Oprostiti..

Koliko nam je bitna mirna savest...koliko je vazno oprostiti...

Ako postoji neka osoba,koja je trebala biti uz vas citavog vaseg zivota,ali ta osoba se razboli,ozbiljno i u trenutku dok je vode u bolnicu spominje vas i kaze da vas voli(iako vi naravno niste tu)...
a povredila vas je nebrojano puta,sta uciniti?
Otici i videti je ili ostati dosledan svojoj povredjenosti?

U takvom slučaju bolest,nesreća, bez puno razmišljanja ja bi ju/ga otišla vidjeti,ne znam oduvijek sam takva bila i da me ne znam kako povrijede ako je takvo nešto u pitanju ja sam uz tu osobu,savjest mi ne bi dala mira,da sjedim u svojoj povrijeđenosti.Meni je jako bitna mirna savjest i ako ja neću postići da se osjećam mirno tko će,svi odgovaramo za svoje postupke,a tvrdoglavost,ljutnja,povrijeđeni osjećaji nekad jednostavno treba pustiti sastrane,a ne da se time okupira cijeli život.

oprostiti, oprostiti, obavezno. radi sebe i svoje mirne savjesti, radi svog duševnog mira. oprostiti znači - ozdraviti. to je jednom netko rekao, ne sjećam se tko. kad oprostiš, osjećaš se slobodnije, čišće. kao da možeš disati punim plućima. i znaš ono...opraštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju.

oprostiti...ustvari ja uvijek opraštam al nikad ne zaboravljam...pa umro on sto puta ja zaboravit neću...
hm prilično sam zlopamtilo

Oprostiti...vazno je da je meni mirna savest, a svako neka snosi posledice svojh grehova... i postupaka

Oprostiti naravno

oprastam svima ..ali ako je neko trebao biti uz mene i bio mi potreban kroz zivot a ostavio me na cjedilu...na kraju zivota da mi kaze da me voli ..da bi sebi olaksao savjest ..ne bih ipak isla ..jer moja savjest je cista ....

Ja bi ipak otisla....

Otisla sam i brinula se....zato nemam griznju savjest

blizanka je napisao/la:

oprastam svima ..ali ako je neko trebao biti uz mene i bio mi potreban kroz zivot a ostavio me na cjedilu...na kraju zivota da mi kaze da me voli ..da bi sebi olaksao savjest ..ne bih ipak isla ..jer moja savjest je cista ....

Potpisujem od slova do slova.npr muž ostavi ženu ,nađe drugu,treću cijeli život je žena bila prepuštena sama sebi i na času smrti da mu oprostim,ne,pa nek gorim u paklu

Ili još gore otac ostavi dijete i na času smrti moli ga oprost ,pa ja mislim da bi tu bilo grijeh oprostiti

tija je napisao/la:

[npr muž ostavi ženu ,nađe drugu,treću cijeli život je žena bila prepuštena sama sebi i na času smrti da mu oprostim,ne,pa nek gorim u paklu

Ne verujem da bi da bi za to neko trazio oprost..

Ima ih i takih.... zivot pise cudne romane

Bas prosle godine sam bila svjedok jednog takvog dogadjaja.Ostala sam frapirana stavom te zene,koja mu je sve oprostila.Pitala sam se sta je to u njoj pa moze preko svega da mu predje?Njen odgovor je bio nesto tipa njemu ce biti sudjeno,a ne meni.Ja sam cista pred bogom,a on neka vidi sta ce.Mada ne verujem ja da tu religija ima mnogo veze,ali hajde sad..vise je to ona starinska trpeljivost zene,naucene da cuti,sluzi,da se sklanja sa puta,da oprasta..

Oprostiti,moze svatko , a zaboraviti malo tko.I bez tog zaboravljanja oprost nema svoju vrijednost.Tek kad potpuno zaboravimo onda smo oprostili.Malo tko prasta,malo.

