Kako poboljšati socijalne vještine djeteta

Roditelji su najutjecajniji modeli svojoj djeci. Po njima djeca uče različite socijalne uloge i vještine, razvijaju samopouzdanje… To znači da ukoliko niste tolerantni, marljivi, srdačni, miroljubivi i sl., ne očekujte to ni od vlastite djece.

Što su to socijalne vještine, kako se manifestiraju, i koje su posljedice različitih socijalnih vještina?

Kako bi djecu poučili socijalnim vještinama, nije im dovoljno samo pričati o tome kako moraju biti ljubazna, velikodušna i sl., već im treba osmisliti i aranžirati situacije u kojima ih djeca mogu učiti i usvojiti. Također im nije dovoljno samo govoriti o tome što se ne smije i što ne rade dobro, već je izrazito važno reći im kada nešto naprave dobro.

Pri poučavanju djece dobro je pozitivno potkrijepiti (=pohvaliti, nagraditi, dati pozitivnu pažnju) ponašanje za koje želimo da ga dijete zadrži ili razvije, a prekinuti i ignorirati ono koje želimo ukloniti iz dječjeg repertoara ponašanja. Izrazito je važno verbalno potkrijepiti dijete svaki put kada pokazuje socijalne vještine.
U načelu izbjegavajte kažnjavanje jer ono za dijete ima komponentu ukazane pažnje (pri kažnjavanju obično vičemo, emocionalno se angažiramo). Npr., sramežljivo dijete trebamo pohvaliti i ohrabriti kada se druži s vršnjacima, koliko god to rijetko bilo, pohvaliti ga možemo i u društvu vršnjaka; ne treba mu poklanjati pažnju kada se krije od gostiju.
Poželjno je da se roditelj koristi modeliranjem, tj. da sam pokaže neko ponašanje koje dijete učenjem po modelu usvaja te kasnije samo izvodi. Stoga, nemojte tući svoje dijete ako ne želite da se ono tako ponaša prema drugima. Ovisno o vlastitom načinu rješavanja problema, ono će rješavati probleme s drugima.
Ako ćemo dijete znati ozbiljno slušati i dijeliti osjećaje s njim, tada će ono naučiti biti empatično u odnosu s drugima.
Vrlo je djelotvorna i metoda igranja uloga. Npr., ako je dijete sramežljivo, kažemo mu ''Ja sam tvoj najbolji prijatelj. Uvijek se igramo onog što ja predložim i idemo kamo ja želim. Zamisli da ti danas želiš u kino jer film koji želiš gledati igra zadnji dan, a ja želim ići u zološki vrt. Pokušaj me uvjeriti da idemo danas u kino.'' Nakon igranja uloga se analizira kako se dijete osjećalo u svojoj ulozi. Ukoliko je bilo neuspješno, zamijenimo uloge te modeliranjem pokazujemo djetetu kako se moglo ponašati, nakon čega opet razgovaramo o osjećajima i postupcima.
Važno je odgajati dijete toplo i podržavajuće, te uvijek imati u rukavu neko iznenađenje za trenutke kada je dijete ponašanjem koje želite razviti stvarno zaslužilo pozitivno potkrepljenje.
Da bi dijete bilo uspješno u socijalnim kontaktima s drugima izrazito je važan i razvoj samopouzdanja, a tu opet vi imate glavnu ulogu.

Razgovarajte često sa svojom djecom, i pokušajte razumjeti što pokušavaju učiniti i što im je važno.
Na pitanja djeteta uvijek odgovarajte ljubazno, osiguravajući mu podršku, te mu što češće postavljajte protupitanje kako bi imalo mogućnost samo odgonetnuti odgovor na svoje pitanje.
Ne sputavajte svoje dijete redovito kroz duži period. Također se nemojte argumentiranim objašnjenjima protiviti svome djetetu, pogotovo kada ono prolazi normalno razdoblje negativizma (npr. oko 3 ili 5 godine).
Osigurajte djetetu priliku za učenje. Poželjnije je dopustiti mu da s vama kuha, nego mu samo govoriti o tome. Pritom budite nenametljiv ''savjetnik''. Dijete će se jako dobro osjećati kada samo uspije u nečemu, a vi ga onda nemojte zaboraviti pohvaliti.

izvor