Kakadu

Jesam li prava životinja za tebe?
Kakadui trebaju požrtvovnog vlasnika koji će ih voljeti i koji će im to i pokazivati. Radi se o iznimno inteligentnoj životinji no i jednoj od najemotivnijih životinja uopće. Jako se vole maziti i igrati s vlasnicima i u tome jako uživaju. Treba im puno pažnje i ljubavi, te se jako vežu za vlasnike. Samim tim, nedostatak pažnje može ih baciti u depresiju koja vodi urlanju, ugrizima, čupanju perja... tako da i vlasniku i susjedima može zagorčati život.

Tri vrste kakadua se najčešće drže kao kućni ljubimci:Mala corella kakadu papiga, Žutokukmata kakadu papiga i Kakadu gofin. životni vijek kakadua je od 30 pa do čak 70 godina.

Gdje volim živjeti?
Kakaduima treba omogućiti prostrane krletke i sobne volijere na koje treba postaviti prečku za sjedenje na koju je poželjno objesiti drvenu igračku koju će kakadu kljunom gristi što će ga odvratiti odgrickanja namještaja. Rijetko lete, više se vole šetati i penjati pomoću kljuna.

Tijekom toplog dijela godine treba ih se što više iznositi u vrt ili na balkon jer vole boraviti na svježem zraku, ali uvijek trebaju biti u hladu i zaklonjeni od propuha. Vole i ljetne pljuskove i kupanje pod tušem. Vrata krletke obavezno treba osigurati lokotom jer brzo shvate kako ih otvoriti.
Kako sa mnom postupati?
Kakadui su najbolji kućni ljubimac od svih papiga, brzo i lako se pripitome, govor savladavaju brzo, ali im treba dosta vremena da počnu čisto izgovarati rečenice. Sve riječi povezuju u rečenice, ponekad govore sa smislom. Mogu naučiti stotinjak riječi u nekoliko godina. Vrlo je važno da nisu zapostavljeni i usamljeni. Obožavaju djecu, lagano se sprijatelje i s drugim kućnim ljubimcima.

Što rado jedem?
Gotove sjemenske mješavine za velike papige obogaćena kikirikijem, orasima, bademima i ostalom sjemenju bogatom biljnim uljima. Voće, povrće i zelenje treba činiti 25% prehrane.

Održi me fit i zdravim
Kao i za sve druge papige, simptomi neke bolesti su nadutost, apatija, odbijanje hrane ili vode, proljev, povraćanje, kihanje, vodene oči. Ukoliko kakadu ima neke od navedenih simptoma, svakako potražite savjet veterinara.

Zdravlje
Kakadu je zdrav kada:
- oči nisu suzne i širom su otvorene
- perje je čisto i uredno, a kandže nisu predugačke
- nema promjene u boji i konzistenciji izmeta
- ima čiste i suhe nosnice
- nema vidljivih oteklina niti povreda
- živahan je i ima dobar apetit
Razmnožavanje
Ženke se mogu pariti s tri godine starosti, a mužjaci kasnije. Gnijezde se u velikim gnijezdima u dupljama, u kojima ženka polaže 2 - 6 bijelih jaja. Vrijeme inkubacije traje oko 25 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 8 - 9 tjedana. Dobro je mlade prenijeti u drugi kavez ukoliko ženka pokaže želju za novim leglom.

Volim li društvo?
Ptice su vrlo društvene i u prirodi oblikuju vrlo velika jata. Mužjak i ženka ostaju zajedno cijelog zivota. U slučaju uginuća jednog od njih, preostala ptica pronalazi novog partnera.
Izvor

Veliki izazov - kakadu kao ljubimac

"Predivni su i zaigrani. Posjeduju šarm i rafinirani su. Manipuliraju i dirigiraju. Njihova inteligencija i sposobnost učenja oduzimaju dah. Kakadui! Pripadaju najvećim izazovima kojima se možemo susresti u njezi velikih papiga kao ljubimaca."