Dita von Teese je napisao/la:

...Njen odgovor je bio nesto tipa njemu ce biti sudjeno,a ne meni.Ja sam cista pred bogom,a on neka vidi sta ce.....

glupost najveca ...nek mi bude sudeno ...ali ne oprastam ..tj oprastam ali ne odlazim da se on /ona smire pred smrt ...gdje su do tad bili .......kad te neko .odbaci ...neko ko ti treba ...ili kad roditelj ostavi dijete ..kad mu je najpotrebniji ..kad neko ostavi nekog bolesnog i ode ...i on na kraju puta kaze volim te i to bi kao trebalo sve da promjeni ...kod mene nikad ...oprosteno mu je ali nemam zelju da ga vidim ...jedino mozda bih pitala odkud da se mene sjeti

Svako ima svoje misljenje..mislim da je ljutski gresiti naravno i oprastati..svi pravimo greske svesno ili nesvesno... nema tog coveka koji moze reci da nije nikada pogresio..neki to rade iz neznanja , neki iz ubedjenja..neki svesno ali sa mislju da je to u tom trenutku ispravno..


Za mene je prastati dar boziji..onaj ko to nije svatio i ne ume... samo truje svoju dusu..

Znat ćete da ste nekome oprostili kad ga vidite i shvatite da nema više nikakve osjećajne reakcije. Kada netko dotakne ono što je prije bila rana, a vi ne osjećate bol, tada smo uistinu oprostili.

pa da kad ljutnja iscezne

po meni nema veze ovo sa mojom mirnom savjescu ..ako je mene neko napustio i sjetio me se da sebi olaksa dusu kakve ima veze moja savjest sa tim ...a sto se tice oprosta ...ja uvijek svima sve oprastam ...al isto tako i precrtam ih ako sam suvise puta oprastala i prelazila preko istih stvari...

Niky je napisao/la:

Znat ćete da ste nekome oprostili kad ga vidite i shvatite da nema više nikakve osjećajne reakcije. Kada netko dotakne ono što je prije bila rana, a vi ne osjećate bol, tada smo uistinu oprostili.

Točno tako.

Blizanka je napisao/la:

po meni nema veze ovo sa mojom mirnom savjescu ..ako je mene neko napustio i sjetio me se da sebi olaksa dusu kakve ima veze moja savjest sa tim ...a sto se tice oprosta ...ja uvijek svima sve oprastam ...al isto tako i precrtam ih ako sam suvise puta oprastala i prelazila preko istih stvari...

Imam i ja neke ljude koje jednostavno ne mogu svariti i bez obzira što na neki način ovisim o njima ne pristajem na kompromis i poniženje tj da se složim sa njihovim mišljenjem iako znam da su u krivu.

Tjeram svoj pravac i sigurna sam da pravo činim, moj unutarnji osjećaj mi to govori jer ispravno postupam. Jest to teži put ali daleko me više emotivno ispunjava nego ono lažno pretvaranje radi nekog dobra ovozemaljskog. Ponekad se osjećam kao sama protiv svih. I ni u trenutku nisam pomislila da promjenim način ili razmišljanje.

jedino u čemu sam nesigurna je to : Kako postići da svima oprostiš ako oni prave budalu od tebe?

kakvo oprastanje...da nas je voljela, onda nas ne bi ni povrijedila

Citat :

Kako postići da svima oprostiš ako oni prave budalu od tebe?

Poatici tako sto jednostavno oprostitimo ..jer na kraju cemo i mi i oni shvatiti da ne prave budalu od nas nego od samih sebe ...jer sve sto neko cini cini sebi a ne nama ..i zato mi treba da prestanemo da mislimo da neko nesto radi nama ...pogledajmo iz drugog ugla to i vidjet cemo da sta god neko radi radi sebi i on se kaje i ima grizu savjesti a ne mi ...

Goc treba oprastati ..al ne treba zaboravljati

ja sam naucio da ne treba