Jesu li razočaranja loša? Odgovor je u mozgu

Bol razočaranja je stvarna. Naš mozak ta iskustva obrađuje kao činjenice koje ugrožavaju našu ravnotežu i blagostanje. To je zbog osjećaja boli i smanjenja razine neurotransmitera poput serotonina ili dopamina.

Premotorni korteks: karakteristike i funkcije
Okcipitalni režanj: struktura i funkcije
Neokortex: struktura i funkcije
Svi smo se pitali zašto su razočaranja loša. Ne bi trebalo biti previše iznenađujuće znati da ta iskustva uvelike mijenjaju ravnotežu neuronskog svemira koja se nalazi u našem mozgu. Neurolozi navode da depresivni mehanizmi dijele procese i strukture zajedničke onima razočaranja.

S neurokemijskog stajališta, razočaranje je gotovo sinonim za frustraciju. Dobro znamo da su oni vjerojatno najiskusnija emocionalna stvarnost u svakodnevnom životu. Isprobavamo ih kad nam se iznenada ruši računalo, pogotovo kad nam je najpotrebnije. Osjećamo razočaranje kad nam netko koga želimo vidjeti otvori rupu.

Frustrirani smo kad nam automobil ne želi upaliti svjetlo, ali i kad ne dobijemo nikakav odgovor na tu ponudu za posao za koju smo bili kandidati. Naša svakodnevica puna je frustrirajućih trenutaka i manje ili više jakih razočaranja , onih koja ostavljaju svoj trag, poput onih uzrokovanih važnim ljudima koji su nas povrijedili u određenom trenutku.

Sve ove situacije dijele očiglednu činjenicu koju su neuroznanstvenici nedavno otkrili. Pred bilo kakvim razočaranjem nalazi se neuronski "snimak" u kojem se odjednom stvara kap serotonina , dopamina i endorfina. Sve ove molekule odgovorne za naše blagostanje na trenutak nestaju iz našeg mozga. Pogledajmo više informacija u nastavku.

Očekivanje je korijen tjeskobe.

-William Shakespeare-

Čovjek sa pognute glave jer su razočaranja loša
Zašto razočaranja boli? Neuroznanost nam govori
Jean Paul Sartre rekao je da je svaki sanjar osuđen da živi veliki broj razočaranja. Ponekad gradimo previsoka očekivanja , znamo da se većina nas oslanja na druge čežnje, ideale i vrline . Ljudi nas razočaraju, istina je, ali istina je i da i mi možemo iznevjeriti, razočarati i biti razočarani.

Ova psihološka stvarnost dio je života, ali naš mozak se nastavlja bez da ga dobro probavi. Ona se temelji prije svega na socijalnim i emocionalnim načelima, ona je uvijek u potrazi za sigurnošću, osjećajujući dio nečega ili nekoga na stabilan i predvidljiv način. Na primjer, ako imamo dobrog prijatelja, očekujemo da to uvijek bude. Ako imamo partnera, očekujemo da budete iskreni s nama, da nema mjesta lažima i izdajama.

Međutim, u određenom trenutku taj ideal sigurnosti koji smo imali nije mogao propasti. Razlog zbog kojeg vas razočaranja boli nastaje zbog onoga što ćemo vam objasniti.

Cerebralna habenula, središte razočaranja
Roberto Malinow, profesor neurobiologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Kaliforniji, San Diego i njegov tim proveli su studiju koja je otkrila složen mehanizam razočaranja. Mogli su demonstrirati umiješanost mozga u mozgove u procese poput razočaranja i depresije.

Dizajn mozga i položaj habenule
Kada se osoba osjeća razočarano, u habenuli se odmah oslobađa glutamata i GABA. Ako mozak pošalje velike količine tih neurotransmitera, osjećaj razočaranja bit će veći. To znači da je naš mozak koji tumači utjecaj iskustva i modulira intenzitet naše emocionalne boli.

U isto vrijeme, ovo vrlo malo (i predaka) područje mozga hipotalamičke jezgre obrađuje osjećaj frustracije ili neugodnosti zbog toga što nije uspio u nečemu ili nije u krivu.

Zašto razočaranja boli? Krivci su endorfin
Većina nas je barem jednom iskusila okus razočaranja. Iza pokretača, postoji činjenica o kojoj smo svi čuli: razočaranja su loša, fizički. Primjećujemo i izvjestan umor , fizičku težinu, ukočenost i osjećaj da svijet ide prebrzo, dok još uvijek pokušavamo obraditi živo razočaranje.

Zašto se to događa? Ovo je vrlo zanimljivo. Kad primimo težak udarac, kada se ošišamo ili spali, poznato je da naše tijelo oslobađa endorfine kako bi ublažilo ovu patnju, koliko je to moguće. Mozak odmah reagira na tu poruku koju naši receptori šalju nakon tjelesne ozljede.

Međutim, s psihološkim ozljedama isto se ne događa. Iako mozak naše razočaranje tumači kao udar na našu emocionalnu ravnotežu, on ne reagira s endorfinima. Naprotiv, vrlo često završimo somatizirajuću patnju u obliku fizičke boli, glavobolje i kontrakcija mišića.

Tužna žena iza kišno mokrog prozora
Razočaranja, kako se nositi s njima?
Neurolozi kažu da je razlog snažne boli prouzročene zabludama taj što ih potonji liječi limbičkim sustavom . Ova struktura našeg mozga je najprimitivnija i ona povezana s našim emocijama. U većini slučajeva kada pretrpimo nemir, u kojem nas netko razočara ili - što je još gore - u kojem smo uspjeli i osjećati se razočarani tim neuspjehom, mi filtriramo ta iskustva na čisto emotivan način.

Jedan od načina da se smanji utjecaj spomenutih iskustava jest usmjeravati ih prema našoj moždanoj kore, tj. Razraditi ih na racionalan način, analizirajući ih s objektivnijeg gledišta. Jasno je da takvo što nije lako učiniti. Ne kada je ono što osjećamo težina izdaje i uništavanje onoga što najviše cijenimo: povjerenja.

Ipak to moramo učiniti. I možemo raditi na kontroli negativnih misli i prestanku izgleda krivnje. Ali isto tako ispravljanjem rola očekivanja, pokazujući nam realnijim i prihvaćajući ono što ne možemo kontrolirati. Uostalom, razočarenja se ne zaboravljaju, to znamo, ali oni nisu prevladani.

Možemo živjeti s njima prihvaćanjem onoga što se dogodilo, ali biti jasan da je najvažnije ići naprijed. Još uvijek imamo sjajne priče za pisanje, one u kojima se ne razmišlja o patnji.


izvor