Savršen bijeg Larsa Haxhona?

http://www.rostuhar.com/hrv/toromone.html

Ovdje je prije 5 godina živio Norvežanin Lars Haxhon" počeo nam je pričati Bruno "On je od Uchupiamonasa učio preživljavati u džungli i ponekad je odlazio u nepoznato gol i bos, samo s nožem. Vratio bi se nakon nekoliko mjeseci, vidno izmoren i iscrpljen, ali živ. Kad je smatrao da je naučio preživljavati, krenuo je prema zemlji Toromona. Radi se o lovačko-sakupljačkoj grupi nomada, koji još uvijek nisu kontaktirani. Njihovo postojanje je pomalo mitsko jer ih nije mnogo ljudi vidjelo. Vješti su poput majmuna, skrivaju se u džungli i ne dozvoljavaju biti viđeni. Označavaju granice svog teritorija kopljima i perjem. To je najveći dokaz njihovog postojanja. Kad netko stupi na njihov teritorij, loše mu se piše. Znalo se dogoditi da se lovac koji zaluta tamo, više ne vrati. Ratoborni su i neprijateljski raspoloženi prema svim strancima. Zbog toga su i opstali takvi.
Vidjeli su što se dogodilo drugim plemenima nakon što su se 'civilizirala' i odlučili ostati nepromijenjeni. Lars je otišao na njihov teritorij prije 3 godine, i nije se nikad vratio."
___

U svojoj knjizi „Džungla“, hrvatski fotograf i pustolov D.Rastuhar opisuje pitoreskan i neobičan lik - Norvežanina Larsa Haxhona koji je, kako navodi, ( prema navodima domorodaca ) postao dobrovoljni zarobljenik primitivnog plemena Toromona u bolivijskim džunglama nepregledne Amazone. Prema dostupnim razlozima, koje je D.Rostuhar čuo od belgijanca Brune koji također već 14 godina obitava među ( ali manje primitivnim i ne-civiliziranim) indijancima, Lars je rekao da, jednostavno, voli šumu i više ne može bez nje…

O čemu se tu zapravo radi? Romantika kič-mistike? Nekog „savršenog bijega od tehnološke civilizacije“ ? Meni je ova priča impresivna, ova odluka koju je, zapravo, tako lako osuditi i smjestiti Larsa u čudake i(li) romantične zaljubljenike u prirodu. Od čega je Lars tako beskompromisno pobjegao i što je to tražio među Toromonima?

Ajde da malo..otpunhem prašinu s ove teme...

___

Lars Haxhon je u svima nama? Zar ne žudimo svi ..za nekim predivnim "rajskim vrtom" u kojem ćemo zaboraviti sve ovo što ..se zove "štakorska-utrka-u-životu-našem-svakidašnjem"?

Gledala sam neke emisije o tim plemenima koja zu živjela na tim nekim nedostupnim prostorima i gdje je kročila noga civilizacije.Čim su ti ljudi dospustili da im netko drugi uđe u to područje odmah su ih napale bolesti koje je donio čovjek izvana.Sve se promjeni i zato se ne čudim da ovi ne daju da im se prilazi.

A taj što je došao tamo i ostao i nije se vratio...izgleda da je našao nešto što mu odgovara,ta neka čistoća koja je lišena svih zala civilizacije.To je stres,trka za novcem,nepovjerenje,začarani krug vječnih interesa među ljudima ili i manjak emocija.
Ko zna šta tu sve ima...ali je bila i priča jednog bračnog para koji je došao u neko afričko pleme i tu se stacionirao za stalno.Ima tu nešto što je jako dobro...neki stoljetni način življenja koji se nije mijenjao,ljudi koji su u svemu tome zadovoljni i vidim jako dobru povezanost i neki red i poštivanje i mlađih i starijih,svatko ima svoje mjesto i važnost prema dobi i godinama...a naći neki mir i istinsko zadovoljstvo je ono što svi tražimo.

Bila je i jedna priča jednog amerikanca koji je čak i oženio i jednu ženu iz tog nekog plemena u Južnoj americi.Zaljubio se u nju i osnovao porodicu i činilo se da je sve u redu.Svake godine bi ona išla toj svojoj familiji u posjet...i jednom se nije vratila.Nije ju privukao život u obilju i velikom gradu i sigurnost i uživanje i ljubav muža.Srce joj je presudilo i tuga za svojim korijenima,pa se vratila.Nikako je nije mogao vratiti iako je bio siguran da ga ona još uvijek voli.Prevelike su te razlike civilizacije i necivilizacije i tih korijena.

Da, shvaćam, teaa, ali - potpuni bijeg? Ne odlazak "turističkog tipa", već napuštanje ovog "plemena" i odlazak u ono "drugo" ( valjda bolje?).
Lars Haxhlon je odlučio otići do kraja, beskompromisno i potpuno? Da li to možemo sociologizirati - u smislu da je to neka paradigmatičan događaj "bijega" čovjeka današnjice od posvemašnje praznine i pritisaka u neki zaokružen svijet mitskog, ili je riječ samo o "uplašenom" i nezrelom dječaku koji "samo voli prirodu"? To me, ta dvojba, zanima..

