Kriza srednjih godina

Svatko od nas je bar jednom u životu čuo priču o muškarcu u četrdesetima koji je odbacio svoju životnu družicu poput vrućeg kestena da bi "odmaglio" s upola mlađim komadom od sebe. Ovaj se prizor, kojim najčešće opisujemo previranja, promjene i nestabilnost srednje dobi, zapravo ne događa baš često. Ono što je, naprotiv, vrlo često, jest to da se u srednjoj dobi dožive neki simptomi krize, u blagom ili pojačanom intenzitetu. Ti simptomi, unatoč uvriježenom mišljenju, pogađaju i muškarce i žene.



Kriza srednjih godina, u punom smislu riječi, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, najčešće se osjeti negdje između četrdesete i pedeste godine. Za neke osobe može početi već oko 35., a za neke i dvadeset godina kasnije. Kriza može početi naglo, okidač joj može biti neki teški životni događaj, kao što je smrt roditelja ili bliske osobe. No, kriza može doći i polako, "šuljajući se", bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga.



Istraživanja nam ne mogu biti puno od pomoći kada govorimo o krizi srednjih godina zato je ih jednostavno nema, ili su vrlo rijetka. Brojna istraživanja koja se bave razvojem djeteta dala su modernim roditeljima odgovore na tisuće pitanja i nedoumica. Utješila su izbezumljene roditelje dvogodišnjaka ili umorne roditelje bučnih devetogodišnjaka brojnim i iscrpnim savjetima. Adolescencija je također pažljivo sagledana, a roditelji tinejdžera imaju mogućnosti saznati puno o tome što se događa tijekom adolescencije i zašto. Pogledamo li stručnu literaturu vidjeti ćemo prilično iscrpno dokumentiran razvoj od začeća do 21. godine. I tu, odjednom, pažnja istraživača prestaje. Odrasla dob doima se kao vrijeme koje je nepromjenjivo i bez ikakvih naročitih pojava koje bi bile od interesa istraživačima. Oni se ponovo bave čovjekom tek u starosti, o čemu opet možemo pronaći dosta zanimljivog materijala. U odrasloj dobi, osim liječnika, koji se bave proučavanjem stupnjevitog fizičkog propadanja, prepušteni smo sami sebi. To je vrijeme u kojem se očekuje da budemo stabilni, samostalni i odgovorni, i za razliku od djece, adolescenata ili starih više nemamo nikakvih razvojnih "opravdanja" ako nismo upravo takvi. Nikakva ozbiljna psihološka prilagođavanja nisu dokumentirana, bar ne na način kao što je to učinjeno s traganjem za identitetom kod adolescenata. Ukratko rečeno, ako niste "posložili kockice", niste zadovoljni s ljubavnim životom, niste izgradili karijeru i podigli obitelj te se ne spremate mirno uploviti u teškoće starosti, s vama nešto nije u redu. Je li to baš tako? Naravno da nije. Zapravo većina odraslih ljudi doživi neku fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu za vrijeme srednjih godina. Ta promjena može biti u obliku nesretnog braka, preljuba ili razvoda, nezadovoljstva poslom, tjeskobe bez vidljivog uzroka, depresije, praznine i usamljenosti. Neke osobe dožive simptome promjena na vrlo intenzivan način, u punom smislu "krizu srednjih godina", dok mnogi izbjegnu ozbiljnu krizu, ali osjete promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju. Razmišljanja o vlastitom identitetu, cjelovitosti, duhovnosti, vlastitom sustavu vrijednosti i ciljevima često se u ovoj dobi javljaju i preispituju, mnoga po prvi puta u životu.



Psihološko prilagođavanje tijekom srednje dobi nužno je za razvoj osobnosti, razvojno je određeno i prirodno baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč strahu, patnji, nemiru i usamljenosti, tranzicija srednje dobi je neophodni dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije. Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom psihologom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju. Štetnost takvih obrambenih mehanizama, jednako kao i štetnost "bijega" u depresiju ili ovisnost, nije potrebno posebno naglašavati, iz jednostavnog razloga što svi poznajemo bar jednu osobu koja je u svom životu upravo u tom smjeru krenula.

Hormonalno uvjetovana kriza?

Neki stručnjaci smatraju da promjene na hormonalnoj razini igraju važnu ulogu u krizi srednjih godina. Testosteron kod muškaraca opada, a estrogen kod žena, što može dovesti i do određenih psiholoških promjena. Poznato je da je srednja dob razdoblje velikih individualnih različitosti. Neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a neki po prvi puta postaju roditelji. Neki stupnjevito razvijaju svoju karijeru u jednom pravcu, drugi započinju potpuno novu karijeru i rade velike promjene u stilu svog življenja. Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikada u životu. S obzirom na sve te individualne različitosti teško je odrediti koliko stvarna životna previranja i moguće komplikacije možemo "zahvaliti" hormonima, a koliko svim ostalim faktorima, kako okolinskim tako i onim vezanim uz ličnost.

izvor

Jesam li u krizi?
Pitanja koja se najčešće javljaju i obilježavaju početak transformacije koja se događa tijekom srednje dobi mogu biti:
Tko sam ja?
Što moj život do sada govori o meni?
Jesu li moje oduke u prošlosti bile dobre?
Jesam li napravila sve što sam mogla?
Što želim učiniti s ostatkom života?
Koliko je pametno sada napraviti neke promjene i koliko bi me to "koštalo"?

