Osho-prosvetljeni mistik

"Ljubav podrazumeva da ste spremni da se
utopite u drugoga. Ljubav je smrt, najdublja moguća, najdublji ambis u
koji možete pasti i nastaviti da padate. Nema dna, nema kraja, zauvek
tonete u nekoga. Nikad ne prestaje. Voleti znači izgubiti sebe. Ljubav
je predaja – bezuslovna. Kad bi postojao makar jedan uslov, to bi
značilo da ste vi važni, a ne voljeno biće, da ste središte. Ako ste vi
središte, onda to nije ljubav. Samo koristite drugu osobu,
zloupotrebljavate je, eksploatišete radi sopstvenog uživanja,
zadovoljavate svoje potrebe – vi ste sami sebi cilj. A ljubav kaže da
cilj treba da bude voljeno biće, stapanje i sjedinjenje sa njim. Ljubav
je fenomen smrti, proces umiranja. Zato se ljudi plaše ljubavi."


"Čovek koji je voleo galebove"
Osho

Buddha je izlazio iz sela. Jedan mladić mu je
prišao i rekao: "Naučite me nešto: kako mogu služiti drugima?" Buddha
se nasmejao i rekao: "Najpre budi. Zaboravi druge. Najpre ti budi, i
tada će sve uslediti."
Ljubav i privrženost, Osho

"Ljubav nije vlasništvo koje treba štedjeti,
ono je blistavo i miris koji se mora dijeliti,
a što više dijeliš, toga više imaš; što manje
daješ, manje i dobijaš. Što više dijeliš to
više i dobijaš, više se rađa iz tvoje najdublje
unutrašnjosti, to je beskonačno, više još više
donosi. Pusti vodu sa izvora i još više će
nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li
izvor, brzo će postati jadan i neće još dugo
vrelo djelovati. Malo po malo će izvor
presahnuti, biti odsječen; a voda koja je
u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava.
Voda koja teče je svježa...
ljubav koja se daje je svježa."

Osho

Ego je ledeni brijeg.
Otopite ga u dubokoj ljubavi,
tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.
Osho

“Sam je cvijet, lotosov pupoljak u tvom srcu. Samoća je pozitivna, samoća je zdrava. Užitak je biti svoj.”

Kazes: " Ja sam voleo i mnogo sam pretrpeo patnji"
Ti si srecan.
Stvarno nesrecni su te,
koji nikad nisu voleli
i nikad nisu patili.
Oni nisu ziveli uopste.

Zvijezde izvan tebe su lijepe, ali one nisu nesto u poredjenju sa ljubavlju. Ljubav je najsjajnija zvijezda, ona je sunce. Ljubav je dusa tvog svijeta, njegov izvor. Nadji je i podijeli sa drugima.

Osho Rajneesh

Onda kada si sa nekim u društvu manje si zainteresovan za sebe,
više ti je stalo šta on misli o tebi. No, kada si sam u svom kupatilu,
tada se ponašaš kao dijete - igraš se mijenjanja izraza pred ogledalom.
Ali ako iznenada postaneš svjestan da te neko gleda kroz ključaonicu,
makar to bilo i malo dijete, odmah se promijeniš, postaješ kao
uobičajeno, onaj stari: ozbiljan, umjeren, onakav kakvog te drugi
zamišljaju. A iznenađujuća stvar je što se, zapravo, ti plašiš tih ljudi
a i oni se plaše tebe, takođe. Svi se boje jedni od drugih. Niko ne
pokazuje svoja osjećanja, svoju stvarnost, autentičnost - i svi žele da
bude tako jer je gotovo samoubilački akt predstaviti svoje pravo lice.

Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko vas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u vama, vrijeme je svijet uma.

Iskustvo je jedini argument za čovjeka koji je pun povjerenja.
On će pokušati sve da okusi, sve da iskusi. Bez iskustva on neće ni o
čemu pričati.

Samo oni koji nisu sveci ponašaju se kao sveci.
(brinete se o svom ponašanju jedino kad ono nije spontano)

Ljudi mi dolaze i govore: "Mi smo tragaoci za Bogom - kako ga
možemo naci?" I ja im onda odgovorim da ga naći ne mogu zato što ga ne
znaju. Kako ćete vi znati da je on - Bog? Vi ga ne znate. Kako ćete
znati gdje mu je kuća, gdje mu je prijesto? Ne, ne možete - ne možete
tragati za božanskim. Ali, nema ni potrebe - jer božansko je uvijek
unutar vas. Kad god mu dopustite, Ono vas traži i dostiže.
Bog je u potrazi za vama. Mnogo puta je On zakucao na vaša
vrata, ali ste vi bili izgubljeni negdje u snu - pa čak i kad ste čuli
kucanje, vi ste to interpretirali na neki svoj način.

