OTAC UTJEHE - riječi utjehe za svaki dan u godini

8. listopad

Vjeruješ svom Gospodinu Isusu Kristu i time si postao dijete Božje, Božji ljubimac. Ljubimcima pripada njegova naročita briga i pomoć. On posebno pazi na njih. Misli na to u vrijeme katastrofa koje prijete našem vremenu. Drži se čvrsto Božjeg obećanja: "Božji ljubimac živjet će u sigurnosti kog Boga, on će ga stalno štititi" (5 Mojs 33, 12). Da, on će ga sada zaštititi, kao što samo Otac može dijete, ljubimca svog srca, u nevolji zaštitit.

9. listopad

Bog je položio dragulj u svaki križ i patnju koju ti šalje. Moraš to otkriti. Računaj s takvom dragocjenošću, kao što dijete očekuje poklone svog oca. Vjeruj u Božju ljubav! Onda ćeš otkriti u svakom križu svojeg života, da će patnja izgubiti moć. Bog će te okrijepiti i utješiti.

10. listopad

Ako u našem životu i svakodnevnici prolazimo bez poteškoća, često je tome uzrok nedovoljna povezanost s Bogom. Zato mu zahvaljuj za nevolje. One nas dovode u živo zajedništvo s Bogom, prema Očevom srcu, i time oživljuju naš duhovni život. Tako postajemo sretna djeca Božja. Crpi iz toga dobitka u vrijeme nevolje.

11. listopad

Bog, naš Otac, očekuje od svoje djece da su u poslušnosti predana njegovoj volji. U tom predanju volje leži naše utočište i naša sreća. U tome ćemo biti jedno s Bogom, s njegovim bićem. Jer sjedinjenje s njegovom voljom donosi nam i sjedinjenje s njegovim bićem i preobražava nas u njegov lik. Ako te Bog vodi putem koji je protiv tvoje volje i želja, onda te poziva na predanje volje. On ti želi dati velik poklon sjedinjenja volje i bića s njim.

12. listopad

Ne vidiš izlaz iz svojih nevolja. Računaj s time da je tvoj Otac stvaratelj koji ti svakodnevno u tami i bezizlaznosti tvog života poručuje "Neka bude!". Ono što ti danas izgleda nemoguće, dogodit će se kroz stvaralačku riječ Božju. Zato se moli Ocu za to "Neka bude!"

13. listopad

Prorok Izaija svjedoči o Bogu: "Gdje je Bog, koji čini dobro onima koji čekaju na njega." (Iz 64, 3). Da, dobro činiti je Božji način, jer on je ljubav. On nam čini dobro i onda kada nam pošalje nešto što nam ne izgleda odmah prihvatljivo. Vjeruj da Bog, kao Otac, uvijek čini ono što će ti služiti za dobro. To vrijedi za sve putove, pa i za karanja. Upravo kroz njih odvaja te od grijeha, koji donosi toliko mnogo nevolje i nesreće u naš život i sprječava nas da budemo radosni u svim olujama i nevoljama života, zaštićeni u njegovoj ljubavi.

14. listopad

Brinemo se i ljutimo zbog nepravde. Oni koji se trude i strahuju mogu biti riješeni svih briga. Oni smiju reći Bogu svemogućemu "Oče". Očeva dužnost je da se brine za svoju djecu. Potrudimo se da prema Bogu budemo kao djeca, a on će se onda dokazati kao Otac prema nama.

15. listopad

Kažeš: Uvijek iznova ne mogu vjerovati. Problem je u tome što sve očekuješ od sebe i svojih mogućnosti, od ljudi i pomoćnih sredstava. Time ćeš brzo doći na kraj svojih snaga. I to je dobro. Ne traži i ne očekuj ništa od sebe i ljudske pomoći. Došao je čas u kojem će ti Bog pokazati svoju moć i pomoć. Prihvati je u vjeri i osjetit ćeš pomoć.

16. listopad

Bog je pravi Otac. Dobar zemaljski otac pazi na najmanje sitnice koje čini njegovo dijete. A koliko tek Otac na nebu! I najmanje što učinimo u tajnosti, službu ljubavi, malu žrtvu, Bog opaža i zadržava u svom srcu. I dogodit će se kao što stoji napisano: Bit će jednom "javno nagrađeno" (Mt 6, 4), u posljednji dan, kada će on kao veliki darovatelj podijeliti nagrade. Zar nas ne će Božja ljubav, koja nama grješnicima i najmanju stvar nagrađuje i broji svaku suzu u posudi (Ps 56, 9), nadvladati? Razmišljaj o toj ljubavi i u najtamnijim časovima i tvoje pouzdanje bit će bezgranično, kao što je i Božja ljubav bez granice i mjere.

