Vjerujete li u čudo? ( svjetlosna bića)

Stjecajem životnih okolnosti, pet godina živio sam u jednom omanjem pitoresknom selu na rubu velike šume koju su zvali Jasenje..
U susjedstvu je živio gazda Jozo, živahan, žovijalan starčić u mirovini ( bivši pružni radnik), udovac i neobična osobnost. Brinuo se sam za sebe, održavao svoje malo gazdinstvo tako savršeno da je to bila milina: njegov vrt ( ali i kuća, dvorište, sve..) je bio „čista apoteka“, žao mi je što to nisam fotografirao za uspomenu.
Imao je i jako smisla za tehniku: on vam je mogao nasaditi grablje, nabrusiti sjekiru..ali i popraviti auto, popraviti struju u kuću ili npr. televizor ( nerijetko se volio pohvaliti da je imao prvi televizor i prvi radio prijemnik u selu koje je, naravno, uvijek sam popravljao i slagao..), čovjek, štono bi se reklo - „zlatnih ruku“, živa „zdravorazumskog“ mišljenja.
Znali smo dugo u noć ili, ponekad, cijelo poslijepodne provesti uz piće u razgovoru. Ja sam već i prije čuo za mit o „svjećarima“, ali nisam uzimao ozbiljno tako nešto..sve dok mi gazda Jozo nije ispričao svoje mišljenje koje ne zaboravljam i koje, i danas, uzimam ozbiljno..jer on nije čovjek koji bi vas želio impresionirati izmišljotinama..

Prvi put, pričao je, sreo je „svjećare“, tajanstvena bića iz šume Jasenje još kao mladić ( oko 1948.) kada se sa rodbinom i susjedima noću vraćao iz jednih „krstitaka“ ( za one koji ne znaju, to je ovdašnji naziv za obred kršćenja djeteta) negdje u siječanjsku ciču zimu. Konjska zaprega vukla je saonice i dok su šumskim putem prolazili kroz šumu, odjednom su konji sami zastali. Ispred njih bila su dva svjećara..dvije spodobe potpuno u vatri..nasred puta. Svi su zastali i ušutjeli u kolima i čekali što će se dogoditi, a onda su se oni lagano udaljili..i nestali u šumi. Drugi put, navodi, vraćao se negdje šezdesetih godina prošlog stoljeća s posla, obilaska obližnje pruge, kada je u daljini primijetio vatru. Bilo je jesenje vrijeme i mislio je da netko pali granje ili okovinu, komušinu od kukuruza pa nije pridavao tome pažnju dok nije shvatio da se „vatra“ brzo približava k njemu.
Shvatio je da je to svjećar i počeo je ubrzavati. No, nedovoljno brzo tako da je u jednom trenutku potrčao jer je shvatio da se svjećar već jako približio te je jedva uspio zamaknuti do prvih seoskih kuća. Okrenuo se i vidio svjećara kako je stao nasred puta i u slijedećem trenutku ponovo se vraćao u šumu. Navodi kako je ih je prije bilo više, ali da ih u posljednje vrijeme ljudi viđaju sve
manje..


Vjerujem da ste čuli za seoske priče i te mitološke priče koje su se znale pričati na seoskim „čijanama“ i sličnim seoskim okupljanjima. Gazda Jozo nije bio religiozan, niti je bio sklon takvom mitološkom mišljenju.
On je ovo na svojoj koži doživio i - sve je to jako zanimljivo. Nemam pravo objašnjenje..C.Castaneda je rekao da smo mi svoju stvarnost „napravili“ i da to nema veze s onim što, zaista, stvarnost jeste?

U „Rječniku ezoterizma“, P. Riffarda pronašao sam pojam „svjetlosno biće“, tzv. „anthropos“, svjetlosni čovjek, kao pojedinačni pojam povezan sa Edenskim čovjekom, prvobitnim anthroposom koji se još naziva i Savršeni Athropos, nebeski čovjek ili Spiritualni Adam - i zapravo je svojevrsna Ideja Čovjeka kao arhetipa…
____


Vjerujete li u ovo? Prirodna pojava nepoznata porijekla ili čudo? Čuda prestaju postojati kada u njih prestanemo vjerovati?

Verujem...

mihaela je napisao/la:

Verujem...

