Eva - riječna nimfa

Na dunavskoj širini, negdje nizvodno Pancevackoga mosta, a prije Bijelih stijena, u izmaglici koju je stvaralo loše vrijeme, jedno jutro sretoh samu ženu u kajaku. Prizor nestvaran i neobican za mene staroga rijekoplovca.





Lagano je veslala nizvodno Dunavom, sredinom rijeke, uvježbanim pokretima vesla, pazeci da ne stvara buku veslima i uživajuci u jutarnjem miru na rijeci. Lagano sam veslao iza nje pedesetak metara dalje promatrajuci kako vesla i pitajuci se kako to da je sama.

Oboje smo to jutro krenuli kao ucesnici 56. regate TID od Beograda prema Smederevu. Ona je krenula prije mene, i nisam je do tada vidio. Lagano veslajuci sustigao sam je i jedno vrijeme pratio pazeci da joj ne narušavam tišinu i ugodaj rijeke. A Dunav je tu širi od kilometra. Obale mu se gube u izmaglici, površina rijeke blago namreškana.





Nakon nekoga vremena osjetila je da je netko iza nje, ili je to cula, okrenula se i veselo me pozdravila. Prišao sam joj i upoznasmo se. Gospoda se zove Eva i dio je ekipe regataša iz Madarske. Cilj joj je ploviti od Beograda do Kladova u regati, a potom se sa ekipom vraca u Madarsku. Predstavio sam se i ja njoj i pozvah je na kavicu na Bijele stijene. Otplovismo tamo.





Nakon kavice nastavismo plovidbu.





Nepisano pravilo je da svatko tko plovi radi to zbog vlastitoga zadovoljstva i želi imati svoj mir tokom plovidbe. Krenula je prva, a ja sam je pratio stotinjak metara dalje. Svatko je uživao u svojem ugodaju mocnoga Dunava.





Tokom ucešca u regati cesto smo plovili nedaleko jedno drugoga. Vjetar koji je puhao usporavao je moje kretanje jer sam bio visoka silueta tako da sam sporije plovio od ostalih regataša. Moja dinamika spore plovidbe poklapala se sa dinamikom plovidbe gospode Eve.

U društvu drugih sa regate susretali smo se na odmorištima. Razmjenismo i price.





Gospoda dugo godina plovi rijekama po Madarskoj. Clan je madarskog kajak kanu saveza, slobodno vrijeme provodi na vodi. Voli prirodu. Planine, skijanje. . . Druželjubljiva je.





Njenom šarmu nije odolio jedan dunavski alas nudeci joj najvece komade ulovljene ribe. Bilo mu je žao da ih nije htjela uzeti. Jedva sam mu objasnio da nema kuda sa ribom. Pozvao je Evu da uvijek kod njega navrati, da ce najbolju riblju corbu tada napraviti njoj u cast.

Hrabro se hvatala u koštac sa svima preprekama koje je Dunav stavljao pred nas. Odoljevala je ploveci u situacijama gdje su se izvrtali oni koji su se najviše hvalili kao iskusni rijekoplovci.





Družila se sa svima iz ekipa koje su bile bliskije jedna drugoj. Jezicna prepreka nije bila problem da bi se osjetilo da je pravi rijecni prijatelj svima.








Put kroz klisure Ðerdapa bio je caroban. Prekrasna priroda, dobro društvo, izvrsno vrijeme.











Plovidbu su otežavali vjetar i veliki valovi. Neoprezni su se i izvrtali. Promatrao sam je iz daljine kako vješto plovi kajakom, kako izbjegava opasnosti rijeke, valova i vjetra, kako predvida povoljne trenutke da izvede odredene manevre. Pravi profesionalac.

Nije zazirala niti plovidbe kroz neosvjetljenu Hajducku pecinu, kroz potpuni mrak ploviti u nepoznato, nevidljivo.








Prihvacala je i odazivala se cašcenju ljudi koji borave pored rijeke, ljudi koji vole rijeku iako njome ne plove. Ostavljala im je dio svojega vedroga duha kao znak zahvalnosti za divne trenutke koje je sa njima provela.








Volio sam je tako vedru i spretnu u svome društvu. Cijenili su je i svi drugi.

A ona je sa svakim popricala, za svakoga imala vremena, prihvacala sve pozive na okrepe.











Najviše me je zadivila na etapi od Tekije do Kladova, tocnije pri dolasku kod hidrocentrale Ðerdap I .

Krenuli smo ujutro iz Tekije. Vjetar je dizao velike valove i dolazio nam je iz nepovoljnoga smjera. Morali smo ploviti u cik cak smjeru.

Dodosmo i pred hidrocentralu gdje smo morali cekati da se otvore rijecne prevodnice kako bi sa jedne strane hidrocentrale prošli na drugu.

Valovi su bili jako nezgodni, veliki, a veslati se moralo na mjestu dok svi ne udemo u prevodnicu. Tu i tamo gledao sam okolo koliko sam mogao od valova. Svi smo se sa njima uhvatili u koštac. Svi veslali. Gospoda Eva je i tu prepreku smireno savladivala. Iskusna u plovidbi nije u tome vidjela nekakvu zapreku. Naprotiv, uživala je u nenadano nastaloj prepreki.








Kada se premosnica zatvorila, poteškoca vjetra i valova nestalo, opet je postala ona "stara". Razigrana i nespontana vesela osoba.








Hrabro se uhvatila u koštac i sa valovima koji su od hidrocentrale do Kladova bitno otežavali plovidbu.





Plovio sam u njenome društvu dvestotinjak i nešto kilometara. Doživjesmo iskušenja plovidbe po jakim vjetru, po velikim valovima. Iskusismo što znaci Ðerdap, košava, valovi . . . Bilo je lijepo, carobno. Siguran sam bio da je izvrsna rijekoplovica, da dobro zna upravljati kajakom, da zna "citati" rijeku. Znao sam, ukoliko se nešto dogodi, da ce priteci u pomoc, da ce sve dati za prijatelje na rijeki. Za ljude koje voli.





Nekako mi je žao bilo kada je sa ekipom regataša iz Kladova odlazila nazad kuci u Madarsku. Navikla me da kada god pogledam rijekom, negdje je vidim kako uživa u rijeki, kako "razgovara" sa njom. Kako mi na kriticnim mjestima rukom daje znak da je sve u redu, da je sve pod njenom kontrolom.





Pokušao sam vam opisati jednu obicnu žensku osobu. Obicnu osobu, ali vrlo neobicnu rijekoplovkinju. Ženu koja se sama suprostavlja rijekama,rijecnim hirovima, ljepotama i opasnostima. Ženu koja je svima prijatelj i kojoj su svi prijatelji. Jednu prekrasnu osobu po duhu koji ima, koji drugi osjete kod nje.

Cast mi je ucinila time da sam postao njen prijatelj, da smo zajedno plovili ne ometajuci jedno drugoga u plovidbi, ne ometajuci jedno drugoga u uživanju u rijeki. Medusobno se ispomagajuci kada je to bilo potrebno.





Eva, samo nastavi tako. Uživaj u prirodi, uživaj u rijekama. Svojom pojavom pokaži i dokaži da je na rijekama mjesto svima onima koji ih vole, koji ce ih cuvati bez obzira da li su to žene ili muškarci.

A mi cemo ostati uvijek u kontaktu, uvijek povezani jedno s drugime. Kada god zaronimo vesla u bilo kojoj rijeci, biti cemo zajedno. Rijeke ce nas spajati, gdje god se one nalazile i ma kako bili daleko jedno od drugoga.

Neka te lijepi prizori prirode prate na tvojim putovanjima.