Kabala

abala
se također još piše i kao Cabala, Kabbalah ili Qabalah, zajedno s
mnogim drugim hebrejskim varijantama transliteracije. Riječ Kabala
znači 'tradicija', 'primljena doktrina', 'primljen nauk', ili
'primljena mudrost' (qabalah dolazi od istog triliterarnog korijena QBL
(qoph, beth, lamed) qibel, primiti). Tokom povijesti postojale su
tendencije da se upotrebljavaju pisanja s 'C' za kršćansku Cabbalu,
onim s 'K' za Židovsku, i onim s 'Q' za ezoterne ili magijske
interpretacije, ali ovo ne mora nikako biti nepromjenjivo.
Opće
prihvaćena definicija jest da je Kabala sistem Židovskog misticizma
rabinskog porijekla i nepoznate starosti. Čini se da je Kabala
poprimila svoj današnji oblik u Španjolskoj (na Hebrejskom, Sepharad, i
odatle Sephardska tradicija) unutar perioda od 11. do 13. stoljeća
poslije Krista. Posebno su važna dva teksta:

• Stariji je
  kratki Sepher Yetzirah, Knjiga stvaranja (formiranja), za koju se
  pretpostavlja da je nastala u vremenu između 2. i 6. stoljeća n. e. i
  koja postoji u nekoliko verzija različitih autoriteta. Naglasak u ovome
  kratkom eseju je Hebrejski alfabet i njegova mistična dimenzija.
  
• Mnogo
  duži je Zohar ili Knjiga sjaja, koja je u stvari serija knjiga i
  dijaloga određene kompleksnosti. Sržni tekstovi su Sifra Detzniyutha
  (Knjiga skrivene misterije), Idra Rabba Qadusha (Veći sveti skup) i
  Idra Zuta Qadusha (Manji sveti skup).
  

Originalno izvedena
iz Tore (posebice Geneze) i Vizije Ezekiela (Kola Gospodinova), velika
većina sistema i misli je uređen kroz shemu baziranu na imenima Boga,
Hebrejskom alfabetu i brojevima, a to sve može biti organizirano u
dijagram koji se naziva Drvo Života. Deset znamenki formiraju Božanske
manifestacije, nazvane Sefiroti (jednina: Sefira), koje su međusobno
povezane s dvadeset dvije staze koje korespondiraju sa slovima
Hebrejskog alfabeta. Raspored staza, i atribucije slova stazama,
variraju u raznim verzijama, no većina ezoternih redova i organizacija
je usvojila onu koju je dao Athanasius Kircher u Oedipus Aegyptiacus
(1652-54), s manjim korekcijama.
Židovska Kabala je usvojena od
strane Kršćanskih mislioca za vrijeme Renesanse, osobito Giovanni Pico
della Mirandola, Johanes Reuchlin i Guillaume Postel, te je postala
isprepletena s Pitagorejskom, Gnostičkom i Rozenkrojcerskom tradicijom,
koja se pojavila u ranom 17. stoljeću s iznenadnom poplavom anonimnih
manifesta.
Za vrijeme 17. st. pisci poput Roberta Fludda, Jacques
Gaffarela i Henry Morea su svi upotrebljavali Kabalu u svojim
istraživanjima, ali oslanjali su se na tekstove i teološke uvide više
nego na neki pojedini simbol. Kao kontrast, za okultiste 19. st.
atraktivnost sistema leži uvelike u fleksibilnosti i univerzalnosti
simbola Drveta Života te pristupa koji je već djelomično viđen u H. C.
Agrippinoj Okultnoj filozofiji 16. stoljeća (posebice poglavlja o
brojevima i božanskim imenima). Athanasius Kircher je dao izlaganje
Kabale, zajedno s još mnogo toga, u Oedipus Agyptiacus, koji uključuje
posebni raspored Drveta Života koji je gotovo univerzalno prihvaćen od
strane Europskih okultista. Premda su starije tradicijske verzije
napravile više razlika između horizontalnih staza, okomitih staza i
dijagonalnih staza, u vezi pripisivanja Hebrejskih slova prema
razlikovnici danoj u Sepher Yetzirahu; u Kircherovoj verziji staze
između deset Sefirota su brojane sekvencionalno, od najviše Sefire
Kether, koja je prva tri slova Hebrejskog alfabeta i tako dalje.
Važnost Drveta Života u bilo kojem obliku je ta da ono pruža okvir za
korespondencije koje su centralne za 'magiju': Sefiroti i staze
obuhvaćaju astrologiju, zajedno s njezinim tradicionalnim atribucijama
većine fenomenalnih svjetova koje se pripisuju planetima ili znakovima
Zodiaka. Također su tu uključeni antički Panteoni, geomancija i Tarot.

Povezivanje
Tarota s Hebrejskim alfabetom i Drvetom života je na neki način
najčudniji Kabalistički razvoj, počinjući od ideje Antoinea Courta de
Gébelina s kraja 18. st. Taj pogled su usvojili Etteilla i Eiphas Levi,
koji je uveo ideju identifikacije Kabalističkog Drveta Života s 22
aduta i 22 slova alfabeta.
Budući da 22 slova alfabeta predstavljaju
staze na Drvetu Života, Tarot karte su u mnogim ezoternim društvima
postale važni alat za navigaciju između energija koje predstavljaju
Sefiroti, također povezujući simbole zodijaka i drugih atribucija.
Danas
je, međutim, gotovo nemoguće naznačiti bilo koju liniju modernog
Cabbalizma /Kabbalizma /Qabbalizma koji je nepobitno autoritativniji od
drugog, iako neki tako tvrde, budući da postoji mnogo pristupa
temeljnom materijalu. Rad Gershoma Scholema (1897-1982) je bio jedan
koji je uspostavio znanstveno istraživački studij Kabale i židovskog
misticizma, iako su mnoge točke takvog pristupa osporavane. Danas
postoje mnogi izvori i pristupi u svijetu i na Web-u, s različitim
naglascima i različitim stupnjevima tradicionalizma ili sinkretizma.
Vrijedno je zapamtiti, ukoliko ste novi na ovome području, da je
najvjerojatnije mudro ne uzeti prvu pronađenu verziju kao nužno jedinu
ili najbolju.