Da, zaista je frapantno..
Djed Jozo zaista nije bio lik koji bi "pao" na vradžbine i uobičajene seoske maštarije. Nije bio osoba koja je sklona pretjerivanju ili stvaranju fantazmagorija u dokolici. Jednostavno, neobjašnjivo..iako se protivi onom što kolokvijalno zovemo "zdrav razum". Ipak, još uvijek ne mogu to sve "posložiti" - u kontradikciji je sa slikom svijeta u koju vjerujem, iako, opet - uvijek mi je zanimljiva ta konstatacija iz prvog posta, američkog antropologa C.Castanede ( uostalom i iz njegovih djela..) da je NAŠA STVARNOST samo ono što smo sami sebi ispričali, samo slika svijeta koju smo stvorili a što uopće ne korelira sa ISTINSKOM stvarnošću...

Hajde da malo otpušem prašinu..s ovog topica..

Zar nikada niste doživjeli nešto..neobjašnjivo? Nešto što pripada - čudu? Gdje svaka "zdravorazumska" objašnjenja.."padaju na ispitu"?

Zar zaista vjerujemo da ne postoje? Da smo sve objasnili, opisali, shvatili?

Rekla sam da verujem, bas zato sto sam par puta dozivela...

poslednja je bila da sam JASNO cula kucanje na prozoru...

najjasnije moguce...kad sam pitala ko je...videla sam samo pomeranje zavese, a nije bilo

promaje ...

Ljudski vid je ograničen, a određeni ljudi su mogli vidjeti "nevidljivi svijet". Ono za čime se danas naučnici slomiše da dobiju jeste ultra svjetlost, a od takve svjetlosti su sačinjena nevidljiva bića: džini, šejtani, meleci (demoni, đavoli, anđeli), koji se ne mogu vidjeti golim okom. Infra svjetlost mogu dobiti, ali ultra svjetlost ne mogu.

Pravi vid imali su Božiji poslanici: Muhammed, Isa (Isus), Musa (Mojsije), Sulejman (Salomon) itd itd. Postoji vjerodostojan hadis (predanje) da je Muhammeda dok je klanjao toliko često ometao džin (demon) da je htio da prekine obavljati namaz (molitvu) da ga sveže za stub i da ga drugi ljudi pljuju kada prođu pokraj njega kako je učinio i Sulejman (Salomon).

Ono što potenciram ovom pričom jeste da ne sumnjam da postoje "svječari". To su džini, oni su u vatrenom obliku ili ultra crvenom obliku. Možda je Bog dao tom djedu Jozi natprirodnu moć da ih može vidjeti, ne znam.

Ja vjerujem u nevidljivi svijet i tu za mene ne postoje nikakve sumnje barem po tom pitanju.

mihaela je napisao/la:

Rekla sam da verujem, bas zato sto sam par puta dozivela...

poslednja je bila da sam JASNO cula kucanje na prozoru...

najjasnije moguce...kad sam pitala ko je...videla sam samo pomeranje zavese, a nije bilo

promaje ...

Da..
Jednom sam tako snažno doživio onaj fenomen "deja vu"..
Tako filigranski precizno..mogao sam predosjetiti..što će se dogoditi u slijedećem trenutku. Ljudi su izgovarali BAŠ one rečenice koje sam znao da će odgovoriti, radili BAŠ one radnje koje sam znao da će napraviti, sve..BAŠ sve se događalo ali - baš onako kako sam znao da će se događati..
Meni poznata znanstvena objašnjenja to tumače na dvojake načine:
1. Moguć "umor" uma koji ne razpoznaje stvarnost i "igra" se na neki način, "luta" u predosjećanjima..
2. Kompleksnošću moždanih kemijskih "mapa" u kojima se svijest "događa" naknadno pa naši osjeti "kasne" za našom sviješću što doprinosi tom da nam se čini da događaj "dvaput putuje", odnosno, postoje razlike između "snimeljenog" stanja i onog za kojeg nam se čini da smo ga "već vidjeli"..
Ipak..tako plastičan osjet..je nevjerojatan..i prkosi zdravom razumu..i ostavlja pitanja..

Citat :

Fire Walker: Ljudski vid je ograničen, a određeni ljudi su mogli vidjeti "nevidljivi
svijet". Ono za čime se danas naučnici slomiše da dobiju jeste ultra
svjetlost, a od takve svjetlosti su sačinjena nevidljiva bića: džini,
šejtani, meleci (demoni, đavoli, anđeli), koji se ne mogu vidjeti golim
okom. Infra svjetlost mogu dobiti, ali ultra svjetlost ne mogu.

Pravi
vid imali su Božiji poslanici: Muhammed, Isa (Isus), Musa (Mojsije),
Sulejman (Salomon) itd itd. Postoji vjerodostojan hadis (predanje) da
je Muhammeda dok je klanjao toliko često ometao džin (demon) da je htio
da prekine obavljati namaz (molitvu) da ga sveže za stub i da ga drugi
ljudi pljuju kada prođu pokraj njega kako je učinio i Sulejman
(Salomon).

