Sterilizacija i kastracija mačaka

Razlika između kastracije i sterilizacije
Sterilizacija znači da spolni organ postoji, ali nije u funkciji. Kod operacija uklanjamo spolne organe, kod ženki jajnike (ovariotomija) ili jajnike i maternicu (ovariohisterektomija), a kod mužjaka testise, pa je ispravno reći kastracija ženke i kastracija mužjaka.

Tjeranje mačaka
Veljača je mjesec koji većinu nas asocira na mačje ljubovanje. Pogrešno je mišljenje da se mačke pare samo u veljači. Na našem području pod utjecajem relativno blage klime, mačke se počinju pariti čim je dan duži od 12 sati, uglavnom već u siječnju  i tako sve do jeseni.

To se odnosi na mačke koje izlaze iz kuće, te ih vlasnici ne mogu spriječiti da se pare. Mačke nose otprilike dva mjeseca. Već dva do tri tjedna nakon što se omaci, mačka se počinje ponovo tjerati, pa mačke tijekom godine mogu imati i tri legla. Ako prosječno u svakom leglu omaci  tri do pet pa čak i šest mačića možemo lako izračunati da jedna nesterilizirana mačka donese i do 18 mačića godišnje. Ti isti mačići već sa 6 mjeseci postaju spolno zreli.

Ako mačka ne izlazi iz kuće, gdje je toplo i ima dovoljno svjetlosti i hrane, vrlo je vjerovatno da će se tjerati tokom čitave godine. Kako se takva mačka nema priliku spariti, najčešće ulazi iz tjeranja u tjeranje što će svakako izluditi ukućane svojim neprestanim mijaukanjem, podizanjem repa, valjanjem, trljanjem o predmete i sl. Tjeranje traje 7 do 10 dana, ali vrlo brzo, često i nakon nekoliko dana počinje novo tjeranje što ih vodi u nimfomaniju.

Zbog zdravlja mačke i nemogućnosti kontroliranja reprodukcije rješenje je sterilizacija odnosno kastracija mačke.

Često vlasnici pitaju da li je važno da mačka ima jedno leglo, ali ne postoji niti jedan zdravstveni razlog zbog kojeg bi bilo bolje da vaša mačka ima bar jedno leglo prije nego što se sterilizira.

Sterilizacija mačaka
Mačku je najbolje sterilizirati prije prvog tjeranja, što znači negdje između petog i sedmog mjeseca starosti. Mačka mora biti na tašte 12 sati prije operacije (vodu smije piti), jer se zahvat obavlja u općoj anesteziji. Najveći rizik operacije je narkoza. Zahvat se sastoji od otvaranja trbušne šupljine, podvezivanja i odstranjivanja jajnika, a i maternice ukoliko je patološki promijenjena ili ako je životinja gravidna. Rez na koži je ralativno mali, najčešće se postavlja svega dva šava koje vadimo nakon 8 do 11 dana. Ako je vanjska životinja onda se najčešće odlučujemo na intrakutani šav koji nije potrebno vaditi. Mačka već za par sati može ići kući.

Važno je upozoriti vlasnike na njegu životinje nekih 12 do 24 sata nakon operacije. Prilikom buđenja iz anestezije mačke se mogu bacati, prevrtati, klimati glavom, plaziti jezikom jer su im sva osjetila u fazi buđenja izuzetno osjetljiva. Treba im osigurati mirno, toplo i mračno mjesto, najbolje ih je ostaviti u košarama transporterima i ne davati im jesti kako hrana ne bi otišla u dušnik umjesto u jednjak.

Mačke jako dobro podnose operaciju i već sljedećeg dana se normalno ponašaju i jedu. Vrlo rijetko mačke mogu biti ljute na vlasnike te se ponašaju uvrijeđeno i ne jedu, ali već kroz par dana stanje se normalizira.


Kastracija mačaka
U veljači, s tjeranjem ženki počinje i tjeranje muških mačaka koje ne prestaje do jeseni. Mačori koji ne idu van iz domova, uglavnom su uznemireni, stalno mijauču u potrazi za ženkom te obilježavaju po stanu svojim urinom vrlo intezivnog i neugodnog mirisa.

