Jack Trbosjek

hmh..evo bas sam bila naisla na netu na njega..pa eto.. raspisite se sto mislite.. :-D

evo jedan tekst o Jacku :

Jack Trbosjek ili Jack Rasparač (eng. Jack the Ripper) pseudonim je nadjeven serijskom ubojici koji je svoje žrtve ubijao i masakrirao u drugoj polovici 1888. Ime je došlo iz pisma što ga je Središnjoj novinskoj agenciji (eng. Central News Agency) poslala osoba koja je tvrdila da je ubojica, a objavljeno je u vrijeme ubojstava. Iako su predložene mnoge teorije, identitet Jacka Trbosjeka vjerojatno nikad neće biti otkriven. Nerazjašnjeno je ostalo i radi li se o jednoj osobi ili više njih.

Legende koje obavijaju Trbosjekova ubojstva postale su kombinacija autentičnih povijesnih istraživanja, teorija urote i folklora. Izostanak potvrde identiteta ubojice omogućio je raznim književnicima, povjesničarima i detektivima amaterima - takozvanim ripperolozima - da upiru prstom u mnoge kandidate. Novine, koje su u to doba sve prisutnije, podarile su raširenu i trajnu čuvenost ubojici zbog okrutnosti ubojstava i nesposobnosti policije da uhvati počinitelja, koji je znao pobjeći i neposredno prije uhićenja.

Žrtve su bile žene koje su se bavile prostitucijom. Tipična Trbosjekova ubojstva događala su se na javnim ili polujavnim mjestima: ubojica bi žrtvama prerezao grkljan, a onda bi ih sakatio. Danas prevladava mišljenje da su žrtve prvo zadavljene da bi bile ušutkane. Zbog prirode rana na nekim Trbosjekovim žrtvama, kojima su odstranjeni i organi, misli se da je Jack Trbosjek bio liječnik, kirurg ili mesar.
Pet kanonskih žrtava [uredi]

* Mary Ann Nichols (djevojačko prezime: Walker, nadimak "Polly"), rođena 26. kolovoza 1845., a ubijena u petak 31. kolovoza 1888.
* Annie Chapman (djevojačko prezime: Smith, nadimak "Dark Annie", punim imenom Eliza Ann), rođena u rujnu 1841., a ubijena u subotu 8. rujna 1888.
* Elizabeth Stride (djevojačko prezime: Gustafsdotter, nadimak "Long Liz"), rođena u Švedskoj 27. studenog 1843., a ubijena u nedjelju 30. rujna 1888.
* Catherine Eddowes (koristila se pseudonimom "Kate Conway" i "Mary Ann Kelly", po svojim dvama muževima Thomasu Conwayu i Johnu Kellyu), rođena 14. travnja 1842., a ubijena u nedjelju 30. rujna 1888.
* Mary Jane Kelly (sama se nazivala "Marie Jeanette Kelly" nakon puta u Pariz, nadimak "Ginger"), rođena je ili u gradu Limerick ili u istoimenoj pokrajini (Munster, Irska) oko 1863., a ubijena u petak 9. studenog 1888.

Autentičnost ovog popisa nije sasvim sigurna, budući da se temelji na mišljenjima raznih autora, koja pak svoje izvorište imaju u privatnim bilješkama iz 1894. što ih je vodio tadašnji član kriminalističkog odjela Metropolitanske policije Sir Melville Macnaghten. Ti su dokumenti objavljeni tek 1959. Macnaghtenove bilješke iznose samo njegovo vlastito mišljenje i ne moraju se podudarati s mišljenjima drugih inspektora kao što je Frederick Abberline. Macnaghten se pridružio policiji tek godinu poslije umorstava, i njegov je memorandum imao mnogo činjeničnih grešaka kad je riječ o mogućim osumnjičenima za ubojstva. Zato su neki ripperolozi skloni skidanju jednog ili više imena s popisa "kanonske petorke": pogotovo Elizabeth Stride (nije imala nikakvih drugih sakaćenja osim prerezenog grkljana, i kako kaže svjedok Israel Schwartz, napadnuta je javno) i/ili Mary Jane Kelly (koja je bila mnogo mlađa od ostalih, a ubijena je u zatvorenom prostoru, i znakovi sakaćenja bili su mnogo teži nego kod drugih žrtava). Neki vole i proširiti popis tako da dodaju Marthu Tabram i druge kao navodne žrtve Jacka Trbosjeka. Sukladno tome, neki znanstvenici misle da su ubojstva djela više ubojica (a ne samo jedne osobe) koji su djelovali neovisno jedan od drugoga.

