Biljke mesožderke

Dionaea muscipula je najpoznatija biljka mesožderka na svijetu. Nije egzotična biljka kao što mnogi misle, već raste u Sjedinjenim Državama u državi Karolina. Dionaea raste u močvarnim područjima gdje je prisutnost vode konstanta te zbog nedostatka visoke vegetacije ima uvijek jako puno direktnog sunčevog svijetla. Zimi se temperature spuštaju blizu ništice no rijetko kad se temperatura spušta ispod ništice. Pošto zimi u prirodi nema onoliko kukaca koliko ih ima tokom ljeta Dionaea zimi usporava svoj rast te uglavnom proizvodi listove koje rastu uz tlo. Brzina kojom se klopka zatvara u slučaju podražaja je jako spora te biljka zahtjeva manje vode tokom hladnog perioda.




Dionaea muscipula privlači pažnju zbog svog specifičnog lista koji se nakon podražaja zatvara munjevitom brzinom. Njezin se list sastoji od dva glava dijela. Prvi izduženi dio te klopka sa sitnim dlačicama koje su osjetljive na podražaj. Karakteristika klopke jest ta da se njena unutarnja strana ljeti boji u crveno kako bi privukla pažnju kukaca. Na rubnom dijelu klopke koji završava izduženim trepavicama muholovka izlučuje sočni nektar koji je zajedno sa bojom jednostavno neodoljiv kukcima. U ljetnom razdoblju listovi se uzdižu desetak centimetara iz središnjeg dijela biljke a klopke postižu dužinu do 3 centimetara.
U proljeće muholovka cvijeta. Stabiljka cvijeta uzdiže se i do 40 centimetara od biljke te na taj način omogućuje kukcu da na sigurnoj udaljenosti opraši cvijet.




Kao sto sam već spomenuo klopka je podijeljena na dva dijela. Svaki dio sadrži dlačice osjetljive na podražaj. Ono što je zanimljivo jest to da se klopka ne zatvara u potpunosti nakon prvog podražaja već nakon drugog. Često se uzgajatelji mesožderki šale na račun muholovke nazivajući je najpametnijom biljkom na svijetu jer zna brojati do dva. Objašnjenje za takvo ponašanje je jednostavno. Kada bi se klopka zatvarala u potpunosti nakon samo jednog podražaja biljka bi utrošila jako puno energije a ne bi imala nikakvu garanciju da je nešto ulovila. Na taj način kada kukac po prvi put “nagazi” na dlačicu klopka se zatvara. Nakon što je sa svojim trepavicama onemogućila bijeg kukcu on se počne nekontrolirano kretati kako bi pronašao izlaz te na taj način stimulira i ostale dlačice i signalizira biljci da nastavi sa zatvaranjem. Kada se klopka u potpunosti zatvori biljke započinje sa procesom probavljanje plijena te izlučuje probavne enzime. Probavljanje kukca traje deset do petnaest dana nakon kojih se klopka otvara. U klopci ostane probavljeni kukac ukoliko biljka ne “pojede” cijelog kukca već dio koji je razgradiv. Nakon prvog ulova sa istom klopkom isto će moći ponoviti još samo dva puta a nakon trećeg ulova klopka će pocrniti te će se osušiti. Stanice koje su zadužene za brzo zatvaranje klopke nisu obnovljive te odumiru nakon što se istroše.

Posebna napomena: bez obzira na to što vas klopka muholovke fascinira morate ćete vaše prste držati na distanci ne zato sto bi vas mogla ugristi već zato što ćete biljku nepotrebno izložiti stresu. Biljka svakim zatvaranjem klopke potroši veliku količinu energije koja očekuje da će joj se vratit kada ulovi plijen.