Ukoliko izlaze iz domova van, tuku se s drugim mačorima za ženke, neredovito jedu i ne vraćaju se doma po nekoliko dana ili dolaze doma s ožiljcima i ugriznim ranama, iscrpljeni i zaraženi s raznim bolestima pa i onim neizlječivim kao što je FIV (mačji AIDS) i FeLV (mačja leukemija). Kako bi se to izbjeglo preporuka je kastracija. Vlasnike treba upozoriti da samim činom kastracije istovremeno ne prestaje spolni nagon već je potrebno i do tri mjeseca kako bi se spolni hormoni izlučili iz organizma. Kao i kod mačaka preporuka je kastrirati prije prvog tjeranja s nekih 6 do 8 mjeseci starosti.

Kastracija je rutinski postupak kojim se odstranjuje, a ne kako neki misle podvezuju testisi, jer podvezivanje ne bi spriječilo ili smanjilo spolni nagon. Zahvat je bolan te je potrebno životinju staviti u opću anesteziju. Na skrotumu se postavlja eliptični rez, te kroz njega se isprepariraju testisi, podvežu funikulusi te odrežu testisi. Kastraciona rana se ne šiva. Postupak nakon operacije je kao i kod ženke.


''Loša'' strana kastracije
Uvriježeno je mišljenje da će nakon kastracije životinje postati debele, lijene ili depresivne. Činjenica je da kastrirane mačke s gubitkom spolnog nagona pokazuju pojačani interes prema hrani. Vlasnik je taj koji određuje koliko i kada će njegova mačka jesti.

Nakon kastracije treba nastaviti hraniti s jednakom količinom hrane kao i prije, a danas na tržištu postoji specijalna hrana za kastrirane životinje koja osigurava održavanje optimalne tjelesne težine.

Ako se mačka jako nadeblja normalno je da je troma, manje pokretna i dosta spava, a ako se ne udeblja i dalje je aktivna, igra se te pokazuje lovačke nagone.

Neki vlasnici protive se sterilizaciji odnosno kastraciji jer misle da nije prirodna i humana. Međutim nije ni prirodno da mačke žive u gradovima na asfaltu među automobilima i tramvajima, zatvorene u stanovima bez mogućnosti izaska vani, hrane se konzervama i dehidriranom hranom itd.

Činjenica je da kastrirane životinje žive zdravije i duže od reproduktivno aktivnih, bilo kućnih ili onih mačaka koje izlaze ili borave vani.

Izvor (moj.ljubimac.hr)


_______________________________________________________________________________________



Moje iskustvo je pozitivno . Posebno što se tiče mačora. Prije kastriranje je stalno bio nervozan, bolilo ga sve, uvijek prljav, nismo ga htjeli kastrirati ali, dosadilo mi je više svakih mjesec dana voditi ga na šivanje nakon njegovih borbi sa drugim mačorom, tako je nakon jednog šivanja u kojem mu je cijelo uho bilo  odvojeno od glave ostao bez jednog dijela muškosti. Pojma nismo imali kako će se ponašati, ali samo da prestane sa tučama i dolaziti kući potrgan i slomljen. Nakon operacije mu je trebalo tjedan dana da se odljuti i da počne jesti za dvojicu. Ubrzo se fino udebljao rekli bi naški postao je "gust", ali dobili su svi naređenje da ne smije dobivati hrane koliko on želi več strogo dozirano, jer sve što proguta sve se uljepi na njega. Postao je miran, ako u dvorište dođe drugi mačor to ga previše ne uznemirava uglavnom mačka to riješava ona je postala kao pas čuvar, a mačor se uplete samo ako   netko napada jedno od njegovih maca. I naravno ako ne dobije hrane koliko bi to on želio uredno mi donese miša, goluba, vrapca ili neku drugu životonju čisto da pokaže da njegov stomak nije dovoljno pun.