Osim Strideove (čije je ubojstvo najvjerojatnije prekinuto) sakaćenja na tijelu bila su iz ubojstva u ubojstvo sve teža. Nicholsovoj i Strideovoj nije odstranjen nijedan organ, dok je Chapmanovoj odstranjena maternica, a Eddowsovoj je uz maternicu odstranjen i bubreg te je zadobila ozbiljne znakove sakaćanja na licu. S mjesta ubojstva Mary Jane Kelly nedostajalo je samo srce, no mnogi su njezini organi odstranjeni i razbacani po mjestu umorstva.

Pet kanonskih umorstava dogodilo se uglavnom u kasnoj noći, uglavnom prije i tijekom vikenda, na osamljenim mjestima gdje su ljudi imali slobodan pristup, te na dane koji su označivali ili kraj mjeseca ili kraj tjedna ili nešto slično. No ipak, svaki je slučaj odstupao od te teorije na svoj način. Unatoč tim razlikama, Eddowsova je jedina žrtva ubijena u središtu Londona (poznatijem kao City of London), iako je mjesto ubojstva bilo na granici centra i metropole. Nicholsova je jedina ubijena na otvorenome, premda je to bilo na mračnom i napuštenom mjestu. Mnogi misle da je Chapmanova ubijena nakon što je sunce izašlo, no policija u to vrijeme nije dijelila isto mišljenje.

Veliki problem bilo je identificiranje žrtava. Zbog mnogih nasilnih napada na žene u to doba, teško se utvrđivalo je li žrtva Trbosjekova ili nije. Mnogi stručnjaci misle da su karakteristike Trbosjekovih ubojstava sljedeće:

* duboki prorezi grla
* snažna sakaćenja abdominalnih i genitalnih prostora
* odstranjivanje unutarnjih organa
* snažna sakaćenja lica
Nakon „dvostrukog događaja“ od ranog jutra 30. rujna, policija je pretražila okolicu mjesta zločina nastojeći naći bilo kakve sumnjivce, svjedoke ili dokaze. Oko 3,00 ujutro, policajac Alfred Long otkrio je krvavi komad tkanine na stubištu stambene kuće u Ulici Goulston. Istraga je kasnije potvrdila da je tkanina dio pregače Catherine Eddowes.

Na zidu koji se nalazio iznad tkanine nalazila se poruka napisana bijelom kredom. Alfred Long je izjavio da je poruka glasila: „Židovi su ti koji neće biti okrivljeni ni zbog čega“ (eng. The Juwes are the men That Will not be Blamed for nothing). Neki drugi policajci, međutim, tvrdili su da je poruka glasila ovako: „Židovi nisu ti koji će biti okrivljeni ni zbog čega“ (eng. The Juwes are not The men That Will be Blamed for nothing).

Policijski načelnik Thomas Arnold obišao je mjesto gdje se nalazio grafit. Bojao se da će po izlasku sunca i početkom radnog dana tisuće ljudi vidjeti poruku i da će to povećati već ionako prisutne antisemitske osjećaje stanovništva. Nakon ubojstva Nichoslove, po East Endu kružile su glasine da ubojstva izvršava Židov zvan „Kožna pregača“. Religijske tenzije ionako su bile velike, te se stanje više puta pogoršalo do ruba pobune. Arnold je naredio jednom službeniku da mu bude pri ruci sa spužvom dok se on konzultira sa šefom policije Sir Charlesom Warrenom. Pokrivanje grafita do dolaska fotografa također je bilo u planu, no Arnold i Warren (koji su obojica bili na stubištu gdje je bio grafit) smatrali su to preopasnim, a Warren je kasnije izjavio da je „smatrao poželjnim da se poruka odmah izbriše“.

