Hektorović - RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

O KNJIZI:
NAKLADNIK: ZAGREBAČKA STVARNOST, Zagreb, 1995.
ZA NAKLADNIKA: Miroslav Belčić, direktor
UREDNIK: Petar Požar

ŽIVOTOPIS:
Hrvatski se pjesnik Petar Hektorović rodio 1487. godine na Hvaru, a umro je 1572. u Starom Gradu.
Doživjevši u mladosti bunu pučana i kugu, a zatim i provalu Turaka na otok, u starosti je živio mirnim i staloženim životom, posvetivši se lijepim umjetnostima i filozofiji, u kojima je uživao kao pravi renesansni estet. U mladosti je pisao ljubavnu poeziju, no od njegove mladenačke lirike ništa nije sačuvano.
Hektorović je pisao pjesničke poslanice, dopisujući se s prijateljima i književnicima u drugim dijelovima Hrvatske i iznoseći u njima mnogo podataka o svojem životu, radu, svjetonazoru.

KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: narativni spjev u tri dijela

KRATAK SADRŽAJ:
PRVI DAN
Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor.
Na početku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ručak. Pošto im je u leđa puhao vjetar, nisu morali veslati te su na putu pričali narodne pitalice.
Na obali su skuhali ručak te pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevala Hektoroviću jednu narodnu počasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovića kako nastaju rijeke pa im je on to objasnio.

DRUGI DAN
Dok su drugo jutro brodarili, Pasko je zapjevao narodnu pjesmu ''Kraljević Marko i brat mu Andrijaš'', a za njim Nikola pjesmu ''Kada mi se Radoslave...', koje je Hektorović zapisao.
Nakon daljnjeg ribarenja i veslanja te nakon ručka, kmetovi su u dva glasa zapjevali pjesmu ''I kliče divojka''.
Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme živio Marulić. Hektorović je hvalio starog pjesnika i grad Split.
Navečer su se još zabavljali narodnim pitalicama.

TREĆI DAN
Poslije šetnje su Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili ribolov.
Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovićevog znanca s društvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovićevu kulu Tvrdalj.
Nakon što su se rastali, ribari natsave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su, nakon večere, nastavili pjevati i pričati priče.
Hektorović je, sjedeći uz obalu, razmišljao kako postoji mnogo siromašnih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući i zaželi da doživi još takvih dana.

O DJELU:
''Ribanje i ribarsko prigovaranje'' je najpoznatije djelo Petra Hektorovića, a prvi je put tiskano u Veneciji 1568. godine.
To je epski spjev kojeg je Hektorović posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtučeviću.
Ovo djelo pripada putopisu jer u njemu Hektorović opisuje svoj trodnevni put od Hvara do Brača i Šolte. Ovo je prvo stihovano djelo u hrvatskoj književnosti u kojemu nije opisano neko alegorično putovanje, već stvarno, realno putovanje, a opisano je zbog ljepote prirode i zavičaja.
Ovo je djelo također i spoj umjetničke i folklorne knjižvnosti.
''Ribanje i ribarsko prigovaranje'' je prvo svjetovno, realistično putopisno djelo hrvatske književnosti.
O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu:
''Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
Lipo li sta drugovala i lipo se dragovala,
Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,
I razdiliv se opet se sazivala.
Već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje dva siromaha,
Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila...''

O Radoslavu Siverincu:
''Kada mi se Radoslave vojevoda odiljaše,
Od svojega grada divnoga Siverina.
Često mi se Radoslav na Siverin obziraše
Tere to mi ovako belu gradu besijaše:
Ovo mi te ostavljam beli grade Siverine, moj divni grade...''