Ekskluzivno za čitatelje papigice.net portala donosim prijevod vrlo zanimljivog teksta o suživotu s kakaduima iz pera njemačke stručnjakinje za ponašanje papiga Hildegard Niemann.

Temeljem svog iskustva u radu s vlasnicima papiga općenito i kakadua konkretno, autorica teksta donosi vrlo zanimljiv uvid u psihologiju tih predivnih papiga. Tekst vrvi vrijednim podacima te ga preporučam pročitati i dva ili tri puta, kako biste stvarno pohvatali sve podatke. Ukoliko ste vlasnik kakadua ili razmišljate o nabavci istog - ovo bih preporučila kao obaveznu literaturu. Pomoći će vam da neke greške izbjegnete, već učinjene eventualno popravite i da vaš suživot s kakaduom bude uspješna, zabavna priča dugog vijeka i sa sretnim završetkom.



Život sa kakaduima

Prije nekoliko godina posjetila sam dva mužjaka žutoćubih kakadua u njihovom domu. Vlasnica me zamolila za posjetu jer je jedan od njih redovito i naizgled bez povoda iznenada grizao. Ptice su bile pitome i u normalnom suživotu ljubazne i zaigrane. Kada sam se sjela za stol u blagovaoni, mali grizoljubivi kakadu se veselo uputio prema meni. Začuđeno sam primijetila da je pritom jedno krilo držao odignuto od tijela. Stao je ispred mene i pogledao me pun očekivanja. Kada nisam reagirala na njegovo ljubazno dozivanje, naglo me krenuo ugristi. Ništa nije najavljivalo to ponašanje i dogodilo se brzo poput munje.

Predivni su i zaigrani. Posjeduju šarm i rafinirani su. Manipuliraju i dirigiraju. Njihova inteligencija i sposobnost učenja oduzimaju dah. Kakadui! Pripadaju najvećim izazovima kojima se možemo susresti u njezi velikih papiga kao ljubimaca. Nijedna vrsta nije toliko često zastupljena kada se radi o problemima s ponašanje kao što je to Cacatua, takozvani „bijeli kakadui“, kojima pripadaju vrlo velike vrste poput bjeloćubog kakadua (C. alba) i molučkog kakadua (C. moluccensis), ali i manji kakadui poput malog žutoobraznog kakadua (C. sulphurea parvula) ili kakadu gofin (C. goffinianus).

Kakadui se opiru kada se ne osjećaju dobro. Viču svom silom, čiste si put ugrizima, čupaju si perje ili si trgaju kožu stvarajući velike rane u vlastitom mesu (automutilacija) kada su u svojoj okolini premalo ili previše opterećeni. S vremenom sam stekla dojam da niti jednu drugu grupu papiga njihovi vlasnici toliko često krivo razumiju kako je to slučaj kod kakadua, a to je potresno.

No kakadu nije jednak kakaduu. Često se može čuti da su papige životinje jata, no to ne vrijedi za sve vrste. Pogledamo li bolje divove u svijetu papiga ljubimaca – molučke i bjeloćube kakadue, onda možemo brzo uočiti da obje vrste u divljini žive u parovima. Divovska jata ćemo kod ovih stanovnika guste, tropske kišne šume uzalud tražiti. U njihovom indonezijskom domu te ptice ćete uglavnom naći u paru ili s mladima, rijetko (prije svega izvan perioda parenja i uzgoja mladih) u manjim grupama. Stvaranje velikih jata kod ovih vrsta nije predviđeno – činjenica na koju treba obratiti pažnju kod držanja tih ptica u domovima.

