Noćni vid
NASA-in SVEMIRSKI TELESKOP SPITZER RASVJETLJUJE SRCE TAMNOG SVEMIRA.
NAPISAO BILL DOUTHITT
Mnogo toga krije se u tamnim zakucima svemira. Oblaci međuzvjezdane
prašine i crna područja dalekog svemira običnim teleskopima mogu
djelovati maglovito. Ali za teleskop veličine automobila koji je od
Zemlje udaljen 42 milijuna kilometara oni su puni svjetlosti –
infracrvene svjetlosti ili toplinskih zraka. Otkad je lansiran u
kolovozu 2003. godine, kaže Robert Kennicutt, astronom sa Sveučilišta
Arizone, NASA-in svemirski teleskop Spitzer “razotkrio nam je pola
svemira”.
U međuvremenu je pronašao mjesta kozmičkog rađanja. Zvijezde se
oblikuju u oblacima prašine i plina, a planeti nastaju u diskovima
krhotina oko novostvorenih zvijezda. Prvobitne galaksije također su
ovijene prašinom. Iz njih izlazi vrlo malo vidljive svjetlosti, no ti
objekti ipak odašilju toplinu – i infracrvenu svjetlost. “Ako te
objekte promatrate samo u vidljivoj svjetlosti, onda ne vidite čak ni
vrh ledenjaka – vidite tek vršak ledenjakova vrha”, kaže Charles
Lawrence iz Laboratorija za mlazni pogon (JPL, Jet Propulsion
Laboratory) u Pasadeni u Kaliforniji. “Zavirujemo u infracrveno, jer su
tamo fotoni.”
Da bi se uhvatili ti fotoni, ili čestice svjetlosti, trebalo je
otići u svemir, jer Zemljina atmosfera zaustavlja najveći dio
infracrvene svjetlosti. Lyman Spitzer, američki astrofizičar po kojem
je teleskop dobio ime, ukazivao je na prednosti svemirskih teleskopa
još 1946. godine. Poslije su instrumenti poput glasovitoga svemirskog
teleskopa Hubble dokazali da je bio u pravu. Ali infracrveni vid
teleskopa Spitzer najprodorniji je dosad, zahvaljujući zrcalu promjera
oko 90 centimetara, osjetljivim detektorima ohlađenima gotovo do
apsolutne nule te putanji udaljenoj od Zemljine topline koja ometa.
Teleskop je već prikupio naznake o tome kako i gdje nastaju planeti,
a dva je čak uspio locirati uhvativši njihov infracrveni sjaj. To
pomaže astronomima da shvate kako svjetlost i zračenje iz postojećih
zvijezda mogu pokrenuti sažimanje oblaka plina i oblikovanje novih
zvijezda. A na najudaljenijim krajevima svemira Spitzer pronalazi mlade
galaksije koje plamte infracrvenim sjajem. “Znatno smo napredovali u
potrazi za galaksijama s početaka svemira”, kaže Giovanni Fazio iz
Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian. “Osjećam se kao dijete u
prodavaonici igračaka.”
Zabava bi se trebala nastaviti sve dok teleskop ne potroši sav
tekući helij za hlađenje, što će se dogoditi oko 2008. godine. NASA
početkom sljedećeg desetljeća planira lansirati svemirski teleskop
James Webb, mnogo veći infracrveni opservatorij. “Ovo je zlatno doba
astrofizike”, kaže Lawrence. “I za tisuću godina osvrtat ćemo se i
tvrditi to isto.”..