Lovorvišnja

(Prunus laurocerasus)
Porodica ruža; domovina: istočna Europa i zapadna Azija

Lovorvišnja je zimzeleni grm sa sjajno-zelenim dugim, kožastim listovima. Cvate krajem proljeća bijelim cvjetićima skupljenim u uspravne grozdove, nakon čega donosi plodove u obliku crnih bobica. Brzorastuća je biljka i može prerasti okvire grma te nakon 10 godina može doseći veličinu 4 - 5 metra, ako vam je to želja.
Lovorvišnja izvrsno podnosi orezivanje i možete je održavati na visini kojoj želite. Uz to, za ovakav porast mora imati idealne uvjete.

Pažnja!
Listovi i bobice lovorvišnje sadrže cijanovodičnu kiselinu i zbog toga su vrlo otrovni!

Uzgoj i njega
Biljka dobro podnosi sjenu, mada bolje uspijeva na sunčanim položajima. Traži dobro dreniranu zemlju i ne podnosi vapnenac, u tom slučaju listovi dobiju žućkastu boju.
Vrlo je zahvalna biljka za žive ograde obzirom da lijepo izgleda kroz sva godišnja doba. Preporuča se visina ograde od 100 do 300 cm sadnjom 2 – 3 biljke na jedan metar duljine.
Kao živicu mlade biljke šišajte u visinu i širinu kako bi potaknuli grananje i zgusnuli nasad. Prvih godina, nakon sadnje, preporuča se orezivanje u ožujku i lipnju na način da ostavite novu visinu ograde nekih pet do deset cm, ovisno o napretku biljaka. Kad dostignete željenu visinu grm samo održavajte šišanjem i to u svibnju, nakon cvatnje, te još jednom u kolovozu ili rujnu.
Mlade grane, koje kreću bliže korijenu, skratite na polovicu da bi razgranali podnožje grma koje često ogoli. Svakih, otprilike, pet godina rasteretite središte grma kako bi ga prozračili.

Listovi ipak mogu stradati od hladnih sjevernih vjetrova te na proljeće dobiju mrlje slične opeklinama, takve listove jednostavno odrežite škarama. Bez brige mogućnost stradanja ograničena je samo na mlađe listove koji nisu dovoljno očvrsnuli do zime i to na vrlo niskim temperaturama.

Izvor