Uči, uči, uči!

Kao i brojne druge odluke i potezi koje rade roditelji, tako se dugo vremena razmatralo i tjeranje školaraca da uče. Iako nam se činilo da će to proizvesti samo kontra efekt, istraživanja pokazuju da roditelji ipak uspijevaju u svom naumu da im djeca zagriju stolac.

Jedno australsko sveučilište provelo je opsežno istraživanje u srednjim školama. Pokazalo se da su trud, muke i znoj roditelja i nastavnika ipak urodile plodom. Klinci na kraju ipak popuste i počnu učiti. Znanstvenik Andrew Martin sa sveučilišta u Sidneyu ističe da učitelji i roditelji tijekom svih godina srednje škole imaju velik utjecaj na školarce. Prisiljavanje tinejdžera na učenje, pisanje zadaća i ponavljanje, iako naporna i mukotrpna za obje strane, na kraju se pokazuje kao korisna metoda.

Martin je studijom obuhvatio 3450 učenika iz australskih srednjih škola i uspio razbiti uvjerenje da vršnjaci s kojima se dijete druži više utječu na njega nego nastavnici ili roditelji. Naime, vršnjaci će imati utjecaj na njih kada je riječ o emocijama i odnosima, no po pitanju škole – tata i mama i dalje su glavni.

To naravno ne znači da stvarno trebate fizički prisiljavati i maltretirati dijete da uči. Bit će dovoljno savjetovati mu i možda uvjetovati zabranama da uči. Kao što kaže profesor Martin, nemojte misliti da vaše riječi odlaze u vjetar. Roditelji i nastavnici, kojima se katkad čini da su nemoćni u odnosu prema svojem adolescentu, više utječu na akademsku motivaciju nego to misle, ponekad i triput više nego što na mlade utječu njihovi vršnjaci.

S druge strane, postavlja se pitanje – trebaju li djeca uopće baš toliko učiti? Je li vam važnije da dijete u školi ima petice ili da je zadovoljno? Jesu li garancija djetetova uspjeha i sretnog djetinjstva odlične ocjen ili nešto drugo?

Koja su vaša iskustva?

Kikica je napisao/la:

trebaju li djeca uopće baš toliko učiti?

NE!

Kikica je napisao/la:

Je li vam važnije da dijete u školi ima petice ili da je zadovoljno?

Hm...pa znas kako...kad dobijes 5...sigurno ces biti zadovoljan. Po meni su u pravu kad vicu da ucimo... Dosta puta mi se desilo (a evo, ponovo pocinje) da jednostavno NE MOGU...Ucim...ucim sad vise nego ikad, al ne mogu da naucim i to ti je...Od pocetka drugog polugodista sam dobila samo jednu peticu (al sam zato stigla da dobijem dve trojke, jednog keca (kog sam hvala Bogu popravila...na 4) a evo...ceka me jos jedna bandera...). Mislim, dovoljno je (bar meni) da me malo samo poguraju (ili trgnu, kad zaspim malo), i ja posle sama krecem. Mislim, kad si dobar u necemu, sigurno ce te interesovati, i zeleces da budes jos bolji i bolji.... Eto, mrzela sam Napoleona...al danas sam ga znala fantasticno, i skontala sam da nije on bas tako strasan

A da...i pricajte im malo sta bi bilo da ne uce...kod mene je ranije palilo ono "Ako ne budes ucila, moci ces samo zanat da upises...jel hoces ceo zivot da radis za nekoga, da rintas po ceo dan za male pare?" :
I kad dobijem super ocenu...uvek me pohvale...to bas pomaze...msm znas, vidim da im nije svejedno imala ja 5 ili 4....
Al' zato kad dobijem losu uvek mi prebacuju kako cu kako sam krenula da ponavljam...blabla....i onda ja uvatim i iz inata ne ucim jos vise i tako ...

Kikica je napisao/la:

S druge strane, postavlja se pitanje – trebaju li djeca uopće baš toliko učiti? Je li vam važnije da dijete u školi ima petice ili da je zadovoljno? Jesu li garancija djetetova uspjeha i sretnog djetinjstva odlične ocjen ili nešto drugo?

Koja su vaša iskustva?

ne, ne trebaju djeca baš toliko učiti, posebno im je kod nas školsko gradivo preopširno i prepuno nepotrebnih podataka. od naše djece nastoje se stvoriti hodajuće enciklopedije.

važnije mi je naravno da mi je dijete u školi zadovoljno, nego da ima petice.

odlične ocjene nisu garancija ni djetetovog uspjeha ni sretnog djetinjstva, garancija sretnog djetinjstva je ljubav koju pružamo djeci

Kome se uci , neka uci

Treba prepoznati djetetov potencijal.....ima djece kojima ucenje pruza zadovoljstvo, ima ih koji uzivaju u nekom umjetnickom izrazu ili pak ima djece koja su najzadovoljnija u nekoj fizickoj aktivnosti...
Najgore sto se moze uciniti je neki djetetov potencijal gusiti a tjerati ga na nesto prema cemu nema afiniteta

Sve je to divno i krasno u teoriji...ali na žalost, u praksi to ne funkcionira tako.

Ovisi iz kojeg kuta gledaš i koju praksu primjenjuješ!

Ja imam svoje metode učenja,a učim prije testa ili ispitivanja...A ovako,svaki dan pomalo,ako me nešto još zanima...Pogotovo kemiju,uffffff,koma.Fala Bogu,ovo je 'Štreberska kemija' pa sam moraš naučit početak a dalje se sve na tom temelji xDD

ak učim,učim na razne sisteme...Nekad sam štrebam,nekad si pravim umne mape (dokazano djelotvorne,dobila 4 iz zemljopisa kod najopasnije profe na školi xDD),nekad radim natuknice...Ako imam pojmove ili godine,napravim tablicu pa u jedan stupac godinu ili naziv pojma a u drugi događaj ili objašnjenje,definiciju pojma.Štrebaje je korisno samo na kratke staze,ovo s natuknicama,uminim mapama i tablicama je mnogo učinkovitije,uvjerila sam se u to.Ne trba me tjerat da učim,kad oću-učit ću,a kad neću-ni Bog ni vrag me naterali ne bi xDD

Moja mama je stvarno blaga... Super je mama,
nikad me nije udarila, dala mi nekakvu kaznu, zabranila mi nešto...
Ali za školu je... uff
Tjera me da učim (uči uči uči uči uči...), ali kao što je rokerka napisala:
jednostavno ponekad nemogu učit.
Pokušam upiti svaku rečenicu iz knjige koja mi je potrebna, ali stvarno neide...

ne moze samo da ucis ti prsne glava