Um i razum

U "Sumi protiv pogana" Toma Akvinski navodi: "A najviše u našoj spoznaji nije razum, nego um, od kojeg razum potječe" (Izdavač KŠ, 1993. str. 231). Dalje to razrađuje u "Sumi teologije" gdje kaže: "Bića koja posjeduju punu umsku snagu, npr. Bog i anđeli, ne trebaju razum, jer istinu obuhvaćaju jednostavnim motrenjem ili zrenjem. To znači da razum (ratio) trebaju ona bića kojima je um (intellectus) nedostatan. Prema tome, nedostatna snaga uma (defectus intellectus) podrijetlo je razuma." (II - II, q.49,a.5 ad 2 et ad 3) - Prevoditelj o. Augustin Pavlović ovaj citat, između ostalog, navodi u fusnoti str. 231 "Sume protiv pogana".

Premda je Toma ovu misao, koja se temelji na tragu Aristotelove misli ili "Filozofa" kako ga on naziva, upotrijebio u smislu dokazivanju postojanju Boga, te je ista, gledajući sve njegove dokaze kao cjelinu, vrlo razumna i shvatljiva, sama ideja o podjeli i odnosu svijesti na um i razum implicira mnogobrojna pitanja.

1. Postoji li uopće mogućnost da um (čak možemo reći i neka svijest) istinitost neke stvari shvaća bez ikakvog prisustva razuma? Za neku približnu analogiju mogli bi se upitati da li se odnos moga uma prema pojmovima glad, hladnoća, vrućina, spolna privlačnost, uspostavlja bez ikakvog utjecaja razuma?

2. Da li je istinita Tomina tvrdnja da je razum samo jedan od defektnosti intelekta? Da li tu logiku možemo primjeniti i na ostale vidove uma (ja ga shvaćam kao svjesnost objektivne stvarnosti oko sebe) kao što su emocije, potreba za informacijom i komunikacijom, potreba za statusom, za moći....itd.

3. Da li uopće može postojati um bez razuma? Primjerice postoji li mogućnost da instiktivni pokret bakterije koja bježi s područja koje ima npr. više kiseline, proizvod njenog uma, ili u njenom pokretu možemo utvrditi i neki racionalni element.

4. Zašto Toma tvrdi da je najviše u našoj spoznaji um? Izjednačava li on um i svijest.?

5. Postoji li kolektivni um, ili su takvi primjeri (mravi, pčele) samo skup pojedinačnih umova kojima, bez sudjelovanja razuma, a s izrazitom podjelom rada, upravlja neki, imaginarno, kolektivni instikt.

Ova tema ima mnogo dodirnih točaka, sa onom tvojom ranije otvorenom temom, vezanom uz dobrotu i razum. Što smo na večem stupnju duhovne svijesti, automatski razvijamo i svoje umne spoznaje, te dvije stvari idu zajedno.

Smatram da um ne može postojati bez razuma....

Niky je napisao/la:

Smatram da um ne može postojati bez razuma....

Postoji li razlika i u čemu je suština razlike?
Čovjek je umno biće - čovjek je razumno biće?
Da li um podrazumijeva ( samo) svijest, a razum svijest i savjest?
Pa je, stoga, um pojam koji govori o ljudskoj sposobnosti da umom dosegne objekt, a razumom da, osim dosega i - ( moralno) označi neki objekt?

po meni za razliku od uma koji umujuci moze... raz-um tek naknadno raz-umije to sto je umom stvoreno...razum dolazi poslije uma...razumom prepoznajemo umnost koju je um ostavio ...da nije uma razumu bi zbilja bila ne razumljiva...