Spokoj i posebni trenutci

Kad god čovjek pretjerano žudi za nečim,ispunjava ga nemir. Toma Kempenski

Spokojni smo kada slavimo darove sadašnjeg trenutka.a zahvalnost za taj trenutak povećava vrijednost onoga što dolazi zatim.Kad nismo usredotočeni na sadašnjost,kad čeznemo za drugim vremenom,mjestom ili iskustvom,ne možemo požnjeti plodove koji nam se nude iz trenutka u trenutak.Čeznutljivo srce nije smireno,nema mnogo radosti ,ne razvija se.Duševna je hrana tu i sada,s ljudima koji nas okružuju,u aktivnostima kojima se bavimo.

Malo ljudi shvaća prednost uživanja u životu onakvom kako se događa.Radost u svakodnevnim pojavama pokazuje nam da zapravo i nema običnih trenutaka .

Svaki je poseban.

Sta je za vas spokoj?

Spokoj sam osjetila svaki put kada bi shvatila da ono što volim nitko i ništa ne može od mene oteti....i da moje rijeći i moji postupci mogu srušti spokoj i stvoriti nemir u meni, jer on je dio mene stalno samo ga moram dosegnuti, ali kada to napravim i sve se poslaže na svoje mjesto ...onda je divno kada shvatiš da si sretan zbog nekog i nečeg i da isto to nekom daješ..i spokojan si.

jesil to od mene prepisala....kiki divno receno

Ma kad...trebala si quote

I zasta su posebni...takav mir u tijelu i u duši...božanstveni osječaj.
kada samo pomislim da nemam nekih problema..briga..zdravo mi dijete..muž dobar prema meni..prijatelja imam što ga nema niko ..kako kažu ...jer ja imam najboljeg..
I sad idem raditi na posebnom trenutku..igri s mojim najdražim suncem malim..

Sviđa mi se to napisano.Ja sam i spokojan i nespokojan tip.Radujem se momentima...uživam u trenutku,dobrom susretu,šetnjama sa djetetom...zajedničkim izletima i putovanjima.Ali da sam spokojna...i nisam...ja uvijek neki nemir imam u sebi.
Valjda sam takva...

Tea je napisao/la:

Sviđa mi se to napisano.Ja sam i spokojan i nespokojan tip.Radujem se momentima...uživam u trenutku,dobrom susretu,šetnjama sa djetetom...zajedničkim izletima i putovanjima.Ali da sam spokojna...i nisam...ja uvijek neki nemir imam u sebi.
Valjda sam takva...

Pa kažu da je važan dio mudrosti odrediti gdje prestaje mogućnost da mijenjamo "neizmjenjivo" i uspostavimo granice, koje, btw, i postoje jer postoji dijametrala - u ovom slučaju "spokoja" i "nespokoja"..
F.Nietzsche je rekao da - prema količini na kojoj je duh zadovoljan mjerimo veličinu njegovog pada..
Tako smo krhki, ta naša "kristalna čaša" je nešto što neprestano trebamo skrbiti da se ne uprlja..

Najspokojniji je onaj koji i ustaje i lijeze sa osmijehom na licu
Istinski spokoj kratko traje....kad su ti i dusa i um i tijelo obgrljeni milinom.....najveci dio zivota provede se u nekoj "poluspokojnosti"....stanju kad znas da ti mrva fali do potpunog spokoja...a opet tu je i ona mrva koja ti fali da padnes u nespokoj......
Zivjeti znaci balansirati kroz poluspokoj......pa nekima cesce pretegne na jednu a nekima na drugu stranu.....sta ces...."tako ti grah pao"...kako se ono u narodu kaze!

californiamen je napisao/la:

Tea je napisao/la:

Sviđa mi se to napisano.Ja sam i spokojan i nespokojan tip.Radujem se momentima...uživam u trenutku,dobrom susretu,šetnjama sa djetetom...zajedničkim izletima i putovanjima.Ali da sam spokojna...i nisam...ja uvijek neki nemir imam u sebi.
Valjda sam takva...

Pa kažu da je važan dio mudrosti odrediti gdje prestaje mogućnost da mijenjamo "neizmjenjivo" i uspostavimo granice, koje, btw, i postoje jer postoji dijametrala - u ovom slučaju "spokoja" i "nespokoja"..
F.Nietzsche je rekao da - prema količini na kojoj je duh zadovoljan mjerimo veličinu njegovog pada..
Tako smo krhki, ta naša "kristalna čaša" je nešto što neprestano trebamo skrbiti da se ne uprlja..

Krasno baš...razmišljat ću baš o tome.

Slažem se s mislima iz uvoda u temu. Treba živjeti sadašnji trenutak, nači mir i spokoj u njemu. Žudnja za nečim bez djelovanja da se to doista i ostvari doista stvara nemir.
Kroz dan rijetko uspijem ostvariti duže faze spokoja, uvijek se nađe nešto što te izbaci iz takta, najspokojniji sam noču, posebno pred san kad legnem.

Spokojna sam kada znam da je sa mojim bliznjima sve ok da su zdravi srecni onda sam i ja .
Posebni trenuci trebalo bi biti svaki ako vec nije gledati da ga ucinimo posebnim

WIND je napisao/la:

Najspokojniji je onaj koji i ustaje i lijeze sa osmijehom na licu
Istinski spokoj kratko traje....kad su ti i dusa i um i tijelo obgrljeni milinom.....najveci dio zivota provede se u nekoj "poluspokojnosti"....stanju kad znas da ti mrva fali do potpunog spokoja...a opet tu je i ona mrva koja ti fali da padnes u nespokoj......
Zivjeti znaci balansirati kroz poluspokoj......pa nekima cesce pretegne na jednu a nekima na drugu stranu.....sta ces...."tako ti grah pao"...kako se ono u narodu kaze!

kod mene je vecinom balansiranje ..malo tamo malo vamo ..vise prema spokoju a bogami nekad me dobro baci i na nespokoj ...ali mislim da uvijek treba biti tu izmedu ...ne bi valjalo da je sve dobro..a slazem se sa Goranom ...noci najvise donesu mir i spokoj

Kad god čovjek pretjerano žudi za nečim,ispunjava ga nemir. Toma Kempenski

ovo iz uvoda je bas bas tako...koliko god bili spokojni ..mirni ..ako imamo nesto za cim zudimo previse ..onda taj mir polako nestaje ..i htjeli ne htjeli osjecamo nemir ...sto vise zudis nemir je sve jaci ...kad naucis tu zudnju skloniti u stranu ..kontrolisati je onda osjetis ponovo spokoj i mir ...ali nekad ne mozemo da za necim ne zudimo prejako ..e onda treba malo balansirati i sve ce ponovo doci na svoje..i poslije tih takvih balansiranja ..dodu mi ti posebni trenutci predivan mir i toplina