Pomoć čuvara granice i rijeke

Puno puta sam rekao, u svojim pricicama, da na rijeci nikada nisam sam. Uvijek je negdje netko uz rijeku, uvijek je nekoga privukla svojom ljepotom i postojanošcu, uvijek netko uživa u njenim carima.

Ali ima i ljudi koje profesija spaja sa rijekom. Ljudi koji svoj cijeli radni vijek provedu na rijecnim vodama. Ljudi kojima je rijeka ušla u krv i cija je krv rijecna voda.

Raznih zanimanja ima koji su s rijekom spojena. Necu ih nabrajati, ali cu o jednoj "ekipi" rado ispricati pricicu.

Tamo negdje u Dunavskim prostranstvima, negdje u Ðerdapskim klisurama . . .





. . . po svakakvom vremenu i nevremenu, ponekada rizikujuci i osobnu sigurnost, sa puno pažnje i ljubavi, ali i profesionalizma, krstari na rijecnome camcu jedna prekrasna ekipa mladih, humanih ljudi. Ekipa koju sam upoznao, "doživio", ekipa koju osobno pohvaljujem.




.
Sacinjavaju je prekrasne osobe, divni ljudi: Dragan, Bogoslav, Perica i još jedan Dragan. Ekipa patrolnoga camca Granicne policije Ðerdap, MUP-a R. Srbije.

Mladi ljudi sa velikom odgovornošcu. Ne bih nabrajao njihove dužnosti, ali cu pomenuti ono u cemu su pružili veliku svoju kvalitetu - ljudskost. Pokazali su ne samo da su cuvari granice, nego i cuvari ljudi koji se krecu granicom, cuvari na rijekama.





Prošle, 2011. godine, kao ušesnik 56. dunavske regate TID, ostvario sam svoj "rijecni san" prošavši kroz Ðerdapske klisure svojim kanuom. Plovidba je na nekima mjestima bila dosta složena uslijed vjetra, velikih valova i rijecne matice koji puno puta nisu išli na ruku ucesnicima regate.

Mnogi od njih su se i uljuljkali u nekakvu lažnu sigurnost svojih plovila, malo zaboravili na oprez i rijeka im to nije praštala. Prekrenula je i njih i plovila kojima su se probijali kroz rijecne valove.





Samo prekretanje u normalnim uslovima i nije nešta neobicno, ali u ovako otežanima uslovima može biti jako opasno, pa cak i pogibeljno ako prekrenutoga uhvati panika.

Srecom svi ucesnici, ili bar velika vecina, su "prekaljeni" rijekoplovci. Ne hvata ih tek tako panika ako malo zamokre i sebe i opremu.

Prošle, 2011. godine nizvodno od hidrocentrale Ðerdap 1 vjetar je dignuo velike valove, otežavajuci plovidbu kajacima i kanuima. Sama plovidba zahtjevala je jako puno fizickoga napora i poznavanje tehnike plovidbe pod takvim uslovima.

Iza hidrocentrale ucesnike regate nadzirala je svojim plovilom Granicna policija iz Kladova.





Pod budnim okom ljudi u plavom, ucesnici su plovili izbjegavajuci opasnosti rijeke i valove kao dodatnu teškocu. Medutim, nesreca nikada ne spava.

Moj prijatelj iz Bugarske, stari rijekoplovac, i ne samo to, svestrani sportaš, avanturista, a nadasve izuzetan prijatelj, imao je nezgodu po prolasku kroz hidrocentralu Ðerdap 1, na Dunavu.

Spletom okolnosti, malom nepažnjom nedaleko od hidrocentrale izvrnuo se u rijeku. Valovi su bili visoki, matica rijeke dosta jaka, a kajak i oprema teški.





I tu dolazi ekipa sa pocetka price. Budno su pazili na sve ucesnike. Uocili su što se dogada, vidjeli da je na pomolu moguca katastrofa i pojurili do mjesta gdje se prijatelj prevrnuo.

Ometani valovima, vjetrom, rijecnom strujom, ali nadasve sigurni u sebe, u svoje znanje i strucnost, nesebicno su pomogli, prihvatili prijatelja iz vode, spasili mu i opremu i plovilo i prevezli ga u sigurnost luke kod Kladova.





Prijatelj je bio iznenaden takvom ljudskom pažnjom, takvim gestima koje su prema njemu pokazali. Nije ih ocekivao. Sva njihova pažnja nadilazila je okvire službe, probila je okvire, ljudskošcu. Ljudskost koju je doživio od tih ljudi ga je duboko dirnula. Nije imao rijeci kojom bi je opisao.





Sve ovo saznao sam kasnije, kada smo iz Kladova plovili prema Brzoj Palanci. Kada smo na dunavskoj širini susreli junake ove price. Pozvali su me da se uz njih odmorim, skuhali kavu kao pravi domacini, i uz pricu o dogadaju opisali sve što se dogodilo.

Nisu se u prici velicali, niti su isticali svoj doprinos da cijela Regata prode u redu. Srdacno su pozdravili svoga "spašenika", kao i sve regataše koji su prolazili pored nas dok smo razgovarali.

Nakon okrepe, pozdravili smo se sa njima i nastavili sa daljnjom plovidbom.





Na sljedecem odmorištu zamolio sam prijatelja da sve to potanko isprica. I kolege iz Srbije culi su tu pricu o ljudskosti policije. Zakljucismo da svi koji vole rijeke takvi moraju biti jedni prema drugima. Zakljucak obilno zalismo pivcem (a cime bi drugime ?).





I dok me rijecna prostranstva vuku naprijed, dok uživam u njima, dok se rijekama nadmudrujem siguran sam da nisam sam na njima. Da me negdje, ponekad od mojih ociju skriveno, promatraju budne oci ljudi koji ne samo da su cuvari granica i rijeka, nego najprije cuvari drugih ljudi. Humani ljudi koji posao rade na rijekama, ali i koji vole rijeke i ljude rijeka.

Dragane, Bogoslave, Perice i "drugi" Dragane, neka vam budu rijeke naklonjene, ljudi neka vas primaju kao prekrasne prijatelje, neka vas svi cijene, zaslužujete to.

Saznanje da ste tu negdje u širinama rijeka cini nas sve zadovoljnima i sigurnima dok god rijekama plovimo.