijetu automobilizma.

Kategorija	Endurance (utrke izdržljivosti)
Država	Francuska
Prvi puta vožena	1923.
Do sada održanih utrka	77
Utrka 2009.
Vozača	165
Automobila	55[1]

U doba kada su širom Europe održavane Grand Prix utrke, Le Mans je bio zamišljen kao drukčiji ispit u autosportu. Umjesto usredotočenja na sposobnost automobilističkih kompanija da izrade najbrža vozila, utrka u Le Mansu trebala je koncentrirati sposobnost proizvođača na izradu pouzdanih sportskih automobila, što bi potaknulo inovacije i u potrošnji goriva, radi prirode utrka izdžljivosti koja zahtjeva što manje provedenog vremena u opskrbi. Također, dijelomično noćna utrka trebala je potaknuti inovacije i kod svjetala.

U isto vrijeme, konfiguracija staze zahtjevala je bolju aerodinamiku i stabilnost vozila pri velikim brzinama. Iako je ta karakteristika bila identična Grand Prix utrkama, rijetko je koja staza Europi imala ravne pravce iste dužine kao Mulsanne. Činjenica da se radi o javnoj cesti, i radi toga lošije održavanoj u odnosu na neke permanentne staze, također stvara više potrošnje nekih djelova bolida, što još više ističe važnost pouzdanosti.
Od kasnih 1970-ih, potreba za štednjom goriva nakon svjetske energetske krize dovela je do prihvaćanja formule s fokusom na manjoj potrošnji goriva poznatoj kao Grupa C,[4] u kojoj je svakom natjecatelju unaprijed određena maksimalna moguća potrošnja goriva, prema kojoj se projektirao motor. Premda je Grupa C napuštena nakon što su momčadi svladale formule goriva, nakon što su se početkom 2000-ih pojavili alternativni izvori goriva smanjenje potrošnje je i dalje bitno mnogim timovima, s namjerom skraćivanja vremena provedenog u boksevima.

Takve tehnološke inovacije imale su pozitivan efekt na proizvodnju serijskih automobila, gdje se koristila tehnologija razvijena za utrke nekoliko godina ranije. Također, to je dovelo do dizajna i proizvodnje sve bržih i neobičnijih supersportskih automobila, radi nastojanja proizvođača da vrlo brze cestovne automobile kasnije prerade u još brže GT bolide za natjecanje u Le Mansu ili drugim utrkama. Danas, pobjeda na 24 sata Le Mansa smatra se izvanredno prestižnom za proizvođače automobila, što je osim direktne reklame i indirektna potvrda kvalitete serijskih automobila.

Vozila

Na 24 sata Le Mansa najčešće natječe oko 50 automobila. Svaki mora imati ne manje od dva sjedaća mjesta, premda se u novije vrijeme to pravilo podrazumijeva, ali ne provodi. Također, svaki natjecateljski automobil može imati najviše dvoja vrata, dok ih otvoreni bolidi ne moraju imati. Premda se svi natječu u isto vrijeme, postoje odvojene klase. Po završetku utrke, proglašava se ukupni pobjednik, kao i pobjednici pojednih klasa.

Tijekom godina klase su se mijenjale, te ih je trenutno četiri. Namjenski izrađeni Le Mans Prototipi (LMP), s dvije klase, LMP1 i LMP2, koje se razlikuju po brzini, težini i snazi motora. Slijedeće dvije klase temelje se na serijskim GT automobilima, također podijeljeni brzinom, snagom i težinom na klase GT1 and GT2.[5] Premda se pobjednik može najčešće pronaći među prve dvije klase, niže klase ponekad ostvare ukupnu pobjedu radi bolje pouzdanosti.

Jedistvena pravila i tradicije
Trčeći Le Mans start 1965.Iako je utrka 24 sata Le Mansa djelovala u sklopu Svjetskog Prvenstva Sportskih Automobila (World Sportscar Championship),[7] većim dijelom svoga postojanja sadržila je pravila koja su se razlikovala od onih u drugim utrkama prvenstva, djelomično radi dužine utrke. Neka su pravila uvedena radi sigurnosnih razloga, dok druga sa svrhom natjecanja.

Dugi niz desetljeća vrijedilo je pravilo koje je zabranjivalo izmjenu ulja ili tekućine u hladnjaku tijekom prvog sata utrke. S tim pravilom ACO je nastojao poboljašati pouzdanost i efikasnost vozila, te bi najtecatelji koji nisu mogli izdržati prvih sat vremena bez nadolijevanja tekućina bili diskvalificirani.[8]

Još jedno pravilo jedinstveno za Le Mans, obavezno je gašenje motora tijekom nadolijevanja goriva u boksevima,[8] temeljeno ne samo na činjenici da je tako sigurnije u aspektu mogućeg zapaljenja, već i na još jednom ispitu pouzdanosti koji zahtjeva da vozila tijekom utrke moraju mnogo puta samostalno upaliti motor u trkaćim uvjetima. Također, mehaničarima nije dopušten rad na automobilu ili izmjena guma dok se nadolijeva gorivo, što je momčadi primoralo na inovativne načine skraćivanja dugačkih zadržavanja u boksevima. Iznimka u tom pravilu je dozvoljena promjena vozača za vrijeme opskrbe gorivom.

Tijekom godina, u Le Mansu su odžavane različite tradicije. Jedna od najdugovječnijih francuska je trobojnica kojom starter označava početak utrke, što je uobičajeno praćeno preletom ratnih aviona koji ispuštaju plavi, bijeli i crveni trak. Slična je tradicija i mahanje sigurnosnim zastavama službenika sa staze za vrijeme posljednjeg kruga u počast pobjednicima i ostalim vozačima koji su završili utrku.

24 sata Le Mansa također je poznata i kao prva poznata važnija utrka gdje je pobjednik šampanjcem prskao, umjesto da ga je popio. Kada su Dan Gurney i A.J. Foyt pobijedili u Le Mansu 1967, s pobjedničkog postolja među okupljenim ljudima Gurney je primjetio glavnog Fordovog menadžera Henrya Forda II, vlasnika tima Carrolla Shelbya i njihove supruge, kao i nekoliko novinara koji su čuvenom dvojcu prognozirali katastrofalan nastup. Gurney je protresao bocu i svih poprskao, započevši tradiciju koju pobjednici automoblističkih utrka poštuju i nakon 40 godina.[9]

Raspored

Tradicionalno, utrka je započinjala u subotu u 16:00, premda je 1968 započela u 14:00,[14] radi kasnijeg termina u kalendaru. 1984.[14] i 2007, start je pomaknut u 15:00 radi izbora koji su se istovremeno održavali u Francuskoj. 2006, ACO je odredio start u 17:00, u subotu 17. lipnja, radi bolje pokrivenosti televizijskim prenosom između utakmica svjetskog nogometnog prvenstva. Od 2008. redovni start, čini se, trajno je postavljen u 15:00.A ove 2010. godine se održava od 12. do 13. lipnja .

wikipedija

nemam šta dodat-sve rečeno jbg