To je bijeg od korjena ,prijatelja,tradicije...loše po meni.Prekinuti sve veze sa svojima jest bezosjećajno i sebično do kraja.To je neki klik u glavi koji je odlučio do kraja...po meni je i malo nezdravo.

teaa je napisao/la:

To je bijeg od korjena ,prijatelja,tradicije...loše po meni.Prekinuti sve veze sa svojima jest bezosjećajno i sebično do kraja.To je neki klik u glavi koji je odlučio do kraja...po meni je i malo nezdravo.

Prihvatit ću to objašnjenje pod uvjetom da Larsa percipiramo kao nezrelo i nesretno biće.
No - prema opisu D.Rostuhara - Lars je bio vrlo samosvjestan i sposoban. Otišao je u uvjete primitivnog svijeta jer je osjećao da je to "bolja okolina". Zašto zapravo čovjek želi pobjeći? Taj mit o "Rajskom vrtu", o nekom sretnom toponimu u kojem vrijeme prestaje postojati, u kojem čovjek ostvaruje cjelokupnost življenja je apsurdum, nešto nevjerojatno. Antropologinja Karen Armstrong primijetila je da u SVIM kulturama postoji neka inačica tog mita o "Rajskom vrtu", o toponimu koji ublažava ili "poravnava" sve ljudske nesavršenosti, o mjestu u kojem čovjek ( ?) konačno pobjeđuje svoju nesavršenu prirodu..

Tu, mislim, vidim motiv Larsa Haxhlona...( ili mogući motiv)...

Samosvjestan i sposoban može biti,ali je i sebičan.Jer je ostavio za sobom sigurno ljude koji su ga voljeli.Da je našao neku ženu i otišao s njom...to ne bi bilo loše.Možda mu je u određenom trenutku to trebalo...ali može jedno vrijeme,za,recimo,odgovor na neka svoja unutarnja osobna pitanja.Ali nakon toga bi se trebao vratiti...ispričati svoje iskustvo i put.
Odlazak...bez povratka...ne opravdavam.

Ima ljudi koji to naprave...takvi tipovi.Jedan je jednostavno,bez traga i glasa otišao na drugi kraj svijeta od svoje žene i sina.Nakon dvadeset godina je vidio tog sina.Ima svašta i razlozi su u samoj naravi nečijeg bića.
Sebičnost u svakom slučaju.

teaa je napisao/la:

Samosvjestan i sposoban može biti,ali je i sebičan.Jer je ostavio za sobom sigurno ljude koji su ga voljeli.Da je našao neku ženu i otišao s njom...to ne bi bilo loše.Možda mu je u određenom trenutku to trebalo...ali može jedno vrijeme,za,recimo,odgovor na neka svoja unutarnja osobna pitanja.Ali nakon toga bi se trebao vratiti...ispričati svoje iskustvo i put.
Odlazak...bez povratka...ne opravdavam.

Ima ljudi koji to naprave...takvi tipovi.Jedan je jednostavno,bez traga i glasa otišao na drugi kraj svijeta od svoje žene i sina.Nakon dvadeset godina je vidio tog sina.Ima svašta i razlozi su u samoj naravi nečijeg bića.
Sebičnost u svakom slučaju.

Ne vidim to kao: sebičnost. Lakše bi bilo ugađati sebi i ostati u sigurnosti i izvjesnosti civilizacije kakvu poznajemo. Ta beskompromisnost "drugačijeg" izbora je ono što fascinira. Koliko smo konformisti i pristajemo na sigurnost i izvjesnost iako smo, negdje duboko u sebi, svjesni da nas praznina polako obuzima?
Larsa vidim baš kao promotora i paradigmu onog avanturističkog, "pomaknutog" u "nezrelom dječaku" - koji odluči napraviti nešto što je oduvijek sanjao.
Da nema takvih osobnosti - zar bi Kolumbo otkrio Ameriku? Zar bi Tesla izumio struju? Zar bi Galileo prkosno odvratio da "ipak se kreće"?
Imam ( mislim?) sreću da sam tijekom života upoznao jednu takvu osobnost koju nikada neću zaboraviti. Koji je, eto baš, išao "protiv struje" - kada su(smo) svi išli onim ( evolucijski) lakšim putem. Ipak - pobijedio je, jer je bio uporan i jer je prihvatio da MORA. Karakter je sudbina, ponekad tako opora i nelomljiva da fascinira sve one slabe koji se ne usude..

Usuditi se - to mogu samo jaki. Oni koji niti griješe, niti oklijevaju: majstori života...

Usuditi se - to mogu samo jaki. Oni koji niti griješe, niti oklijevaju: majstori života...

Slažem se..to je odlika jakih...koji u sebi znaju da mogu i odluče i jači su od bilo čega.Krasno

californiamen je napisao/la:

Od čega je Lars tako beskompromisno pobjegao i što je to tražio među Toromonima?

na to pitanje može odgovoriti samo on, mi možemo samo nagađati
uostalom, koliko puta smo pomislili: da mi je pobjeći od svega....
možda je čovjek samo imao petlje i možda je pronašao svoj unutarnji mir...