Ono što potenciram ovom pričom jeste da ne sumnjam da
postoje "svječari". To su džini, oni su u vatrenom obliku ili ultra
crvenom obliku. Možda je Bog dao tom djedu Jozi natprirodnu moć da ih
može vidjeti, ne znam.

Ja vjerujem u nevidljivi svijet i tu za mene ne postoje nikakve sumnje barem po tom pitanju.

Vjerovanje i znanje su dvije različite percepcije stvarnosti. Vjerujem - jer znam, nije isto kao i: znam pa stoga to uključuje po logici i moje vjerovanje..
Tek kad nam naš osjetilini sustav potvrdi postojanje realnosti možemo postavljati pitanja. Mi možemo zamisliti i sunce plave boje, ali naš osjetilni sustav daje nam realnost da je ono žuto.

Ne verujem...
nikad ih nisam videla....a i zvuci krajnje smesno...i pomalo...bolesno

Citat :

poslednja je bila da sam JASNO cula kucanje na prozoru...

najjasnije
moguce...kad sam pitala ko je...videla sam samo pomeranje zavese, a
nije bilo

promaje ...

Kad smo se tek doselili ovde...bila je samo jedna kuca blizu nas...
ulica je takodje bila neizgradjena...svega 3-4 kuce...ali skroz razbacane...
Vise puta kasno uvece sam cuta kucanje na prozoru....a kad god sam pogledala..nikoga i nista nisam videla....
Plasila sam se strasno..a moji su smatrali da umisljam...
Posle mozda 5-6 puta...rekla sam im ponovo i tata je otisao na sprat u sobu iznad moje i cekao da vidi jel ce nesto da se desi...
ispostavilo se da je to bio komsija sa drugog kraja ulice...
Tako da, ne zanosi se previse...mozda je i tebi svratio neki nezvani gost kome je bilo jako dosadno, pa je eto, ne znajuci sta da radi...pokusao da se zabavi na taj nacin...

Citat :

Da..
Jednom sam tako snažno doživio onaj fenomen "deja
vu"..
Tako filigranski precizno..mogao sam predosjetiti..što će se
dogoditi u slijedećem trenutku. Ljudi su izgovarali BAŠ one rečenice
koje sam znao da će odgovoriti, radili BAŠ one radnje koje sam znao da
će napraviti, sve..BAŠ sve se događalo ali - baš onako kako sam znao da
će se događati..
Meni poznata znanstvena objašnjenja to tumače na
dvojake načine:
1. Moguć "umor" uma koji ne razpoznaje stvarnost i
"igra" se na neki način, "luta" u predosjećanjima..
2. Kompleksnošću
moždanih kemijskih "mapa" u kojima se svijest "događa" naknadno pa naši
osjeti "kasne" za našom sviješću što doprinosi tom da nam se čini da
događaj "dvaput putuje", odnosno, postoje razlike između "snimeljenog"
stanja i onog za kojeg nam se čini da smo ga "već vidjeli"..
Ipak..tako
plastičan osjet..je nevjerojatan..i prkosi zdravom razumu..i ostavlja
pitanja..

Mislim da ne postoji osoba kojoj se ovo nije
desilo...
Meni se vise puta desavalo....ali nisam
nikada pridavala tome znacaja....
ne smatram taj osecaj ni za kakvo
cudo ili tako nesto

Kao kad sam sanjala da sam setala sa
nekom osobom po parku...i da je odjednom pocela da se lomi na komadice i
nestaje....a sutradan mi je umrla baka...
jednostavno slucajnost =)

californiamen je napisao/la:

Stjecajem životnih okolnosti, pet godina živio sam u jednom omanjem pitoresknom selu na rubu velike šume koju su zvali Jasenje..
U susjedstvu je živio gazda Jozo, živahan, žovijalan starčić u mirovini ( bivši pružni radnik), udovac i neobična osobnost. Brinuo se sam za sebe, održavao svoje malo gazdinstvo tako savršeno da je to bila milina: njegov vrt ( ali i kuća, dvorište, sve..) je bio „čista apoteka“, žao mi je što to nisam fotografirao za uspomenu.
Imao je i jako smisla za tehniku: on vam je mogao nasaditi grablje, nabrusiti sjekiru..ali i popraviti auto, popraviti struju u kuću ili npr. televizor ( nerijetko se volio pohvaliti da je imao prvi televizor i prvi radio prijemnik u selu koje je, naravno, uvijek sam popravljao i slagao..), čovjek, štono bi se reklo - „zlatnih ruku“, živa „zdravorazumskog“ mišljenja.
Znali smo dugo u noć ili, ponekad, cijelo poslijepodne provesti uz piće u razgovoru. Ja sam već i prije čuo za mit o „svjećarima“, ali nisam uzimao ozbiljno tako nešto..sve dok mi gazda Jozo nije ispričao svoje mišljenje koje ne zaboravljam i koje, i danas, uzimam ozbiljno..jer on nije čovjek koji bi vas želio impresionirati izmišljotinama..

