Kritične situacije: kako mozak reagira?

Pogledajmo kako mozak djeluje u kritičnim situacijama i kakve posljedice može donijeti aktiviranje alarma i sustava preživljavanja.

Premotorni korteks: karakteristike i funkcije
Okcipitalni režanj: struktura i funkcije
Neokortex: struktura i funkcije
U kritičnim situacijama mozak reagira drugačije nego inače , aktivirajući ultra brzi sustav neuronskog odgovora. Stoga pokreće niz bihevioralnih i hormonskih odgovora čiji je krajnji cilj preživljavanje. Ovaj način funkcioniranja je urođen i različit od onog koji svjesno koristimo.

Naš mozak ima zadatak provjeriti je li sve što radimo uspješno. To je organ koji je najodgovorniji za fiziološku i bihevioralnu dinamiku. U mnogim okolnostima to djeluje svjesno i postupovno (tj. Aktivira već naučene funkcije, poput hodanja ili razgovora).

Međutim, ovaj način rada nije nam jedini dostupan. U kritičnim situacijama , gdje se otkrije rizik ili prijetnja po život, mozak počiva na drugim neuronskim mrežama odgovornim za sustav preživljavanja. Mozak je osposobljen za donošenje trenutnih odluka u trenutku prijeteće opasnosti.

Imamo organizaciju neuronske mreže koja je dizajnirana da služi kao alarmni sustav. Upravo je ovaj sustav vodeći u kritičnim situacijama. Očito nije savršen i ponekad nas može dovesti do donošenja pogrešne odluke ili do pogrešnog poravnanja odgovora .

Pogledajmo kako mozak djeluje u kritičnim situacijama i kakve posljedice može donijeti aktiviranje alarma i sustava preživljavanja.

"Naš je mozak uvijek spreman donijeti trenutne odluke u slučaju situacije koja se tumači kao neposredna opasnost."

Limbički sustav mozga: gumb alarma
Mozak je opremljen neuronskim sustavom koji ima zadatak obrađivati ​​emocije i reakcije povezane sa strahom i anksioznošću. Ovo je limbički sustav, smješten u temporalnom režnja . U njemu se nalazi struktura posebno posvećena prepoznavanju i tumačenju opasnosti: amigdala . Amigdala je u vezi s različitim dijelovima mozga i može pokrenuti brze i učinkovite reakcije.

U praksi, svi sisavci imaju instinktivnu reakciju bijega-borbe-paralize pred podražajima opasnosti. Tu reakciju pokreće amigdala. "Gumb za alarm" može se svjesno aktivirati kada opazimo ozbiljnu opasnost ili nesvjesno putem cerebralne "prečice". Drugim riječima, moguće je da se, prije nego što to shvatimo, aktivira sustav preživljavanja i da je amigdala već započela niz odgovora.

limbički sustav mozga u kritičnim situacijama
Mogući odgovori mozga na kritične situacije
Prvo što mozak može učiniti je dati naredbu za bijeg. Ovo je malo upitna naredba: naš mozak ne traži od nas da procijenimo je li prikladno pobjeći ili ostati. Odgovor bi , dakle, mogao pogoršati situaciju jer se radi o instinktivnoj odluci koja ne uzima u obzir moguće posljedice.

pobjeći
Funkcija bijega je jednostavan instinkt da se odmaknete, u potrazi za utočište ili pomoć . U kritičnoj situaciji bijeg nije uvijek u našu korist i možda ne može procijeniti moguće opasnosti. Mogli bismo odlučiti, na primjer, prijeći ulicu bez da pogledamo ili skočimo s balkona, ne vodeći računa o visini.

borba
Drugi mogući odgovor je borba ( borba na engleskom), to je ponekad ekstremni pokušaj uklanjanja opasnog podražaja. Kada se aktivira simpatički sustav u odgovoru na borbu, razine adrenalina u krvi povećavaju se, stvarajući akutnu reakciju stresa. Mišići postaju otporniji, koža manje osjetljiva, pluća kapacitivnija. Sve to znači veću snagu i izdržljivost.

paraliza
Treća mogućnost je paraliza ili zamrzavanje ili gubitak sposobnosti reakcije, pokušaj skrivanja, nemoć. Paraliza - kao odgovor - nada se da će prijetnja proći ne primijetivši našu prisutnost . Istodobno, važno je zapamtiti da kad se aktivira ovaj odgovor, gubimo kontrolu nad mišićno-koštanim sustavom (odgovornim za kretanje mišića) i zato ostajemo nepokretni.

Na taj način mozak u hitnim situacijama ima sustav preživljavanja koji se aktivira na ultra brz i nesvjestan način . Pitanje nekoliko milisekundi koje nas ponekad dovedu do nesretnog odgovora. U mnogo navrata, u stvari, sam odgovor povećava opasnost. Zbog toga postoji velika kategorija zanimanja osposobljena za djelovanje u izvanrednim situacijama.

Mozak je opremljen sustavom preživljavanja za kritične situacije koji se aktiviraju na ultra-brz i nesvjestan način. Pitanje nekoliko milisekundi koje nas ponekad dovedu do nekvalificiranog odgovora na situaciju.

Aktiviranje alarmnog sustava i preživljavanje: kakve posljedice?
Sigurna i neposredna posljedica, nakon što kritična situacija prođe, jest fizička i emocionalna iscrpljenost . Ovo stanje ekstremnog umora rezultat je istrošenosti s kojim se suočavate i može trajati više od jednog dana. U nekim slučajevima može i dalje postojati unatoč snu ili odmoru. To se događa jer je svim neuronskim i fizičkim resursima suđeno da prežive i nadvladaju kritičnu situaciju. Zadnja faza je, dakle, povrat izgubljene energije.

Umorna žena s rukom na čelu
Osim umora , druga je posljedica trag koji nam situacija ostavlja u sjećanju. To se događa zato što amigdala i hipokampus (struktura nabijena popravljanjem novih informacija i stvaranjem sjećanja) djeluju zajedno. Amigdala aktivira hipokampus tako intenzivno da ostavlja sjećanje snažno impresionirano. Iz tog razloga općenito pamtimo kritične životne situacije, i to s bogatstvom detalja.

Ekstremna posljedica aktivacije mozga u kritičnim situacijama je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) . Ovo se stanje razvija s vrlo visokom razinom tjelesne aktivacije i kada je dominantna emocija strah.

Ovaj sindrom, koji zahtijeva ciljanu psihoterapiju, karakteriziraju povratni udarci, trenuci velike tuge i stalna percepcija prijetnje u okruženju.

Napokon, važno je zapamtiti da mozak može naučiti prilagoditi se više na opasne ili kritične situacije. Obuka, protokoli koji se koriste u hitnim slučajevima i strategije samoobrane ključni su elementi koji mogu poboljšati naš odgovor.


izvor