Prva stvar koju morate znati vezanu za uzgoj muholovke jest to da ona nije nekakva egzotična biljka koja raste u nekakvim prašumama. Klima u kojoj Dionaea raste je jako slična našem podneblju. Biljci je tokom ljeta potrebno jako puno vode i jako puno direktnog sunčevog svijetla. Njeno stanište je siromašno hranjivim tvarima zbog vode koja ispire tlo. Kompost u prirodi ima i karakteristiku da je jako kiselo. Dionaea krajem devetog mjeseca usporava sa rastom te se priprema za jesensko razdoblje i zimu. Razdoblje odmora neophodno je da bi biljka bila zadovoljna. Ovisno o temperaturama i vremenskim prilikama voda se počinje smanjivati početkom jedanaestog mjeseca te se dodaje svako toliko da se kompost ne bi osušio u cijelosti. Na proljeće biljka će započeti sa svojim rastom i vjerojatno će procvjetati. Cvijet obično režemo kada postigne visinu od nekoliko centimetara kako bi se biljka što više usredotočila na vlastiti rast. Posebno je važno cvijet odrezati ako je biljka slaba. Dionaea koju kupimo u dućanu odmah selimo u novi kompost i u punu veću vazu. Nažalost tvrtke koje prodavaju biljke znaju o njima jako malo te štede na svakom koraku. Iz tih je razloga bitno da se mi pobrinemo da biljka dobije ono sto joj treba.




Pijesak koji se koristi u kompostu za mesožderke zove se perlit. Perlit je pijesak vulkanskog porijekla tretiran na specifični način kako bi se postigla poroznost njegovih zrnaca. Njegova glavna karakteristika je ta da ne djeluje na kemijske karakteristike komposta.

Kompost:

Jedini prihvatljivi kompost je čisti treset bez ikakvih dodataka. pH vrijednost komposta mora se nalaziti unutar ovih vrijednosti: 3,5 do 4,5.
Treset se u omjeru 50%-50% miješa sa perlitom kako bi se povećala prohodnost zraka u kompostu. Drugi razlog je voda koja se u slučaju biljaka mesožderki stavlja unutar podloška sa vazom te se voda kapilarnim putem penje do biljke. Kada ne bi koristili perlit kompost bi ostao bez zraka a zbog pritiska vode u podlošku kompost bi se stvrdnuo.

Voda:

Za mesožderke koristimo isključivo destiliranu vodu, kišnicu ili vodu dobivenom procesom inverzne osmoze. Nema kompromisa što se ove stavke tiče. Voda je sastavni dio staništa mesožderki. Ako nešto nije u redu sa vodom onda ni biljka neće rasti. Voda ne smije sadržavati kamenac, klor, ili minerale. Biljkama neće ništa biti ako ih jednom ili dva put zalijemo vodom iz pipe ali dugoročno gledano biljka neće preživjeti. Ako se nalazite u situaciji da nemate destilirane vode onda uzmete lonac, napunite ga vodom te pustite vodu da odstoji 24 sata prije nego što je upotrijebite za zalijevanje biljke. Na taj će način barem klor ispariti.

Posebna napomena: kuhanjem vode se ništa ne postiže. Kuhanjem dio vode ispari a minerali i ostale tvari štetne za biljku ostaju u vodi.




Mesožderkama treba puno svijetla. Nužno je direktno sunčevo svijetlo da bi biljke zadovoljno rasle. Balkon koji se nalazi na južnom dijelu kuće je savršen za mesožderke. Ako biljke ne dobiju dovoljno svijetla sa vremenom će prestati rasti.

Posebna napomena: Dionaea muscipula NIKAKO ne možemo držati u terariju ili nekakvim drugim čudnovatim izumima. Biljci je potrebno puno sunca i vode. Stoga je morate držati na balkonu kako bi upila što više svijetla.


Vlaga:

Vlaga je također bitna stavka za neke mesožderke. Što se Dionaea muscipula-e tiče ona nije toliko bitna pa se ne morate brinuti za vlagu. Bit će dostatna ona koje se formira isparavanjem vode iz podloška vaze.




Za mesožderke koristimo obične plastične vaze kao i za ostale biljke. Treba samo pripazit da su vaze duboke oko 15 centimetara a široke najmanje 10 centimetara.


