Stavovi drugih

Zasto je nekad tako tesko prihvatiti misljenja drugih? Da li u raspravi sa nekim popustite sto se tice toga ili ipak gurate svoje do kraja...? I takodje, da li mozete u toku razgovora sa nekim da promenite svoj stav o necemu ili kako jednom zacrtate tako je stalno?

Ako osoba uspe da me ubedi da je u pravu, onda prihvatim misljenje. Ono, nemam vise gde, cinjenice su tu... Ali nekad, i pored cinjenica, opet ne menjam svoje stavove. Ja tako mislim i za mene je tako...To bih mogla da stavim na listu mana.

Zato sto ne vidimo dalje od sopstvenog nosa i svog ega. Ne znamo da druge treba do kraja saslusati i dobro razmotriti sto ti se kaze , a ne odmah u konflikt. Treba poci od cinjenice da smo samo zrno u jednoj toni ljudi. Da nismo bogom dani i da drugi imaju bolje i pametnije ideje , kao sto ih i mi mozemo i imamo. Hvali razumijevanje ,osnovna stvar da bi nekoga razumio i stav da ti svaki sugovornik ravnopravai i ti njemu. A ,ne ja sam gore i ti si dole...Zato tesko uvazavamo druge...Jer smo sebicni i samo na sebe mislimo. Tek kada se u govna uvalimo ili bilo koju pomoc trebamo od drugih onda uvazavamo i slegenemo se gdje smo trebali ranije da budemo. Vise razumijevanja i solidarnosti i sve ide lakse...I ne misliti samo na sebe i ja , samo ja...Sam se radjas i umires ,samo si tada sam....Cijeli zivote te prate i mali ,veliki , zuti , crveni ,p lavi , gadni , lijepi ruzni itd. Svi oni imaju svoj stav i treba ga postovati kao njihov , ako imas argument pobaci ga...ako ne pronadji ili prihvati kao bolju ideju ili stav...

da , ego je često puta krivac da ne prihvaćamo očigledno,nešto u čemu je netko drugi puno bolji,da ne prihvatimo nečije mišljenje koje je puno dublje od našeg
kratko rečeno ljudi gladuju za istinom, ali im se rijetko sviđa njezin okus kad im se ona posluži
jer ako ne prihvaćaš nešto što negdje u dubini duše znaš da je istina smatraš za sebe da si konačna osoba i da je tvoj proces učenja završio i da znaš sve
jer prihvaćati samo mišljenja koja ti se sviđaju na kraju od tebenaprave nulu jer kad se sve to zbroji i oduzme ostaje nula jer si prepun oporečnih mišljenja koja ti se sviđaju i koja potiru jedno drugo

Uvjek saslušam svakoga i dajem za pravo da sam možda u krivu..Nisam od onih koja misli da zna sve najbolje.Imam svoj stav al isto tako prihvatam i tuđe mišljenje

Najveće je bogatstvo naučiti nešto od nekoga. Rado čujem svačiji stav. Volim i primiti konstruktivnu kritiku, koja je uvijek korisnija od komplimenta.

Volim da mi se ukaže na greške ..bez uvijanja u celofan ..ja ću procijenit jeli to za moje dobro ili je to samo izbacivanje frustracije dotične osobe