Gofin kakadui porijeklom su s indonezijskih Tanimbarskih otoka i prije su vjerojatno živjeli u velikim jatima. Na žalost nije moguće danas to procijeniti, jer je intenzivan izlov zadnjih desetljeća gotovo uništio populacije tih kakadua, te više nema dovoljno primjeraka da bi mogli formirati velika jata od po nekoliko tisuća ptica. Druželjubivi nosati kakadui (C. tenuirostris) i žutoćubi kakadui (C. galerita) vole masovna okupljanja, dok inka kakadui (C. leadbeateri) izbjegavaju tako velika jata i samo se rijetko druže s pripadnicima iste vrste. Roza kakadui (Eolophus roseicapilla) posjeduju nešto poput vrtića, a žutoćubi koriste stražare kako bi se zaštitili od neprijatelja. Ta vrsta si je, usput rečeno, u Australiji pribavila reputaciju sistematskih uništavača obiteljskih kuća. Ptice čekaju dok vlasnici napuste kuću i onda napadaju kablove, izolaciju prozora, crjepove i šindru…

Inteligentni kakadui su izgleda u svom prirodnom okolišu vrlo prilagodljivi i uspješni, posebno u Australiji. No u našim domovima to i nije tako. Agresivnost, teritorijalno ponašanje i strašno „ubijanje partnera“ samo su neka od svojstva koja im se pripisuju temeljem iskustava vlasnika. Skokovit razvoj iz „mazastog bijelog pahuljastog medeka“ u odraslog, karakterno sazrelog mužjaka ili u teritorijalnu, vrlo senzibilnu ženku u početku je previše za mnoge vlasnike. Stoga nije začuđujuće da posebno kakadui često postanu poput „prijenosnih kofera“ koji mijenjaju vlasnike i domove, jer su se mnogi vlasnici prije nabavke loše informirali ili su dobili krive informacije. Kako bismo spriječili takav razvoj ili daljnje greške u držanju tih gracioznih ljepotana, potrebno je suočiti se s nekoliko detalja bitnih za držanje kakadua.

Kupovina
Kakadui su kao mlade ptice neodoljive. Velike crne oči, zaigrano biće i želja da ih se stalno češka svakom potencijalnom vlasniku papiga rastopiti će srce. No ta faza traje najviše 16 mjeseci, onda ptica postaje odrasla i pokazuje cijelu paletu socijalnog ponašanja. Ukoliko je mladenačku fazu proveo isključivo s ljudima, onda će vjerojatno izabrati čovjeka za socijalnog i seksualnog partnera, što vodi do problema. Posebno fatalno: velike vrste poput molučkog kakadua moraju naučiti tehniku čišćenja perja od odraslih pripadnika svoje vrste, kako bi je kasnije mogli izvoditi do savršenstva. Stoga je pametno kakadue veći dio svoje mladosti ostaviti u grupi s drugim kakaduima, kako bi tamo mogli naučiti i vidjeti socijalno ponašanje i tehnike čišćenja perja. Takve ptice onda najčešće imaju zdrav odnos prema svojim budućim vlasnicima.

Jedan kakadu ili dva?
Iako je moguće naći mnoge napomene u literaturi da kakadui žive u doživotnoj monogamiji, ne možemo biti sasvim sigurni da je ta izreka istinita. Mnogim vrstama kakadua nedostaje vidljiva razlika među spolovima (spolni dimorfizam), što znači da ne možemo temeljem vanjskih obilježja zaključiti radi li se o mužjaku ili ženki. I čak ako bismo to mogli: bismo li mogli biti sigurni da se kod para koji sjedi na ulazu u svoju duplju radi o iste dvije životinje koje smo promatrali i prošle godine? Možda je drugi mužjak ili druga ženka? Ne znamo. Što pak znamo je da se redovito ponavljaju krvavi napadi kod parova kakadua, a tu prije svega napadi mužjaka na ženke. Ugrizi na području stražnje strane vrata i kljuna upućuju na to da se mužjak htio pariti ili je htio protiv volje ženke nahraniti istu. Te tragične nesreće se događaju onda kada mužjak nije imao mogućnost izbora ženke ili se ženka ne može skloniti bijegom. Parove kakadua stoga uvijek treba držati u vrlo prostranim volijerama s pomičnim preprekama.