Izvor

Nepenthesi su mesožderke koje love svoj plijen pomoću tobolca koji se nalazi na izduženom dijelu lista. Nepenthese dijelimo na lowland i highland vrste. Lowland su sve one vrste koje rastu ispod 1000 metara nadmorske visine a highland su one vrste koje rastu iznad 1000 metara nadmorske visine. I jednim i drugima je zajedničko to da žive u područjima gdje je prisutnost vlage jako visoka.




Lowland vrste su naviknute na visoki postotak vlage u zraku a temperature nerijetko dostižu i 30 stupnjeva. Nepenthesi koji pripadaju ovoj skupini nemaju genetsku potrebu za razliku u temperaturi zraka između dana i noći. Isto ne vrijedi i za highland vrste koje, kakao bi preživjele, noću moraju osjetiti razliku u temperaturi.

Lowland nepenthes možemo tokom ljeta držati vani, na mjestu gdje će biljka dobivati jako puno svijetla ali ne i direktnog sunčevog kako listovi ne bi izgorili. Highland vrste su obično razmaženije te nešto kompliciranije za održavat. Pošto su im potrebni specifični uvjeti highland vrste obično uzgajamo u terarijima a noću spuštamo temperaturu ili postavljanjem leda u terariji ili ugradnjom malih ventilatora. Za jedne i druge Nepenthese potrebno je najmanje 16 sati svijetla u terariju a koriste se fitostimulirajući neoni.



Kompost i uzgoj

Što se komposta tiče imamo na raspolaganju nekoliko opcija. Možemo koristit rehidrirani sphagnum u kombinaciji sa perlitom ili čisti treset također u kombinaciji sa perlitom ili borovom korom (koju treba prokuhati te sakupiti prljavštinu na površini vode prije nego li je iskoristimo kao supstrat).
Nepenthesi vole jako prozračni kompost tako da nećete pogriješiti ako dodate više perlita.
Posudu sa biljkom, za razliku od ostalih mesožderki, ne držimo u podlošku punom vodom već dodajemo vodu kada ona nestane iz podloška. Za Nepenthese kao i za ostale biljke mesožderke moramo koristiti destiliranu vodu, vodu dobivenom procesom inverzne ozmoze ili kišnicu.




Biljke ne treba hranit. Ako ih držite vani onda će sigurno uloviti kakvog kukca. Ako i ne ulove kukce biljke će se osloniti na fotosintezu. Možda neće rasti jako bujno i brzo ali zasigurno neće niti “umrijeti od gladi”. Prihranjivanje umjetnim gnojivima također nije potrebno niti zdravo za biljku.
Nakon što smo kupili Nepenthes nije na odmet da je odmah presadimo u veću vazu sa primjerenim kompostom te joj pronađemo adekvatnu poziciju sa koje je nećemo micati.

Ako u tobolcima nije prisutna tekućina potrebna za razgradnju kukca nipošto ne smijemo dodavati vode. Ako je biljka dovoljno jaka pokušat će nadomjestiti tekućinu a ako nije tobolac će se osušiti.



Nepethese koje nalazimo u prodaji su u većini slučajeva hibridi koji su dobiveni križanjem lowland nepenthesa i higland nepenthesa kako bi biljka što lakše podnijela stres promjene temperature i vlage. Ako ste kupili Nepethes početkom ljeta ili u proljeće moći ćete biljku držati vani u polu sjeni ili pokraj prozora.

U svakom slučaju trebate pripaziti na temperature niže od 15 stupnjeva. Zimi biljku držimo blizu južnog prozora te špricamo lišće destiliranom vodom. Ako nemamo prozora na južnom dijelu kuće ili prozor kroz koji biljka neće dobiti najmanje 2-3 sata svijetla biti će potrebo sagraditi mali terariji.


Izvor

Joj ja bi rado kupila jednu al se plasim da ne pocne mene kad ponestane mesa hahaha