Kako rastu riječne ade

Riječne ade, iliti riječna ostrva,posebni ukrasi rijeka, osobno smatram da su živa bića. Nalaze se u riječnom koritu šibane sa svih strana vodenim tokom, koji često biva vodena bujica, prepuštene na milost i nemilost toj vodi, ali opet s druge strane možemo ih gledati kao velikim protivnicima rijeka koji im ne dozvole da rade baš sve što hoće u svojim koritima. Pritom svojom snagom i postojanošcu suprostavljaju se riječnoj matici odbijajući je od sebe i usmjerujući je u nekom drugom smjeru u kojem nije imala namjeru ići. Kao da su živa bića koja imaju svoju volju, snagu i prkosnost da se opiru sili koju preziru.

Ima ih različitih veličina, dužih, kraćih, širih i užih. Uvijek su se lijepo "ugnijezdile" u riječni tok i kao da se šepure dokazujući svoju nadmoćnost i snagu nad rijekom. A ovoj kada dojadi takvo ponašanje, jednostavno naraste, prekrije otoke i otočiće i onda zadovoljno žubori iznad njih kao da im se izruguje i svojim žuborenjem im kazuje i pokazuje tko je tu, u riječnom koritu, ustvari gazda.








Ali kako nastaju ade, kako se rađaju, žive i da li umiru?

Gotovo svim adama rijeka je majka. Svojim tokom stvorila ih je, ali im je ujedno i maćeha jer ih i uništava i "usmrćuje". Tekući od izvora ka ušću rijeka svojom vodom i snagom dubi korito i odnosi zemlju i šljunak niz svoj tok. Tamo gdje je dno tvrđe, čvršće jače se opire vodenom toku, dno se ne produbljuje već ostane pliće i iza toga mjesta stvaraju se virovi u kojima se nagomilava do toga mjesta donošeni šoder i zemlja. Pa još kada se tu za nižega vodostaja zaustavi drvo iščupano bujicom rijeke koje se ne prepušta umiranju, nego se svakom svojom žilicom bori za život pa se tu, u plićini, zakorijeni i eto početka radanja ade. Dalje rijeka sama radi svoje. Donosi novo drveće koje se taloži pored zakorjenjenoga drveta, praznine popunjava riječnim muljem i kamenjem kao da zida ostrvo i ono polako raste. Daljnje donošeno i nagomilano, a živo drveće se zakorjenjuje, učvršćava za podlogu i riječna ada raste.

Živahnost riječne matice polako i uporno potkopava obale ade tjerajući je da joj se obala obrušava u rijeku. To dugotrajno izjedanje obala može rezultirati nestankom jedne ade na jednom, ali i rađanje neke druge ade na drugom mjestu. I ta igra rijeke i ada vječno traje, odvajkada do vječnosti...

Kada plovimo rijekama zapažamo tu igru i divimo se skladu prirode i njenom savršenstvu da ako negdje nešta uzme na jednome mjestu, na drugome mjestu će to obilato nadoknaditi. Bio sam i još sam svjedok stvaranja i rasta jedne ade u rijeci Dravi.





"Tvrdoglava" ada počela se stvarati na samoj granici izmedu Mađarske i Hrvatske. Nije ničija i svačija je. Ono šta je bitno, ada je onih dobrih ljudi koji vole rijeku, uživaju u njoj i ako se sretnu na njoj, počaste se. Nepoznavanje jezika ih nimalo ne ometa u međusobnoj komunikaciji, naprotiv druženje čini aktivnijim i zanimljivijim. Jer ako vam netko pruži bocu pića nešta vam govori što ne razumjete, shvatiti ćete otprve da vas želi počastiti, tu čast ćete prihvatiti, riječima zahvaliti, a on iako ne razumije šta mu pričate, shvatiti će vaše riječi, ali i gestu ako mu i vi ponudite svoje piće. I međusobna komunikacija je ostvarena i uspjela je... Dobrota dobrih ljudi je uvijek razumljiva i treba ju održavati i širiti. Sudjelujte u tome aktivno....