Rak želuca

Želudac je najširi dio probavne cijevi. Nalazi se između jednjaka i tankog crijeva. Tu započinje probava. Različiti sastojci iz želučanog soka započinju razgradnju hrane i spremaju je za daljnju razgradnju i probavu u tankom crijevu. Među svim dobroćudnim i zloćudnim tumorima želuca rak ili karcinom želuca ima najznačajnije mjesto. Pod nazivom rak želuca podrazumijeva se adenokarcinom. To je tumor koji potječe od žljezdanih stanica sluznice želuca i zauzima 95% među svim zloćudnim tumorima želuca. Ostali rjeđi oblici uključuju limfome (potječu od stanica limfnog tkiva) i sarkome (potječu od stanica vezivnog tkiva u koje spadaju mišići, masno tkivo i krvne žile). Velika učestalost raka želuca u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku, svrstava ga na drugo mjesto najčešćih zloćudnih bolesti. U Hrvatskoj je rak želuca na drugom mjestu, iza raka bronha. Međutim, pojavljivanje i smrtnost su posljednjih desetljeća u većini zemalja u opadanju. Postoje velike razlike između pojedinih zemalja. Odavno je poznato da je najveća učestalost u Japanu, Koreji, nekim dijelovima Kine, te u Čileu i Islandu, što se povezuje s prehranom i utjecajima okoline. Bolest je 1,5-2 puta češća u muškaraca, a pojavljuje se najčešće nakon 50. godine života.

Opis
Različite su podjele raka želuca s obzorom na izgled tumorske mase, izgled samih malignih stanica i dubinu prodora tumora u stjenku. Tako se npr. na temelju izgleda razlikuju protrudirajući ili gljivasti, ulcerativni (ima izgled poput vrijeda ili čira), šireći rak koji se površinski širi duž sluznice, te miješani oblik. Neki od ovih oblika imaju bolju prognozu od drugih (npr. gljivasti imaju bolju prognozu nego šireći). Rak želuca ne javlja se jednako često na svim dijelovima želuca. Češće se nalazi na izlaznom dijelu želuca (antrum) i na donjoj trećini tijela želuca nego na početnim i gornjim dijelovima želuca. O svim ovim obilježjima ovisi izbor načina liječenja i prognoza ishoda bolesti.

Rizici za nastanak bolesti
U vezu s pojavom raka želuca se dovode različiti utjecaji okoliša i štetne tvari iz prehrane. Najčešće se spominju dimljena i jako soljena hrana (meso i riba), voda u kojoj ima dosta nitrata, te držanje pripravljene hrane na sobnoj temperaturi (upotreba hladionika i suvremene metode konzerviranja hrane smanjuju učestalost raka). Povećanom riziku izloženi su pušači i alkoholičari. Mnoge studije pokazuju da konzumiranje hrane koja sadrži C-vitamin i beta-karoten, kao što su svježe voće i povrće, te crni kruh, smanjuje rizik. Povećan rizik od nastanka postoji i kod osoba koje imaju neke bolesti želuca, kao što je npr. atrofični gastritis i perniciozna anemija. SZO je 1994. g. proglasila bakteriju Helicobacter pylori karcinogenom na neke oblike tumora želuca. Proturječna su mišljenja o vezi između ulkusa želuca i karcinoma želuca, posebno između japanskih i američkih znanstvenika, no izgleda da je rizik raka želuca kod ljudi s ulkusom ipak malen. Neke studije navode veću učestalost kod osoba koje imaju krvnu grupu A u odnosu na krvnu grupu O, no ona je svega nekoliko postotaka veća. Genetski čimbenici imaju malo značenje. Među nekoliko opisanih obitelji u kojima je učestalost veća, najpoznatija je ona Napoleona Bonapartea.

Simptomi
U ranom stadiju bolesti bolesnike obično muče netipične tegobe koje traju duže vrijeme, ali nisu toliko izražene da bi posjetili liječnika. Obično se javljaju:

neodređene tegobe u gornjem dijelu trbuha
osjećaj težine ili punoće nakon obroka
lagane mučnine i povremena povraćanja
gubitak apetita
Oko 25% bolesnika ima tegobe slične onima kod bolesnika s ulkusnom bolesti. U kasnijoj fazi bolesti bolesnici gube na težini, neki mogu napipati tumorsku masu gornjem dijelu trbuha, što je izrazito loš znak, dolazi do mučnina i povraćanja ili problema s gutanjem. U uznapredovaloj fazi može se javiti povraćanje krvi, krv u stolici i anemija zbog skrivenog gubitka krvi. U nekim slučajevima prvi znaci bolesti nastaju zbog pojave metastaza u različitim organima (žutica, bolovi u kostima, otežano disanje, tegobe zbog metastaza u mozgu ili ginekološke tegobe zbog metastaza u jajnike).

Pretrage
Nakon pregleda bolesnika i postavljene sumnje na bolest liječnik će uputiti bolesnika na RTG-pretragu gdje se s pomoću dvostrukog kontrasta prikazuje sluznica želuca i eventualne promjene sluznice. Najsigurniji postupak u dijagnostici je endoskopska pretraga (gastroskopija) koja omogućuje direktno gledanje svih dijelova želuca i uzimanje komadića tkiva za analizu sa sumnjivih područja. Za dijagnozu, utvrđivanje stadija bolesti ili za praćenje terapije koriste se još i CT, ultrazvuk i neki tumorski markeri.

Liječenje
Jedinu nadu za izlječenje pruža kirurško odstranjenje tumora, a operacija uključuje i odstranjenje dijela ili cijelog želuca i susjednih limfnih čvorova. Ostale metode liječenja su radioterapija i kemoterapija. Koriste se nakon kirurškog zahvata i u liječenju uznapredovale bolesti.

Prevencija
Sprečavanje pojave raka želuca teško je provesti s obzirom da nisu poznati svi faktori koji utječu na razvoj bolesti. Može se preporučiti smanjenje korištenja dimljene hrane i hrane iz rasola, svakodnevno uzimanje C-vitamina i beta-karotena, iako je njihova zaštitna uloga proturječna. Prevenciju čini i borba za rano otkrivanje bolesti, jer je tada vjerojatnost preživljavanja mnogo veća. Potrebno je utvrditi osobe s povećanim rizikom i redovito ih kontrolirati. U tu skupinu spadaju osobe iznad 40 godina koje imaju neka oboljenja želuca, pojavu raka želuca u obitelji, a posebno osobe s neodređenim tegobama u gornjem dijelu trbuha koje traju duže vrijeme i ne reagiraju na liječenje.

Izvor