Poremećaji pažnje uz hiperaktivnost

Sljedeći popisi mogu pomoći roditeljima u zaključivanju ima li dijete simptome ADHD-a. Ako dijete ima značajan broj ovih simptoma i ako ti simptomi traju šest mjeseci ili dulje, o svojim zapažanjima trebaju razgovarati s liječnikom.

Djeca s ADHD-om u dobi od 3 do 6 godina:

• Stalno su u pokretu;
• Teško im je mirno sjediti za vrijeme obroka;
• Igračkama se igraju tek kratko vrijeme, jure od jedne aktivnosti do druge;
• S poteškoćama odgovaraju na jednostavne zapovijedi;
• Igraju se na način koji se čini bučnijim nego kod ostale djece;
• Govore bez prestanka i često prekidaju druge;
• Teško im je dijeliti, čekati na red, stajati mirno u redu;
• Često uzimaju stvari od drugih bez mnogo obzira za tuđe osjećaje;
• Redovito se “loše” vladaju;
• Teško održavaju prijateljstva;
• Odgojiteljice u vrtiću opisuju ih kao "teške" ili "problematičnog ponašanja".



Djeca s ADHD u dobi od 6 do 12 godina:


•Često poduzimaju opasne pothvate ne razmišljajući o posljedicama;
•Vrpolje se i meškolje nemirno na stolcu i često šeću u učionici;
•Lako odvraćaju pozornost i ne dovršavaju dužnosti ili zadatke;
•S poteškoćama prate upute;
•Igraju se na otvoreno agresivan način;
•Govore u neprikladno vrijeme i često nepromišljeno "bubnu" odgovore;
•S teškoćom čekaju u redu ili da dođu na red u igrama;
•Neorganizirana su i često gube stvari – čine nemarne pogreške;
•Imaju neujednačen školski uradak;
•Društveno su nezrela, imaju malo prijatelja i lošu reputaciju među vršnjacima;
•Učitelji ih označuju kao "nemotivirane", "lijene", "sanjalice", ili "problematičnog ponašanja";

Deficit pažnje bez hiperaktivnosti

Djeca koja imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti (ADD = Attention Deficit Disorder), imaju iste simptome kao djeca s ADHD-om, osim što ne pokazuju znakove pretjerane aktivnosti. Ona trebaju isti tretman kao djeca s ADHD-om. Mogu izgledati spora, bojažljiva ili nemotivirana. Često imaju slabiji uspjeh u školi i učitelji i roditelji misle da su lijena.
Oko 5% djece ima poteškoće u održavanju pažnje, često povezane s hiperaktivnim poremećajem. Problem je oko 4 puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Ove poteškoće započinju u ranom djetinjstvu, iako se većina slučajeva ne dijagnosticira do početka školovanja.

Što uzrokuje ADHD?

Prema dosadašnjim istraživanjima, smatra se da:
Djeca s ADHD-om imaju neravnotežu u tvarima koje šalju poruke u mozak (neurotransmiterima). To dovodi do poteškoća “filtriranja” podražaja iz okoline i stoga ne mogu odvojiti bitne od nebitnih podražaja.
Nasljeđe ima određenu ulogu u nastajanju ADHD-a.
ADHD može biti povezan s razvojnim problemima.

Što mogu učiniti roditelji?

Svakako je potrebno obratiti se liječniku i drugim stručnjacima radi utvrđivanja adekvatnog tretmana djetetovih poteškoća.

