Rak prostate

Rak prostate se pojavljuje gotovo isključivo kod muškaraca starijih od 40 godina. Kod gotovo polovice muškaraca preko 70 godina mogu se ustanoviti barem mikroskopski tumori prostate. Muškarci kojima je netko u obitelji obolio od raka prostate, imaju značajno veći rizik od razvoja bolesti. Iako se razmatrala mogućnost da aktivni seksualni život povećava rizik razvoja raka prostate, većina kliničkih studija opovrgava tu mogućnost. Smatra se da postoji određena povezanost između nekih infekcija, kao što su bakterijski prostatitis i neke virusne infekcije (virus herpesa, humani papiloma virus, citomegalovirus), no takva veza do sada nije znanstveno dokazana. Desetogodišnja studija je pokazala kako muškarci s benignom hiperplazijom prostate (BHP) nemaju veći rizik od razvoja raka prostate.

Simptomi
Rak prostate u početnoj fazi nema nikavih simptoma. Kako se, međutim zloćudno tkivo širi može dovesti do sužavanje uretre (mokraćne cijevi), te uzrokovati probleme s mokrenjem. Tipični simptomi u poodmaklom stadiju uključuju:
• učestalo mokrenje, pogotovo noću;
• otežano mokrenje;
• nemogućnost održavanja normalnog mlaza ("stane, pa krene");
• bol i pečenje prilikom mokrenja;
• krv u urinu.
Iznenadna pojava konstantnih bolova u kostima koji traju barem dva tjedna vrlo je simptomatična za uznapredovali rak prostate. Ovakvi kronični bolovi najčešće se pojavljuju u kralježnici i ponekad sijevaju u malu zdjelicu, donjem dijelu leđa, kukovima ili kostima nogu. Bolovi mogu biti praćeni značajnim gubitkom tjelesne težine. Postoje neka stanje koja mogu izazivati jednake simptome kao i rak prostate. Benigna hiperplazija prostate može svojim rastom pritisnuti uretru, uzrokujući probleme s mokrenjem. Prostatitis je upala prostate, najčešće uzrokovana bakterijom. Simptomi uključuju učestalo, bolno mokrenje, katkad praćeno povišenjem tjelesne temperature i pojavom krvi u urinu.

Koje se pretrage mogu napraviti?
Klinički pregled obično uključuje pregled rektuma prstom (digitorektalni pregled) koji u slučaju raka prostate otkriva čvrstu i nepravilnu površinu povećane prostate. PSA (prostata specifični antigen) je protein koji se nalazi u stanicama prostate. Može ga se otkriti u krvi svih odraslih muškaraca. Vrijednosti PSA su izrazito povećane kod muškaraca s rakom prostate, no mogu biti povećane i kod nekih drugih bolesti prostate. Analiza urina može otkriti krv ili upalne stanice u urinu. Citološki pregled prostatične tekućine može otkriti abnormalne zloćudne stanice. RTG pluća, intravenska urografija (snimanje mokraćnog sustava uz pomoć kontrasta) i scintigrafija kosti mogu isključiti ili potvrditi pojavu metastaza.

Liječenje
Liječnicima na raspolaganju stoje tri osnovna načina liječenja:
• pažljivo praćenje bolesnika, s primjenom hormonske terapije ukoliko je to potrebno
• kirurška operacija (prostate i/ili orhidektomija, tj. odstranjenje testisa)
• zračenje

Prognoza
Rak prostate, iako drugi najčešći rak u muškaraca, ne spada u najčešće uzroke smrti. U većine starijih muškaraca mogu se, barem mikroskopskim putem otkriti zloćudne stanice, no svega 3% umire od raka prostate. Obzirom da su većina tih tumora spororastući tumor niskog stupnja zlućudnosti, stope preživljenja su izvrsne kod osoba kod kojih je dijagnosticiran u ranom stadiju. Kada se rak prostate otkrije u ranom stadiju postotak izliječenja doseže 98%. Ukoliko je bolest uznapredovala, stope izliječenja su niske. Kada se kod starijih muškaraca razviju mikroskopski tumori, oni rastu tako polako da se najčešće događa da, kako je to jedan liječnik opisao: "Mnogi muškarci umiru s rakom prostate, a ne od raka prostate". U davanju bilo kakve prognoze najvažnije je odrediti stadij raka (stadij se određuje prema proširenosti zloćudnih stanica na prostatu ili izvan nje u druge organe i tkiva).

Prevencija
Prevencija Nisu poznate učinkovite mjere prevencije. Rano otkrivanje raka je danas moguće redovitim godišnjim skriningom muškaraca između 40 i 50 godina digitorektalnim pregledom i određivanjem vrijednosti PSA u krvi. Dodatno se može učiniti ultrazvučna pretraga kroz rektum, s biopsijom sumnjivih područja.

Izvor