Dok je grafit nađen na području Metropolitanske policije, pregača je bila od žrtve koja je ubijena u Cityju, dijelu Lonodona koji ima svoju policijsku jedinicu.

Neki časnici se nisu slagali sa Warrenovom i Arnoldovom odlukom, pogotovo oni iz policijske jedinice Cityja, koji su smatrali da je poruka dio mjesta zločina te da se ona treba bar fotografirati prije brisanja, no poruka je izbrisana sa zida oko 5,30 ujutro.

Mnogi suvremeni policajci tvrde da je pisanje grafita bio polupismeni napad na židovsku populaciju tog dijela grada. Autor Martin Fido je zamjetio da je poruka sadržavala dvostruke negacije, česte značajke govora siromašnijeg londonskog stanovništva (cockney). Predlaže da bi prijevod grafita na književni engleski glasio ovako: „Židovi su ti koji neće preuzeti odgovornost ni za što“ (eng. The Jews are men who will not take responsibility for anything), te nagađa da je poruku mogao napisati netko tko je mislio da ga je jedan od mnogih židovskih trgovaca u tom području prevario.

Veliko je neslaganje oko važnosti grafita u Trbosjekovu slučaju. Mnogi autori predložili su različita rješenja:

* Pisac Stephen Knight pretpostavio je da se Juwes (krivo pisanje riječi Židovi u engleskom izvorniku) ne odnosi na Židove nego na Jubelu, Jubela i Jubeluma, trojicu ubojica Hirama Abiffa, polulegendarne osobe među masonima, te da je poruka napisana od strane ubojice(ca) kao dio masonske urote, no nema dokaza da je itko osim Knighta riječ Juwes povezao sa te tri osobe.
* Ubojica je napisao poruku, te je onda na mjestu poruke ostavio komad pregače kako bi povezao poruku i ubojstvo.
* Poruka na zidu već je bila ondje, te je ubojica uz nju ostavio komad tkanine kako bi dao podršku poruci.
* Poruka je već bila ondje, a ubojica je slučajno bacio tkaninu, bez ikakve želje da ukaže na vezu (možda čak i ne primjećujući poruku).
* Poruka je dodana nakon što je tkanina ostavljena na stubištu, vjerojatno malo nakon ubojstva, za koje se mislilo da se zbilo oko 1,45 ujutro, no prije otkrića tkanine oko 3,00 ujutro.

Tijeokm Trbosjekovih ubojstava, policija i novine primile su tisuće pisama u vezi slučaja. Neka od njih bila su i od dobronamjernih osoba koje su davale savjete kako uhvatiti ubojicu. No, velika je većina smatrana beskorisnom i naknadno ignorirana.

Najzanimljivija od tih pisama so ona u kojima je autor pisma tvrdio da je Jack Trbosjek. Kao i kod ostalih, velika većina ovih pisama smatrana je lažnima. Mnogi stručnjaci tvrde da nijedno pismo nije pravo, no ona koja tadašnji i suvremeni autori navode kao moguće točna, ova su tri pisma:

* Pismo „Dear Boss“ (hrv. pismo „Dragi šefe“) pismo je poslano 25. rujna 1888. od strane viktorijanskog serijskog ubojice Jacka Trbosjeka. Poslano je i primljeno 27. rujna u Središnjoj novinskoj agenciji (eng. Central News Agency) u Londonu, a Scotland Yardu dostavljeno je 29. rujna. Pismo je isprva smatrano lažnim, no nakon što je 30. rujna nađeno mrtvo tijelo Catherine Eddowes kojem je nedostajalo jedno uho, autorovo obećanje da će „dami odsjeći uši“ privuklo je pozornost. Metropolitanska policija objavila je papirnate novčanice s njegovim faksimilima i razglednice „Saucy Jack“ (koja je bila prvo pismo upućeno „šefu“) ne bi li netko prepoznao rukopis, no to nije imalo rezultata. Mnoge novine objavile su poruke u cijelosti, a one su nakon objavljivanja postale svjetski poznate. U njima se prvi put spominje ime "Jack Trbosjek" kojim se i danas naziva ubojicu i koje je ostavilo snažan dojam na javnost. Nakon ubojstava policija je tvrdila da je pismo i razglednica šala nekog lokalnog novinara.

* Razglednica „Saucy Jack“ (hrv. razglednica „Prgavi Jack“) poruka je primljena 1888., a u njoj je potpisan serijski ubojica Jack Trbosjek. Pečatirana i primljena 1. studenog, razglednica spominje da su dvije žene ubijene jako blizu jedna drugoj „dvostruki događaj ovaj put.“ Elizabeth Stride i Catherine Eddowes ubijene su u rano jutro 30. rujna, a dio Eddowesina uha nađen je otkinut na sceni zločina. Otkinuto uho bilo je rezultat strašnih sakaćenja lica što ih je izvršio ubojica. Neki autori tvrde da je pismo poslano prije ubojstava, tumačeći tako da je pismo pravo, jer šaljivac ne bi imao tako dobar uvid u zločin. No, pismo je pečatirano više od 24 sata poslije ubojstva, kad su novinari i građani već znali puno detalja. Policijski službenici kasnije su rekli da su identificirali određenog novinara kao autora razglednice i pisma „Dear Boss“.

* Pismo „From Hell“ (hrv. pismo „Iz pakla“) ime je dano pismu što ga je 1888. poslala osoba koja je tvrdila da je zloglasni ubojica Jack Trbosjek. Iako je za vrijeme ubojstava poslano mnogo pisama koja je navodno napisao Trbosjek, ovo se pismo smatra jednim od rijetkih autentičnih. Za razliku od ranijeg pisma „Dear Boss“ te razglednice „Saucy Jack“, kao i ostalih pisama koja policija smatra lažnima (isključujući Bossa i Jacka), pismo „From Hell“ nije potpisano pseudonimom „Jack Trbosjek.“ Datirano je 15. studenog 1888., a sljedećeg ga je dana primio George Lusk, tadašnji predsjednik Whitechapelskog odjela za sigurnost građana. Pismo je odasalano u malom paketu koji je, kao što su liječnici ustvrdili, sadržavao i polovicu ljudskog bubrega sačuvanog u alkoholu. Ubojica je izvadio jedan bubreg Catherine Eddowes. Medicinska mišljenja bila su podjeljena oko pitanja je li bubreg doista pripadao C. Eddowes ili nije. Neki su službenici mislili da su bubreg nabavili studenti medicine i poslali ga poštom kao šalu.

Neki izvori govore kako je jedno pismo datirano 17. rujna 1888. prvo pismo u kojem je upotrijebljeno ime Jack Trbosjek. Mnogi stručnjaci misle da je to falsificirano pismo umetnuto u policijski dosje u 20. stoljeću, dugo nakon ubojstava. Stručnjaci govore kako pismo nema ni službeni policijski pečat s datumom primanja ni inicijale inspektora koji bi pismo pregledao da je ikad smatrano dokazom. Ono također nije spomenuto ni u jednom drugom policijskom dokumentu iz tog vremena.

Ispitivanja DNK koju su još uvijek u tijeku trebali bi dati određene rezultate.
Važno je primijetiti da su istražne tehnike i znanje uvelike napredovali od 1888. Mnoge forenzičke tehnike koje su danas opće poznate, nisu bile dostupne inspektorima iz viktorijanske ere. Vrijednost interpretiranja motiva serijskih ubojica, koncept kriminalističkog profiliranja, otisci prstiju i ostale metode forenzike koje su se u međuvremenu razvile, tada su bile ili slabo razvijene ili sasvim nepoznate. Policija je prepoznala seksualni motiv ili element u zločinima, no ovakvi zločini za njih su bili nepoznanica.

