Pusti me na miru

Muškarci često neke od svojih problema ne rješavaju u suradnji sa svojim boljim polovicama. One u pravilu nemaju pojma što se događa i nije im jasno što su skrivile, pa u tim situacijama dobivaju tako hladan tretman. Obično se ne radi o ženskom propustu ili grešci, već o sasvim učestaloj pojavi među homo sapiensima sa visuljcima.

Djelomično zbog odgoja i iskustva, djelomično zbog genetskog koda, muškarci smatraju da nekim problemima ne treba opterećivati svoje bolje polovice. Čak i da su supersenzitivne i pune razumijevanja, žene će u određenim situacijama teško dobiti zeleno svjetlo za ulazak u klub muške problematike. Teško je polemizirati radi li se tu o činjenici da se žene jednostavno sa nekim problemima ne mogu nositi ili o činjenici da su muškarci duboko nenormalna bića, pa misle da će manje vrijediti u očima svoje drage ako im se povjere. Istina je obično u sredini.

Ipak, kad vaš dlakavac dođe u takvo jedno depresivno stanje, a ne postoji valjan razlog za takvo ponašanje, treba ga pitati u par navrata (ali samo u par, ne trideset puta) što mu je. Ako se ne otvori, teško je da će to učiniti naknadno, a ako i učini to sigurno neće biti zbog nasrtljivog propitkivanja. Žene često rade grešku iz straha ili znatiželje, pa zabadaju nos tamo gdje možda i ne bi trebale. To obično rezultira svađom.

Najpametnija stvar bi bila pustiti čovjeka da zbroji dva i dva, te vidi što će dalje. Čak i ako takva situacija traje nekoliko tjedana, pustite ga na miru. Kad se zbroji, bit će mu žao pa će se iskupljivati. A to je nešto što niti jednoj ženi baš nije mrsko.




____________________________________________________________________


Ovo je tacno receno ...ne volim ni ja po svaku cijenu sad da mi se ispovjeda sta je i kako je ...osjetim kad mu je tesko...i dam do znanja da sam tu ...i vremenom se otvori...ne treba nikad navaljivati ..mada mi uvijek mislimo da smo mi povod nekog drugacijeg ponasanja.............

Je točno da,inače nisam tip da ću ispitivati uporno,obično pitam jednom eventualno dva puta,nekada jednostavno ni ne pitam,voljenoj osobi ako je teško zna da sam tu za njega uvijek,za poslušati,za pričati za bilo šta,ni ja sama ne volim da me se ispitiva tako ne radim to ni boljoj polovici.

Ne mislim da sam ja povod drugčijeg ponašanja..uvijek barem..znam kada ga muće stvari o kojima mu se ne govori..nekada je samo nervozan i prođe..a nekada se kao i svi istresa po onima koji nisu krivi..čovjek kao čovjek. radim to i sama..pa svi bježe onda od mene ko od vraga..
.. nikada ne navaljujem da mi govori o tome..znam da će mi sam kazati sve bez da mu krvopija pije krv sastarne..