Ribe osjećaju bol

Ribe izgledaju sasvim drukčije nego ljudi pa može biti teško zamisliti da osjećaju bol na isti način kao i mi, no znanstvenici koji proučavaju bol potpuno su suglasni u tvrdnji da je stupanj boli kod riba identičan onome kod sisavaca i ptica.
Riblja industrija potpuno je nepoznata većini ljudi, čije se iskustvo s ribama svodi na odjel sa smrznutom hranom u nekom od shopping centara u kojem obavljaju kupnju. Milijarde tih inteligentnih, kompleksnih životinja kolju se uz vrlo malo razumijevanja za njihovu patnju.
Za ljude koji se protive okrutnosti nad životinjama, izrabljivanje riba od strane riblje industrije (baš kao i od sportskog i rekreacijskog ribolova) trebalo bi biti ključna briga. Više od 17 milijardi riba ubije se svake godine za hranu samo za Sjedinjene Američke Države, a sportskim ribolovom i pecanjem ubija se dodatnih 245 milijuna životinja godišnje. Bez ikakve zakonske zaštite protiv okrutnog postupanja, ribe bivaju probijene, zgnječene, ugušene ili rastvorene kako bi im se izvadila utroba, a sve to dok su pri punoj svijesti.
Metode koje se koriste za ubijanje riba su šokantne i užasavajuće. Ribe se tako zlostavljaju da bi, ukoliko bi žrtve bile psi ili mačke (ili čak krave i svinje), to opravdano bilo krivično djelo uz optužbu protiv okrutnosti. Neke zemlje napreduju po tom pitanju: u Europskoj Uniji ribe su uključene u statut o okrutnosti prema životinjama, a Norveška je zatvorila riblju farmu zbog okrutnosti prema bakalarima. Ipak, sve zemlje imaju izuzetno neprimjerenu zaštitu za ribe, dok Sjedinjene Američke Države i Kanada nemaju nikakvu zaštitu za njih.
Bilo da su uzgojene u ribogojilištima, ulovljene u moru ogromnim mrežama ili 'long lines', ili zakvačene na udicu, nema sumnje u sljedeće: jedenje riba potiče okrutnost nad životinjama.
Komercijalni ribolov: Kako ribe stižu iz velikih oceana u vaš supermarket
Okrutnost nad životinjama
Komercijalni ribolov predstavlja okrutnost nad životinjama u gotovo nezamislivom opsegu. Ribe izgledaju toliko različito od ljudi da mnogi ljudi ne shvaćaju da one osjećaju bol, baš kao i mi, i vode složene intelektualne živote u razini onih koje vode psi i neki drugi sisavci. Način na koji su te životinje tretirane od strane komercijalne ribolovne industrije trebao bi sve ljubitelje životinja nagnati da se zauvijek odreknu okusa ribljeg mesa.
Današnji ribari koriste ogromne brodove u veličini nogometnog igrališta i naprednu elektroničku opremu te satelitsku komunikaciju kako bi ušli u trag ribama. Ti ogromni brodovi mogu na pučini ostati i po šest mjeseci, skladišteći tisuće tona ribe u ogromnim hladnjačama.
Ribarenje je postalo veliki posao, a metode koje se koriste kako bi se životinje ulovile i ubile okrutne su kao i one koje koriste na tvorničkim farmama ili u klaonicama. Zapravo, metode korištene za ubijanje riba ukazuju na to da ribari svoj plijen ne doživljavaju ništa više osjetljivim nego što je kamenje na planini - a užasno nasilje koje primjenjuju nad stotinama milijardi riba totalno je zakonski neregulirano.
Ipak, ribari ubijaju stotine milijardi životinja svake godine - mnogo više nego ijedna druga industrija - te su desetkovali ekosustav oceana. Štoviše, 90 posto velikih ribljih populacija istrijebljeno je u posljednjih 50 godina.
Začuđujuće, ribolov na farmama je čak i gori jer su ribe na farmama hranjene s 2,5 kg ulovljene ribe (vrstama kojima se ljudi ne hrane) na svakih pola kile ribljeg mesa koje se proizvede.
Ribolov šteti ribama... i drugim životinjama
Brodovi za ribarenje napuštaju luke u potrazi za određenim vrstama ribe, ali njihove udice i mreže ulove i tisuće kilograma drugih morskih životinja. Morski psi, morske kornjače, ptice, tuljani, kitovi i vrste riba na koje se nije ciljalo zapliću se u mreže i love se na 'long lines', klasificiraju se kao usputni ulov i bacaju u more. Oni postaju plijen jata ptica ili polako iskrvare do smrti u moru. Znanstvenici su nedavno otkrili da gotovo 1000 morskih sisavaca - dupina, kitova i pliskavica - umiru svaki dan nakon što se ulove u ribarske mreže. Po nekim procjenama, koče za lov rakova odbacuju čak 85 posto svog ulova, čineći tako račiće najvjerojatnije za okoliš najdestruktivnijim ribljim mesom koje čovjek može konzumirati.