Istragu o whitechapelskim ubojstvima prvobitno je vodila Whitechapelska (H) divizija C.I.D., koju je vodio inspektor Edmund Reid. Nakon ubojstva Nicholsove, središnji ured Scotland Yarda poslao je inspektore Fredericka Abberlinea, Henrya Moorea i Waltera Andrewsa da pomognu u istrazi. Nakon ubojstva Eddowesove, koja je ubijena u Cityu, i cityjska policija pod vodstvom inspektora Jamesa McWilliama uključila se u istragu.

Dana 20. studenog 2006., britanski channel Five prikazao je sliku generiranu E-FIT-om koja je prikazivala sliku osobe za koju su autori tog dokumentarca mislili da je mogući izgled Jacka Trbosjeka.[2] Navedena je izjava bivšeg člana Metropolitanske policije, Johna Grievea:
Wikicitati „Ovo je najdalje što je netko došao do sad. To bi bilo dovoljno da policajci krenu kucati po vratima... Uhvatili bi ga.“

Stručnjaci za slučaj, uključujući i autora Stewarta P. Evansa, skeptični su po tom pitanju, naročito zbog činjenice da se skica lica radi prema saslušanjima živih svjedoka zločina, a inspektori koji su radili na slučaju rekli su da nitko nije dobro vidio ubojicu ili da ga je vidio samo jedan ili dva svjedoka, a sigurno ne navodnih „13 svjedoka.“[3]

Whitechapelski odjel za sigurnost građana bila je skupina ljudi koji su patrolirali ulicama Londona za vrijeme ubojstava 1888. Odjel je Londonom patrolirao uglavnom noću u potrazi za ubojicom. 1888. vodio ga je George Lusk, a nakon njega dužnost je preuzeo Albert Bachert.
Trbosjekova ubojstva označuju važnu prekretnicu u modernom britanskom životu. Iako nije bio prvi serijski ubojica, slučaj Jacka Trbosjeka prvi je koji je stvorio svjetsko medijsko ludilo. Reforme zakona o tiskanju 1855. omogućile su tiskanje jeftinih novina s većom cirkulacijom. Te novine koje su poput gljiva nicale tijekom kasne viktorijanske ere, a među njima su bile brzocirkulirajuće novine s cijenom od tek oko pola penija, zajedno s popularnim časopisima kao što je Illustrated Police News, učinile su Trbosjeka predmetom dotad neviđena publiciteta. Ovo je, uz činjenicu da nitko nikad nije osuđen za ubojstva, stvorilo magičnu legendu koja je zasjenila sve kasnije serijske ubojice.

Neki misle da se ubojičino ime stvorili novinari kako bi imali zanimljiviju priču i bolje prodavali novine. Od tada je to postala standardna praksa s primjerima kao što su Bostonski davitelj, Ubojica iz Zelene rijeke, Sjekiraš iz New Orleansa, Snajperist iz Beltwaya i Hillsideski davitelj, i naravno derivativni britanski Jorkširski rasparač gotovo 100 godina kasnije i neimenovani počinitelj "Golih ubojstava iz Temze", kojega su novine nazvale Jack Svlačitelj.

Siromašne iz East Enda imućno društvo dugo je ignoriralo, no priroda ubojstava i žrtava neizbježno je skrenula pažnju na njihov način života. Ta pažnja omogućila je socijalnim reformatorima tog vremena da konačno privuku pozornost imućnih staleža na loše stanje siromašnih. Jedno pismo Georgea Bernarda Shawa Staru sarkastično je komentiralo ovu iznenadnu zabrinutost tiska:
Wikicitati „Dok smo mi socijaldemokrati trošili vrijeme na naobrazbu, agitaciju i organizaciju, jedan naovisan genij uzeo je stvari u svoje ruke, i samo time što je ubio i rasparao četiri žene, preobratio je dolične novine na neumjesnu vrst komunizma.“
(George Bernard Shaw)
Danas postoje mnoge teorije o tome tko je zapravo bio Jack Trbosjek, no nijedna nije dokazana ni sa sigurnošću utvrđena, tako da njegov pravi identitet i danas ostaje tajna.