Prvi put, pričao je, sreo je „svjećare“, tajanstvena bića iz šume Jasenje još kao mladić ( oko 1948.) kada se sa rodbinom i susjedima noću vraćao iz jednih „krstitaka“ ( za one koji ne znaju, to je ovdašnji naziv za obred kršćenja djeteta) negdje u siječanjsku ciču zimu. Konjska zaprega vukla je saonice i dok su šumskim putem prolazili kroz šumu, odjednom su konji sami zastali. Ispred njih bila su dva svjećara..dvije spodobe potpuno u vatri..nasred puta. Svi su zastali i ušutjeli u kolima i čekali što će se dogoditi, a onda su se oni lagano udaljili..i nestali u šumi. Drugi put, navodi, vraćao se negdje šezdesetih godina prošlog stoljeća s posla, obilaska obližnje pruge, kada je u daljini primijetio vatru. Bilo je jesenje vrijeme i mislio je da netko pali granje ili okovinu, komušinu od kukuruza pa nije pridavao tome pažnju dok nije shvatio da se „vatra“ brzo približava k njemu.
Shvatio je da je to svjećar i počeo je ubrzavati. No, nedovoljno brzo tako da je u jednom trenutku potrčao jer je shvatio da se svjećar već jako približio te je jedva uspio zamaknuti do prvih seoskih kuća. Okrenuo se i vidio svjećara kako je stao nasred puta i u slijedećem trenutku ponovo se vraćao u šumu. Navodi kako je ih je prije bilo više, ali da ih u posljednje vrijeme ljudi viđaju sve
manje..


Vjerujem da ste čuli za seoske priče i te mitološke priče koje su se znale pričati na seoskim „čijanama“ i sličnim seoskim okupljanjima. Gazda Jozo nije bio religiozan, niti je bio sklon takvom mitološkom mišljenju.
On je ovo na svojoj koži doživio i - sve je to jako zanimljivo. Nemam pravo objašnjenje..C.Castaneda je rekao da smo mi svoju stvarnost „napravili“ i da to nema veze s onim što, zaista, stvarnost jeste?

U „Rječniku ezoterizma“, P. Riffarda pronašao sam pojam „svjetlosno biće“, tzv. „anthropos“, svjetlosni čovjek, kao pojedinačni pojam povezan sa Edenskim čovjekom, prvobitnim anthroposom koji se još naziva i Savršeni Athropos, nebeski čovjek ili Spiritualni Adam - i zapravo je svojevrsna Ideja Čovjeka kao arhetipa…
____


Vjerujete li u ovo? Prirodna pojava nepoznata porijekla ili čudo? Čuda prestaju postojati kada u njih prestanemo vjerovati?

I ja čula tu priču,od bake...mislim da je isto bila 1948. kad je to vidjela...isto zima...sve...tak da...nije slučajnost...

californiamen je napisao/la:

Hajde da malo otpušem prašinu..s ovog topica..

Zar nikada niste doživjeli nešto..neobjašnjivo? Nešto što pripada - čudu? Gdje svaka "zdravorazumska" objašnjenja.."padaju na ispitu"?

Zar zaista vjerujemo da ne postoje? Da smo sve objasnili, opisali, shvatili?

Dozivjela raznih "cuda"

Citat :

Gdje svaka "zdravorazumska" objašnjenja.."padaju na ispitu"

tako da to za mene nisu vise "cuda" ne trazim objasnjenja...nego trazim poruku koju mogu izvuc iz toga ..jer svako "cudo" uvijek mi nesto poruci il uz to naucim nesto ...

Upravo danas sam čuo priče o svječkarima od ljudi iz obitelji ( ujak,baka,mama,strina) osobno su ih vidjeli i to ne jednom. Neke su vidjeli zajedno i o tome pričaju kao o nečem potpuno normalnom za vidjeti jedino što se to više u današnje vrijeme ne viđa. Sve što su vidjeli bilo je 40-tih, 50-tih i 60-tih godina. Potpuno vjerujem njihovim pričama.

californiamen zanima me u kojem je kraju to Jasenje jer za isti fenomen koristi se jednaki narodi naziv.