17. listopad

Tko će imati čvrst temelj, kada ova zemlja bude u bujicama nevolja, da ga one tada ne bi odnijele? To su ljudi čiji život stoji na čvrstom temelju Božje volje i njegovih zapovijedi. Tko svakodnevno čini Božju volju i dopušta da njegove zapovijedi budu mjerilo njegovog života, taj skuplja građevni materijal za gradnju kuće koja čvrsto stoji. Ona se ne će srušiti u vrijeme velike nevolje. Taj se ne će posramiti ni u zlo vrijeme.

18. listopad

Misli često u svom srcu na ljubav Boga-Oca. Tada će u tebi vladati ljubav i Očeva ljubav će te okruživati. Jer sve što gajiš u svom srcu, zadobit će moć nad tobom - bilo da su to misli ljubavi, misli nepovjerenja ili ogorčenja.

19. listopad

Isus je jednom rekao: "Da bi svijet upoznao da ljubim Oca i činim ono što mi je Otac naredio, ustanimo i idimo odavde" (Iv 14, 31). Te riječi su postale stvarnost. Isus je u poslušnosti prema Očevoj volji pošao u Getsemani i na križ. Time je dao svijetu dokaz da ljubi Oca. I za nas, njegove učenike, postoji samo jedan dokaz naše ljubavi prema nebeskom Ocu: da s potpunom odlučnošću i ljubavi idemo putem križa, kojeg nam je Bog odredio. To očekuje Isus od svojih sljedbenika.

20. listopad

Stojiš pred porazom. Borio si se, ali je uspjeh izostao. Bog u svojoj ljubavi, koji uvijek ima spremnu pomoć, pruža ti nju za uzvrat. Pjevaj o pobjedi - upravo sada uoči poraza, kada nema izgleda za tvoju pobjedu. Tvoj poraz pretvorit će se u pobjedu, jer vjera i unatrag stvara velika djela. Bog pretvara zatajenje u pobjedu, jer je Očeva ljubav velika.

21. listopad

Ideš teškim putem patnje i jedva još znaš kako ćeš se izvući iz toga. Postoji jedna mogućnost. Reci kod svakog gorkog koraka: "Slavim blagoslov, koji dolazi na putovima patnje i u najdubljoj noći. Bog je sama dobrota, njegova je volja ljubav i dobri su putovi kojima on vodi." Pri tome će tvoje srce biti utješeno i rodit će se divan život iz noći.

22. listopad

Prijete ti strahote kao nikad. Da uteknem i u najdalje krajeve zemaljske, i tamo će me sustići razarajuće atomske sile. Postoji samo jedno mjesto na koje se mogu skloniti: "Pod sjenom krila tvojih imam utočište dok nevolja ne prođe" (Ps 57, 2). Tako stoji napisano. Krila, koja me pokrivaju, su Božje sažaljenje. Bog je jači od svih ostalih sila. On im zapovijeda.

23. listopad

Ljubi me! Bog te to moli. Žalostan si, ne osjećaš u sebi ljubav. Ali ljubav se ne očituje samo u osjećaju nego, mnogo više, u poslušnosti, u vjernom izdržavanju u napastima. Upravo sada možeš Bogu dokazati svoju ljubav u izdržljivosti. Ljubav dalje znači: birati uvijek Boga i njegov put. Čini to i ti ljubiš Boga, svog Oca i ispunjaš njegovu zapovijed. On će učiniti po svojem obećanju: ljubiti te i nastaniti se u tvom srcu (Iv 14, 23).

24. listopad

Budi rado siromašan, nesposoban, slab. S Božjom snagom - kaže nam Gospodin - možeš činiti većih stvari nego svojom ljudskom snagom, pa ma kako ona bila velika. Životom i snagom iz njega donijet ćeš više plodova i postići više nego i najvećim vlastitim sposobnostima. Zahvali što će ti on u tvojoj slabosti na raspolaganje dati svoju moć.

25. listopad

Stojiš pred brdima briga. Ali Gospodin poručuje: Sam si kriv da te nevolja obuzima. Nitko ne mora ostati u svojoj bijedi. U njoj će ostati samo onaj koji sa svim svojim nevoljama i brigama i nedostatcima ne dolazi k njemu i ne računa s njegovom pomoći. Primit ćete pomoć samo onda, kada nju u pouzdanju budete očekivali od Oca.