uhh..ima dosta toga..pa ko zeli neka cita..
::

Bilo bi dobro da staviš link na tekst kad ga odnekud kopipejstaš, to je stvar internetske pristojnosti a ima veze i sa zaštitom autorsklih prava

Eto, ja sam recimo s lakoćom našla da je tekst skinut ODAVDE

Pročitat ću kasnije, ali o toj temi sam već dosta čitala i gledala jedan odličan dokumentarac. S obzirom na to da vrijeme neumoljivo protječe, čini se da će tajna ostati tajnom. Ili je netko izvrsno zataškao stvar.

Rekao bi da je netko izvrsno zataškao stvar oko toga svega, kako se i obično čini u vezi sličnih stvari kako se dodatno ne bi širila panika u društvu ili zbog nekog drugog razloga.

Otkriven identitet Džeka Trboseka?

Istoričar Mej Trou tvrdi da je otkrio identitet Džeka Trboseka uz pomoć najsavremenijih metoda policijske forenzike.

Mej Trou takođe veruje da je ozloglašeni ubica iz Vajtčepla odgovoran za još dve smrti koje mu tokom istorije nisu pripisane.

On je zaključio da je Robert man, lokalni pripravnik u mrtvačnici, terorisao istočni London tokom 1888. godine. Njemu je pripisano 5 ubistava prostitutki.

Mejova teorija bazira se na dve godine intenzivnog proučavanja celog slučaja tokom kojeg je koristio najsavremenije forenzičke tehnike uključujući psihološko i geografsko profiliranje.

On je svoje istraživanje započeo u 1888. godini kada je Federalni istražni biro počeo rad na slučaju Džeka Trboseka podnoseći obiman izveštaj o njegovoj ličnosti baziran na standardnim procedurama agencije tog vremena.

Psihološki profil koji je izradio Federalni istražni biro zaključuje da je ubica bio belac, iz nižih socijalnih slojeva, najverovatnije dete razvedenih roditelja, radi osrednji posao poput mesara ili asistenta patologa a zbog dugog perioda bez interakcije sa ljudima najverovatnije je bio socijalno neprilagođen.

Povodom novih saznanja Mej je izjavio: „Želeo sam da se sklonim od klasične priče koja uključuje maskiranog čoveka sa crnim ogrtačem, cilindrom i nožem. Želeo sam da proniknem u pravu prirodu stvari, a prava priroda stvari mi govori da je on bio sasvim običan čovek“.

Mej takođe veruje da je Marta Tabram, pronađena sa 39 uboda nožem, prva žrtva Džeka Trboseka, dok je Alis Mekenzi, koja je brutalno ubijena osam meseci nakon zvanično potvrđenih 5 ubistava, njegova poslednja žrtva.

Dve ubijene žene, kao i ostalih pet, prebačene su u mrtvačnicu koja se nalazila u Vajtčapelu, a u kojoj je Man radio.

Nakon ubistva Poli Nikols, prve zvanične žrtve, Man je otključao mrtvačnicu kako bi policija mogla da ispita žrtvu, nakon čega je pozvan i kao svedok kako bi pomogao da se ustanovi uzrok smrti – kada je, uprkos striktnim uputstvima policajaca da telo ne sme da se dira, sklonio pokrivač da bi, kako smatra Mej, mogao da se divi svom radu.

Profesor Lorens Alison, sa katedre za forenzičku psihologiju na Univerzitetu u Liverpulu povodom ovog otkrića izjavio je: „Kada je izrađivanje psiholoških profila u pitanju Robert Man je jedan od glavnih osumnjičenih koje smo proučavali proteklih godina“.

izvor