I ne računajte na to da će vas svi odmah razumjeti. U početku
ce se pojaviti veliko nerazumijevanje, jer ostali ljudi nikad nisu
duboko ušli u sve ove stvari. To je za njih nešto sasvim nepoznato. I
kad god nepoznato zakuca na vrata um se prestraši, jer um to nepoznato
ne može da kategoriše, da svrsta, da sredi. Prosto je šokiran
nepoznatim.

Život je uvijek sličan ptici na nebu - ne ostavlja za sobom
nijedan znak. Kad je prošla, nebo je ostalo prazno kao što je i prije
bilo. To nije ni nalik zemlji, gdje se kroz hiljade ljudskih otisaka
stvara utabana staza. Život je kao nebo - nema unaprijed stvorenih
puteva.

izvodi iz knjige "Psihologija ezoteričnog"








Svugdje je božansko, zato ne budite ni protiv čega. Božansko se može sakrivati iza bilo čega, zato se ne borite ni protiv čega.

Vrsta ljubavi koju je čovječanstvo stvorilo je veoma opasna.
Čak ni bolesti nisu stvorile toliko besmisla kao takozvana ljubav.
Svekoliko čovječanstvo je bolesno zbog pogrešnog shvatanja ljubavi.

Um teži stalnosti. On se plaši besmislenosti. Boji se
ne-racionalnog, ne-spoznatog. Međutim, istina nije nusproizvod
intelektualizacije. Ona nije ni dedukcija ni indukcija. Ona nije
logična; ona nije zaključak.

Vitgenštajn je rekao da postoje istine koje su mogu izreći i da postoje istine koje se mogu pokazati, ali ne i kazati.

O božasnkom ne možemo da kažemo ništa. Božansko je potpunost,
pa ne postoji međa; nema granice poslije koje počinje nešto drugo. Ne
postoji "nešto drugo". Božansko je bezgranično, pa se ne može odrediti.

Uvijek je prisutna opasnost da vas prst obuzme. Prst je
beznačajan; on ukazuje na nešto drugo. On ne smije da vam bude pred
očima. Ako hoćete da vidite Mjeces, prst morate u potpunosti da
zaboravite. U tome leži najveća opasnost kada je u pitanju božansko.
Vidite nagovještaj i osjećate da je sam taj nagovještaj istina. Uništena
je namjera. Prst nije Mjesec; oni se u potpunosti razlikuju. Mjesec se
može pokazati prstom, ali se čovjek ne smije vezati za prst.

Što se mene tiče, bolje je da se čovjek ne zadrži u vjeri u
kojoj je rođen. Pristupi i uvjerenja koja su mu data rođenjem moraju se
povremeno poricati ili pustolovina nikad neće početi. Čovjek ne smije da
ostane tu gdje je rođen. Čovjek mora da zaviri u nepoznate uglove i
osjeti radost zbog toga.

Samo je okolnost što je neko hrišćanin po rođenju; samo je
okolnost što je neko hinduista po rođenju. Čovjek ne smije da bude
okovan uslovima svog rođenja. Čovjek se mora dva puta roditi kad je
vjera u pitanju. Čovjek mora da ode u nepoznate ćoškove. Onda se pojavi
uzbuđenje. Istraživanje započinje.

Vjere se, na neki način, nadopunjuju. One moraju da rade za druge, moraju da prihvate druge.

Sam Isus je pripadao Istoku. Međutim, hrišćanstvo ne pripada
Istoku; ono pripada Zapadu. Isus je u suštini pripadao Istoku; on je bio
suprotan crkvi, suprotan organizaciji.

Zapadani um razmišlja u okvirima logike, razuma, sistema,
argumenta. On ne može da prodre veoma duboko; on ostaje na površini. Ići
će u širinu, ali nikad u dubinu.

Mi čak i ne znamo šta je ljubav. To je nešto što nam je
najmanje poznato. Mnogo se o tome govori; ali nikad se ne živi. To je
obmana uma. Govorimo o onome što nismo u stanju da živimo. Literatura,
muzika, pjesništvo, ples sve se okreće oko ljubavi. Da ljubav zaista
postoji ne bi o njoj toliko mnogo govorili. Opširne rasprave o ljubavi
pokazuju da ljubav ne postoji. Čovoriti o nečemu čega nema je zamjena.
Razgovorima, jezikom, simbolima, umjetnošću stvaramo privid da je to
nešto prisutno. Neko ko nikad nije spoznao ljubav može da napiše ljepšu
pjesmu o njoj nego neko ko je spoznao ljubav, zato što je vakuum mnogo
dublji. On mora da se ispuni. Nešto mora da zamijeni ljubav.

Ono što vi nazivate ljubavlju nije ljubav. To je samo odloženi
seks. A šta je onda ljubav? Ljubav nije uopšte povezana sa seksom. Seks
može da se u to uključi ili ne, ali ona nije uopšte povezana sa seksom.
Ona je nešto potpuno drugo.

Svaki čovek dobija slobodu i moć da stvara svoj život prema onoj slici koju on stvori u svojoj glavi. Život je samo jedno platno, a ti držiš četkicu i nanosiš boje na njega. Slika života zavisi od tebe.

Osho