26. listopad

Ako smo kroz našeg Gospodina Isusa Krista postali Božjom djecom, onda je to dokaz za to, da je volja svemogućega Boga nama uvijek volja jednog Oca. Očeva je volja uvijek puna briga i ljubavi za svoju djecu. On nikada ne s nama ne postupa kao nasilni vladar, sa bezosjećajnim srcem. U toj sigurnosti Božja djeca su utješena i u vrijeme udaraca suda.

27. listopad

Kažeš: Već sam se više puta molio za određenu stvar, ali Bog me nije uslišao! Zbog toga je za mene sve gotovo. Nemoj to reći. Ako si dijete, uvijek iznova kucaš i moliš ponovno. To je znak poniznosti. A poniznima je Bog milostiv. Bog sluša djetinje, ponizno moljenje.
Doduše, nekada odgovara drugačije nego što ti to očekuješ. Ali on će uvijek čuti i uvijek ti na bilo koji način pomoći u nevolji. Ako Bog promijeni tvoje srce, tako da budeš utješen i okrijepljen, ne će te više mučiti nevolje, a jedna želja možda više i nije želja, tako da te neuslišanje ne će više mučiti. Tvoje srce počivat će u miru.

28. listopad

Tko će i u najvećoj nevolji biti jak i bez straha? Onaj koji je već ranije naučio da uvijek iznova, s ljubavlju, ponavlja u svojem srcu: "Moj Oče, najdraži moj Oče!" Tko je u svakodnevnom životu, u svim nevoljama, živio u djetinjem pouzdanju u Oca, taj će izgovaranjem Očevog imena i u najtežim nevoljama biti jak i iskusiti njegovu pomoć. Zato vježbaj već sada u tome da živiš s Ocem u nebu i s pouzdanjem prizivaš njegovo ime. To ime pokazat će svoju moć i pomoć i u najvećoj noći patnje.

29. listopad

Bog je sebi dao ime u Starom zavjetu: "Ja sam onaj koji jesam" (Izl 3, 14). Isus kaže svojim učenicima: "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Mt 28, 20), da pomažem, tješim, opominjem. Govori često tijekom dana: "Isuse, ti si tu da mi pomogneš!" Doživjet ćeš da će ti Bog, kao što je jednom činio, dati danas što ti treba.

30. listopad

Čini li ti se da je Božje srce zatvoreno? Postoji jedan način da ga se otvori. To je zahvalnost. Zahvalnost je znak ponizne ljubavi. Ponizan čovjek je iznenađen kad mu se učini i najmanja sitnica, jer on se ne osjeća vrijednim toga. On odgovara na najmanju pažnju, pomoć i zadovoljstvo, dragovoljnom zahvalnošću, koju on dariva davatelju. Počni Bogu zahvaljivati i za najmanja dobra koja dolaze iz njegove ruke. Zabilježi to. Ta zahvalnost će ti širom otvoriti Božje srce i potoci blagoslova poteći će na tebe.

31. listopad

Bog nas kara i sudi, jer je pravi Otac. To je njegova ljubav! Takvim sudom pošteđuje nas od pakla, ne samo za vječnost, nego i za ovo vrijeme. Već ovdje na zemlji možemo iskusiti nešto od toga pakla, ako živimo u ogorčenju, bijesu, škrtosti i zadovoljstvima ovog svijeta. Bog nam upravo u ovom životu želi dati nebo sa svojom radosti. Dopustimo mu da nas očisti, odvratimo se od grijeha, pa će se naš život promijeniti: nemir će postati mir, gorka sebičnost pretvorit će se u sretnu ljubav, a jedan dio neba će nam se otvoriti.

1. studeni

Bog može promijeniti nedostatak u izobilje, kao što je umnožio kruh i ribu tako da je za sve bilo dovoljno. Do danas Bog umnaža malo - ali kod koga? Učenici tada nisu smjeli ono malo kruha i ribe sami pojesti. Morali su podijeliti na mnoštvo. U davanju umnožavali su se kruhovi i ribe i svi su bili siti pa i učenici. Zato daj i primit ćeš. Ali daj najprije što imaš u Božju ruku, kao što su učenici tada dali kruh u Isusovu ruku. Onda će ono malo što si mu dao i položio u ljubavi i povjerenju, biti umnoženo od njegovih ruku, tako da "ne će nestati brašna u ćupu". (1 Kr 17,14). Postupaj tako i ti u vrijeme nevolje.