'Neke su se još borile; neke su bile preumorne; mnoge su povraćale vlastitu utrobu, s očima nabreklim od promjene tlaka. Neke od ovih riba možda su se koprcale u mrežama čak i 24 sata. Nakon nekoliko minuta, lukovi njihovih škrga su bili rasporeni i ribe su bile bačene u obližnji odjeljak gdje su se trzale i izdisale, polako krvareći do smrti. ... Nije prošlo dugo vremena prije nego što me prekrila riblja krv, bljuvotina i iznutrica.' - Dawn Carr
"Uvjeti na vodenim farmama su toliko strašni da na nekim farmama 40 posto riba može uginuti prije nego što ih farmeri stignu ubiti i upakirati za hranu."
'Mi ne uzimamo ono što nam Majka Priroda daje. Ovo je tvornica za ribu.' - Bill Evans, Vice President of Mariculture Systems, Inc.
I ribe boli
I dok može izgledati očito da su ribe sposobne osjetiti bol, kao i sve druge životinje, neki ljudi još razmišljaju o ribama kao o plivajućem povrću. Zapravo, vezano za sposobnost osjećanja boli, ribe su izjednačene sa psima, mačkama i svim drugim životinjama.
Dr. Donald Broom, znanstveni savjetnik u britanskoj vladi, objašnjava sljedeće: 'Znanstvena literatura je u potpunosti jasna. Anatomski, psihološki i biološki, sustav boli kod riba stvarno je jednak kao i kod ptica i drugih životinja.'
Stvarno, neurobiolozi su davno spoznali da ribe imaju živčane sustave koji obuhvaćaju i reagiraju na bol i svatko tko je imalo učio biologiju zna da ribe imaju živce i mozak koji omogućuju osjećaj boli, baš kao i sve životinje. Stvarno, znanstvenici nam govore da riblji mozak i živčani sustav vrlo nalikuje našem. Primjerice, ribe imaju neurotransmitere kao endorfine koji ublažavaju patnju - naravno, jedini razlog zbog kojeg njihovi živčani sustavi proizvode ublaživače boli jest da olakšaju bol. Tvrditi da ribe ne pate, intelektualno i znanstveno, jednako je kao i tvrditi da je Zemlja ravna.
Zanimljivo je da su znanstvenici napravili detaljnu kartu receptora boli u ribljim ustima i po cijelom tijelu. Tim istraživača na Sveučilištu Guelph u Kanadi nedavno je pregledao znanstvenu literaturu o području boli i inteligencije kod riba. Zaključili su da ribe osjećaju bol i da 'sama dobrobit riba zahtijeva da se to uzme u obzir'.
Dr. Lynne Sneddon, znanstvenica riblje biologije u Ujedinjenom Kraljevstvu objašnjava: 'Stvarno, to je zapravo moralno pitanje. Je li vaše pecanje važnije od boli koju osjećaju ribe?'
Znanstvenici na Sveučilištu u Edinburghu i na Institutu Roslin u Ujedinjenom Kraljevstvu izvještavaju da u reakciji na bol, ribe također osjećaju emocionalni stres i čine 'kolebljiv pokret jako sličan pokretu viđenom kod stresa u viših kralješnjaka kao što su sisavci'. Istraživački tim je zaključio da je jasno da ribe osjećaju bol na isti način kao i sisavci, i fizički i psihički.
Kao i što biste očekivali od životinja za koje znamo da su inteligentni i zanimljivi pojedinci s pamćenjem i mogućnošću da uče, ribe isto mogu patiti od straha i očekivanja fizičke boli. Istraživači sa sveučilišta diljem Amerike objavili su istraživanje koje pokazuje da neke ribe koriste zvuk kako bi iskomunicirale tjeskobu kada se u njihova spremišta spuste mreže ili kada su ugrožene na neki drugi način. U odvojenoj studiji, istraživač William Tavolga je otkrio da su ribe zaroktale kada su primile elektrošok. K tome, ribe su se počele glasati čim su primijetile elektrode, očito u očekivanju boli koju im je Tavolga zadavao.
Prema Dr. Michaelu Foxu, D.V.M, Ph.D.: 'Iako ribe ne vrište (tako da bi ih ljudi mogli čuti) kada zadobiju bol ili su u strahu, njihovo ponašanje bi trebalo biti dovoljan dokaz njihove patnje kada ih se upeca ili ulovi u mrežu. One se bore, trudeći se da pobjegnu i, radeći to, pokazuju da imaju volju za preživljavanjem.'
Ono što se događa ribama prije nego što završe na vašem tanjuru nije ništa drugo nego okrutnost prema životinjama - bilo da su uzgojene na farmi ili ulovljene u oceanu, s ribama se postupa na način da bi to opravdano bilo krivično djelo uz optužbu protiv okrutnosti.
Stoga vas molimo da razmislite o tome prije nego se odlučite da zalogaj u vašim ustima bude dio tijela neke ribe.

Izvor