Ako prolazite krizu srednjih godina moguće je da ćete osjećati ili prolaziti kroz nešto od sljedećeg:

• Vidite svoj život ispraznim i zamornim. Sve Vam se čini besmislenim. Rijetko Vas što može razveseliti. Ono što Vas je ranije veselilo i ispunjavalo Vas sada Vam je dosadno.
• Dogodila Vam se važna životna promjena nakon koje osjećate da ništa više nije isto. Ĺ˝ivotna promjena može npr. biti smrt voljene osobe, otkaz na poslu ili neka druga promjena vezana uz posao, razvod braka, odlazak u mirovinu. Preispitujete vrijednosti ili osjećaje koje nikada prije niste dovodili u pitanje.
• Povukli ste se od prijatelja i obitelji. Sve teže dijelite svoje misli i osjećaje s drugim ljudima. Osjećaj izolacije može biti praćen osjećajem da život “nije bio fer” prema Vama.
• Zapeli ste u jednom načinu življenja i ponašanja koji Vam je prije bio ugodan, ali Vas više ne čini sretnim.
• Uznemireni ste i često Vam se mijenja raspoloženje. Osjećate da niste u stanju donositi odluke, preopterećeni ste i tjeskobni. Gode Vam štetne navike kao što su ispijanje alkohola, prejedanje, pušenje jer time privremeno "anestezirate" napetost i neugodne osjećaje.
• Stalno se osjećate nezadovoljno, bez obzira na uspjehe koje postižete. Teško primate komplimente jer se mučite s niskim samopoštovanjem.
• Teško se nosite s promjenama na vlastitom tijelu koje dolaze s godinama. Izgubili ste povjerenje u vlastitu snagu i sposobnosti. Osjećate se nevoljeno i usamljeno. Osjećate da niste napravili važne stvari u životu koje ste htjeli, a vrijeme Vam izmiče.
• Osjećate intenzivnu potrebu da napravite neke drastične promjene u životu, prekinete odnose koji su postali rutina, raščistite život, uništite ono što ste godinama gradili kako bi mogli početi ispočetka.
• Počeli ste se bojati nečega što Vas nikada prije nije strašilo. Bojite se budućnosti. Počeli ste osjećati ljubomoru prema partneru ili zavist prema kolegama s posla za koje Vam se čini da su prošli u životu bolje od Vas.
• Imate česte fizičke smetnje kao što su glavobolje, bolovi u želucu ili u trbuhu, problemi s hranjenjem, problemi sa spavanjem ili seksualni problemi.
izvor

Čitala sam jedan članak u jednom časopisu o parovima koji su dugi niz godina u vezi...braku.
Malo njih ne upadne u neku krizu...nestane strasti ili ih životna kolotečina i stres poklopi.
Danas su žene emancipiranije,više traže i mislim da su i više slobodne u svojim zahtjevima.
I često se desi da tu upadne i neka treća osoba.Parovi koji su situirani finacijski dobro potkovani...imaju sve...pa opet se desi da netko tu nije zadovoljan i traži nešto više ili podlegne kakovom iskušenju.

Ma koliko god te sudije nešto govorile i objašnjavale(izuzimajući pri tom jako loše brakove gdje ima nasilja ili težih stvari) mislim da je sve do osobe.Neki su skloni tome...nekima nešto odprije nije štimalo...pa se godinama to taloži dok se ne desi kakav izlet vani.Neki sami u sebi nikad nisu zadovoljni...pa nikad na zelenu granu.Kad ljubavi ponestane onda svaka sitnica smeta i svaki i manji konflikt pređe u veći.
Sam brak su dvije osobe jedna uvijek slabija jedna oslonac...jedna je negdje bolja jedna negdje drugdje...sve je to nadopunjavanje.(ovo sam slušala propovjed jednog mi dobrog fratra).Eto ,sve to nekako gledajući život oko sebe

Svaka kriza je teška ali ako ima volje ima i načina da se to riješi.E sad pitanje je šta čovjek želi od života ,osobno sam milon puta pomislila da ne vrijedi dalje borit se ali onda shvatim da sam vezana lancima koji se zovu ljubav ili je to mozda samo navika strah od usamljenosti ,što je da je sputava nas.