Osim toga, roditelji mogu učiniti i mnoge stvari koje će pomoći djetetu u kontroli ponašanja:
•Prihvatite djetetova ograničenja – nemojte očekivati da ćete otkloniti hiperaktivnost – nastojite je držati pod razumnom kontrolom.
•Osigurajte mogućnost “trošenja” energije – to mogu dnevno biti aktivnosti kao što su trčanje, sport, duge šetnje…
•Želite li dijete motivirati da se duže vrijeme zadrži na nekom zadatku, osigurajte mu male nagrade – to mogu biti jednostavne pohvale, komplimenti ili pak zagrljaj.
•Učite ga planiranju. Upozorite ga koliko vremena ima na raspolaganju za neku aktivnost (npr. 20 min. za pospremanje).
•Držite se ustaljenog rasporeda dnevnih aktivnosti. Neka vaše dijete uvijek u isto vrijeme ustaje, jede, kupa se, kreće u školu, odlazi na spavanje.
•Obratite pažnju kad se ponaša primjereno: uputite mu ljubazne riječi, zagrlite ga, pogledajte ga i nasmiješite se.
•Ako dijete reagira agresivno (udaranjem, bacanjem stvari, urlanjem i sl.), dobro je udaljiti ga iz trenutne situacije (time out). Poželjno je sačekati da se smiri i tada razgovarati o problemu. Provjerite je li razumjelo posljedice takvog ponašanja.
•Pomozite mu da razvije socijalne vještine (da dijeli svoje stvari s drugima, razgovara pristojno, da sluša druge, da ne izgleda zaposleno dok mu drugi govore i sl.). Organizirajte druženja djece kod svoje kuće i pod vašim nadzorom – ohrabrite dijete da pozove prijatelje i vršnjake kući na igru. Pokušajte im pomoći u strukturiranju igre.
•Kod sumnje na ADHD potrebno je što ranije započeti s tretmanom. Tretman i pomoć okoline dovode kod djece s poteškoćama u održavanju pažnje do znatnog smanjenja poteškoća. Iako njihove posebnosti najčešće ostaju tijekom cijelog života, puno manje ometaju njihovu uspješnost kad prestanu sa školovanjem, osobito ako odaberu zanimanja u kojima će njihove poteškoće manje ometati ili čak postati prednosti.

•Pomoć i podrška koju djeca s ADHD-om dobivaju od roditelja, učitelja i stručnjaka, može im pomoći da odrastu i postanu uspješne i sretne odrasle osobe.

izvor

moj klinac ima neki poremečaj pažnje ...uglavnom ne žele ili nesmiju ništa doijagnosticirat prije škole...

mogu samo reč da treba jako puno rada s takvom djecom i jakoooooooooo puno živaca

Ariela je napisao/la:

moj klinac ima neki poremečaj pažnje ...uglavnom ne žele ili nesmiju ništa doijagnosticirat prije škole...

mogu samo reč da treba jako puno rada s takvom djecom i jakoooooooooo puno živaca

Zašto ne žele? Zašto ne smiju? Zašto ti kao roditelj ne smiješ znati o čemu je riječ? Dijagnostika može imati problema zbog problema instrumentarija i razvojnog perioda u kojem poremećaj nije razvijen toliko da bude beskompromsno identificiran i dijagnosticiran, ali imaš pravo znati o čemu se radi?

rekli su mi samo da ima poremečaj pažnje...

Liječnici će pomagati hiperaktivnoj djeci dajući im videoigre na recept


Posebne kacige pomažu mališanima i roditeljima mjereći moždanu aktivnost. Čim djetetova koncentracija padne, uređaj to signalizira roditeljima.


Britanci će već ovog mjeseca u svoj sustav uvesti potpuno nov, računalni način liječenja hiperaktivne djece. Riječ je o specijaliziranom programu koji djeci s tim poremećajem, s kojim se neuspješno bori sve više roditelja, omogućuje da koncentraciju vježbaju igrajući zabavne igre na računalu.

Dobro za koncentraciju

– Istraživanje je provedeno na većoj grupi malih hiperaktivaca, a na računalu su 12 tjedana provodili minimalno sat vremena tri puta tjedno – objasnila je prof. Karen Pine, voditeljica istraživanja. Problem nedostatka pažnje koji u djece izaziva taj poremećaj povezan je s prekidom moždanih valova koji održavaju koncentraciju dulje vrijeme.

– Kako bi se to poboljšalo, računalna igra ima i dodatak – kacigu sličnu onoj koju djeca nose dok voze bicikl – kaže prof. Pine.

Kaciga pod svojim spužvastim slojem krije EEG uređaj koji mjeri moždane valove povezane s pozornošću.

– Čim dijete nije potpuno usredotočeno na tijek igre, ona se zaustavlja i upozorava i roditelje i dijete da nešto nije u redu – otkriva psihologinja.

Ustanovljeno je da djeca koja su se u istraživanju igrala novim igrama mogu dulje zadržati pozornost i koncentraciju, a smanjila se i učestalost impulzivnog i nekontroliranog ponašanja koje je često u hiperaktivnih pacijenata.

Uskoro i na recept

– Igre koje “kontroliraju i čitaju misli” malih hiperaktivaca razvijat će se i dalje, a posebna pozornost usmjerit će se prema onoj djeci koja imaju teške psihičke i komunikacijske smetnje koje ih onemogućavaju da se fizički koriste računalom i sprečavaju njihovu integraciju u svakodnevni život – istaknula je prof. Pine i dodala da se nada, s obzirom na izvrsne rezultate koje su djeca postigla, da će ove igre liječnici mališanima uskoro propisivati na recept.

Izvor