Zbog blizine Branimira Glavaša i hrvatsko-srpske granice cijela se Vojvodina preselila u Šumadiju

Prve kolone automobila i traktora već se mogu vidjeti na autoputu Novi Sad - Beograd, a Branimir Glavaš komentira je da su to oni koji ne žele Hrvatsku do Zemuna



Preseljenje Branimira Glavaša iz Drinovaca u Osijek je izazvalo i preseljenje cijele Vojvodine u Šumadiju. Stanovnike ove sjeverne srpske regije smeta blizina grada Osijeka, hrvatske granice i Branimira Glavaša kao takvog. Stoga su već prvi traktori i automobili nahrupili autocestu Novi Sad - Beograd u potrazi za sigurnijom daljinom. Velikog humanista Glavaša je jako razljutila ta činjenica.

- Riječ je o ljudima koji nikad nisu željeli hrvatsku državu do Zemuna! No to je samo humano preseljenje - uzrujano je odvratio Branimir Glavaš, inače jednog od kandidata za nagradu "Ponos Hrvatske" zbog svojih domoljubnih i čovjekoljubnih postupaka.

Iako je nominiran za tu nagradu, Glavaš će ostati u Osijeku da sa svojim sugrađanima proslavi svoj povratak

- Osijek je uvijek bio u mom srcu! Tu sam prvi put rukovao sumpornom kiselinom, i prvi put upotrebljavao selotejp! Moj Osječe, imam te rad! - zavapio je Glavaš u svom rodnom gradu. S druge strane Dunava, stanovnici Vojvodine napuštaju svoje domove.

- Branimir Glavaš nam je preblizu. Zašto ga ne smjeste na granicu sa Slovenijom, blizu nuklearne elektrane Krško? Kad već toliko voli akumulatore i struju, da je malo pobliže upozna. - rekao je jedan uzrujani Vojvođanin, ne navodeći razloge zašto mu je cijenjeni hrvatski dobrotvor Branimir Glavaš tako odbojan.

Osim što je Glavaš došao u Osijek, u gradu na Dravi se može vidjeti još i pomrčina zdravog razuma golim okom.

***

Na večerašnjoj svečanoj dodjeli nagrada "Ponos Hrvatske" Branimir Glavaš dobio je nagradu za životno djelo. U žestokoj konkurenciji onih koji su spašavali poplavljene, hranili siromašne, usvajali napuštene, brinuli se za invalidne, riskirali živote za ugrožene, ipak je na kraju pobjedu odnio general Branimir Glavaš zbog iznimne hrabrosti koju je pokazao u svojem odnosu prema selotejpom vezanim ratnim i civilnim zarobljenicima, kao i snalažljivosti prilikom ispitivanja.

Naime, CIA možda lažira osjećaj utapljanja waterboardingom i onda izvlači priznanja od ljudi koji će priznati bilo što. No general hrvatske vojske Branimir Glavaš nije bio previše zainteresiran za nečija priznanja i informacije, jer je zarobljenicima spaljivao usnu šupljinu i dišne puteve akumulatorskom kiselinom. Osobitu humanost je pokazao prilikom puštanja na slobodu, gdje je zatočenicima pucao u glavu i bacao ih u Dravu, ne skidajući ni u jednom trenutku selotejp s njihovih ruku, jer nikad ne znaš. Zato je Branimir Glavaš Ponos Hrvatske. Dobrodošli generale!

Tučkar&Zovak

Izvor