Profesionalka

...Upoznao sam je u Backoj Palanki prilikom odlaska prema Mohacu kako bih ucestvovao u Dunavskoj regati TID 2010.

Sa svojim kolegama iz Kajakaškog saveza Srbije prije nego smo otišli u Mohac, navratili smo u Backu Palanku kako bi vidjeli na kojem nivou su uznapredovali radovi za docek medunarodne regate, najduže u Evropi - TID 2010. U Turistickoj zajednici Backe Palanke upozah Milicu, mladu vrlo zgodnu a nadasve ugodnu osobu na cija nejaka pleca padoše mnoge obaveze i velika odgovornost da regata prode u najboljem redu, da se ucesnici i gosti osjecaju udobno i prijateljski primljeni.

Kao osoba koja je to sve mogla sa strane promatrati, iskoristio sam taj "položaj" i sa zanimanjem pratio šta i kako ce se dalje zbivati.





Trebalo je organizirati i provesti u djelo cišcenje okoline kako bi regataši mogli postaviti svoje šatore na ocišcen teren, povezati sve službe u gradu da iz svoje domene odrade djelove poslova na Tikvari kako bi se ista bljeskala i u najboljem sjaju docekala goste iz mnogih zemalja...





... zatim organizirati logistiku koja ce docekati spremna val gostiju koji su i žedni i gladni, ali i željni provoda, razgovora, druženja, novih poznanstava ...





... odabir kuhara je jedna od ozbiljnijih stavki gdje se ne smije omanuti jer onda jelo nece biti onakvo kakvo je Bog zapovijedio ...





... trebalo je organizirati i autobuse za prijevoz regataša do Celareva i nazad, gdje su posjetili "Tvornicu piva", te tako nam drage tekucine koja paše i ljeti i zimi - podjednako...








... niti dobri muzikaši u ovakvim uvjetima nisu bezazlena stvar ...

Pa i pozdrav i dobrodošlica gostiju nije baš malena stvar. Biranim, toplim, nadasve ljudskim rijecima zaželjela nam je dobrodošlicu i ugodan boravak u Backoj Palanci ....





Mnogo još drugih obaveza i poslova je profesionalno odradila, bez zamjerke uz velike cestitke za obavljeno. Vec izbor kuhara i jela koje nam pripremiše, pogotovo njegov nezaboravni predivni ukus sve nas je oduševio...





Još je i za svakoga predstavnika zemlje ucesnika u regati imala mali simbolicni poklon koji je sa srcem darovala... na poklon joj uzvratismo, takoder simbolicno od srca ...





Kada je navecer prestala biti oficijelni domacin, jer smo se vec svi podomacili i osjecali kao da smo tu godinama, uhvatila je vremena i da se opusti i podruži sa svima nama...





Možda cete se zapitati i reci, pa nije to ništa. Možda za vas, ali za nas ucesnike regate ucinila je puno toga zbog cega cemo Backu Palanku i Tikvaru, a najposlije nju zapamtiti po dobru i ljepoti.





Šta na kraju reci. Hvala ti Milice na trudu kojim si nama regatašima boravak na Tikvari ucinila nezaboravan.