Krvavi pohodi žena ubojica

„Krvava Mary“, „Krvava grofica“, „Vražja Belle“ i „Proizvođačica sapuna“ samo u neke od žena koje su iza sebe ostavile strašan krvavi trag.




Kada se priča o okrutnim vladarima i serijskim ubojicama iz povijesti, najčešće se radi o muškarcima. No, to ne znači da povijest ne pamti i ženske osobe koje su odgovorne za vrlo okrutna, nezamisliva zlodjela i ubojstva. Iako su neke od njih odgovorne za smrt stotine ljudi, a druge za možda „samo“ nekoliko njih, razlozi i metodologija njihovog ubijanja iznova zapanjuju. Ovo su samo kratke priče o nekima od njih. Izabrali smo ih zbog različitih razloga i metoda kojima su ubijale.


Kraljica Mary I ili „Krvava Mary“
(1516. – 1558.)



Prva živuća kćer Henrika VIII i jedina živuća kćer Katarine Aragonske vladala je pet godina, od 1553. do 1558. godine, kada je umrla prirodnom smrću. Nadimak „Krvava Mary“ dobila je zato što je naredila smaknuće za nešto manje od 300 protestanata. Naime, kao gorljiva katolkinja, pokušala je Englesku ponovno vratiti u okrilje rimokatoličke crkve, a svoje političke i vjerske protivnike dala je ubiti spaljivanjem na lomači. Oko 800 utjecajnih protestanata u to vrijeme pobjeglo je iz Engleske jer su se bojali za svoj život.


Elizabeta Bathory ili „Krvava grofica“ ili „Lady Drakula“
(1560. – 1614.)


Bila je rođena u jednoj od najvećih i najutjecajnijih mađarskih plemenitaških obitelji, te je bila poznata po svojoj iznimnoj ljepoti. Navodno je sate provodila pred zrcalom, gledajući se i diveći svojoj ljepoti. No, očito koliko je bila lijepa, toliko je bila okrutna. Procjenjuje se da je ubila oko 650 žena, a osuđena je za smrt njih 80. Naime, ona je posebnim spravama za mučenje, uz pomoć nekih svojih podanika, ubijala žene i cijedila njihovu krv te se u njoj kupala i pila je u nadi da će ostati zauvijek mlada. Navodno je neke svoje žrtve i grizla. Bio je to očito rezultat njezine poremećenosti i bavljenjem crnom magijom. Nakon što je uhvaćena i osuđena, živa je zazidana u kuli, samo s otvorom za hranu, gdje je i umrla. Njezini pomagači su pogubljeni.


Belle Gunness ili „Vražja Belle“
(1859. – 1908.)



Belle je odgovorna za oko 40 ubojstava muškaraca, žena i djece, koje je otrovala ili ubijala mesarskim nožem. Sve je počelo u Norveškoj krajem 19. stoljeća, još prije njezinog preseljenja u SAD, gdje je navodno trudna doživjela pad na plesu i pobacila.
No, njezina zlodjela počinju tek nakon što se preselila u SAD. Tu je pod sumnjivim okolnostima izgorjela trgovina u vlasništvu nje i njezinog supruga. Sumnja se da je otrovala i svoje dvoje djece. Ubrzo nakon toga njezin suprug umire i to na dan kada su se dvije police osiguranja preklapale.

S obzirom na to da je bila vrlo mlada udovica, vrlo se brzo ponovno udala za Petera Gunnessa. Uslijedilo je ponovno nekoliko neobjašnjivih smrti, uključujući njegove malene kćeri, te ubrzo nakon toga i njega samog. Nakon toga, Belle je dalje nastavila ubilački pohod. Muškarce, koji bi se javljali na njezine oglase u kojima je tražila muža, uspavala bi kavom u koji je stavljala sedativ ili pak kloroformom, odnijela ih u podrum, te ubila mesarskim nožem. No, oni nisu jedine žrtve. Ubila je i svoje troje posvojene djece. Nikad nije uhvaćena, a ostaci njezinih 40 žrtava nađeni su pod ruševinama izgorjele kuće.


Leonarda Cianciulli ili „Proizvođačica sapuna“
(1893. – 1970.)



Iako je u svojem pohodu ubila „samo“ tri žene u godini dana (1939. -1940.), način na koji je ubijala, te što je radila s njihovim tijela jest nevjerojatno. Njezin krvavi pohod počeo je zbog njezinog praznovjerja da će osigurati sinovu sigurnost u ratu ako će prinijeti ljudske žrtve. Njezine tri žrtve Faustina Setti, Francesca Soavi i Virginia Cacioppo bile su njezine prijateljice i susjede.



Kada su je uhvatili, sama je ispričala kako ih je ubila i što je s njima učinila. Kada bi jedna od žrtva došla k njoj, servirala bi joj vino s nekom vrstom sedativa i ubila ih sa sjekirom. Nakon toga ih je rasjekla na komade, stavila ih u veliku posudu, pomiješala s natrijevim hidroksidom koji služi za pravljenje sapuna. Kada je „raskuhala“ dijelove tijela, izlila bi tekućinu u obližnje odvode. Krv je pak sakupljala u podrumu dok nije koagulirala, zatim ju je posušila u pećnici, samljela te stavljala u razne prehrambene sastojke i od njih radila kolačiće koje je ona sama jela, ali dijelila i susjedima. Zadnja žrtva Virginia, završila je pak na malo drugačiji način. S obzirom na to da je bila punašnija, od nje je izradila mirisni kremasti sapun, koji je opet podijelila susjedima. Naglasila je da su i kolačići od Virginijine krvi bili bolji i slađi.


(vam)