Nudite li svojim pticama veliku vanjsku volijeru, preporuča se izabrati izduženi oblik šesterokuta., čiji je centar neprozirna prepreka poput posađenih biljaka ili nekog drugog materijala, kako jedna ptica po potrebi ne bi mogla vidjeti drugu kada se nalazi na suprotnoj strani volijere. I u ovom slučaju ne smije se odustati od dvije pomične prepreke. Kao dodatna moguća barijera za agresivne mužjake može poslužiti mreža od tanjih i debljih grančica ili pletena mreža od debljih konopa, kroz koju se manja ženka može provući u bijegu. Već zbog same činjenice da je ženka nešto manja i brže se može provući kroz grančice, napad će biti ublažen. Dodatna barijera može biti “zavjesa” od laganih, pomičnih plastičnih cijevi koje su obješene cijelom širinom jedne strane volijere, pa ženka kad u bijegu prođe kroz “zavjesu” više nije na vidiku mužjaka. Uoči li vlasnik da mužjak češće ganja ženku ili se agresivno ponaša prema njoj, ptice ubuduće smiju biti skupa samo pod nadzorom.

Neki mužjaci koji su već napali brojne ženke i mnoge ženke koje su već jednom imale loša i krvava iskustva s mužjacima kakadua, više nisu sposobni za uparivanje u normalnim okolnostima. Oni su kandidati za kućne ljubimce u obitelji punoj ljubavi i odgovarajuće brige, te se u pravilu tu osjećaju vrlo dobro. Drugi kakadui su se, iako im je vlasnik ponudio brojne mogućnosti izbora partnera iste vrste, ipak odlučili za ljudskog partnera. Ne možemo s jedne strane cijeniti individualitet naših papiga, a s druge ne poštivati njihove individualne odluke.

Pinč s jastukom na kauču…
Papige posjeduju seksualni život. Ustvari sada bi trebala uslijediti duga pauza, jer je mnogim vlasnicima ta okolnost strana, neugodna ili izaziva sram. Ponašanja poput parenja, udvaranja ili masturbacije opisuju s najčudnijim pojmovima, tako da ja kao savjetnik prvo moram neko vrijeme pogađati prije nego otkrijem o kojem se ponašanju u opisu vlasnika radi. Papige su tu nešto pragmatičnije. Zadovoljavaju svoje seksualne potrebe kada i gdje im je do njih. U pravilu kao vlasnik čujete izdajničke zvukove rano ujutro iz prostorije u kojoj stoji volijera. Ali i u drugo doba dana može doći do parenja među papigama. Zadovoljavanje korištenjem predmeta također nije neuobičajeno i treba zabrinjavati vlasnika tek onda kad postane preintenzivno i dođe do iritacije kloake.

Drugačije stvar stoji ako si papiga izabere čovjeka za seksualnog partnera. Kakadui su i dalje na glasu kao mazasti medeki, jer njihova omiljena osoba „može s njima raditi sve“. Kada onda provjerite što znači „sve“, saznate da vlasnik pticu može i smije masirati i dragati po cijelom tijelu – dakle i ispod krila, na leđima, trbuhu, ponekad čak i oko kloake. Ptice djelomično smiju ispod deke ili majice, a ponekad i spavaju u krevetu uz vlasnika.

Kakadui imaju erogene zone, to znači da su na određenim mjestima svog tijela seksualno uzbudljivi. U ta mjesta na tijelu spadaju donje strane krila i cijelo inače od krila pokriveno područje, donji dio leđa i okolina kloake. Kada vlasnik tamo draga svog kakadua i tako ga permanentno seksualno uzbuđuje, životinja mora s vremenom pomisliti da se vlasnik želi pariti s njom. No vlasnik ne može izvršiti tu završnu radnju, tako da kakadu stalno ostaje nezadovoljen i frustriran. Slične osjećaje kakadui razvijaju i kada ih se pušta da se skrivaju ispod deke ili majice. Ugodne, tople "duplje" uz bliski kontakt s vlasnikom tjeraju razinu hormona u visinu i ptice počinju braniti vlasnika, deku ili majicu protiv svega i svakoga.

Takve situacije su za mnoge kakadue fatalne. Vlasnik iz neznanja stimulira pticu i u odlučujućem trenutku ptici „okreće leđa“. Kako velika mora s vremenom postati frustracija kod tih životinja! Stoga ne čudi da mnogi mužjaci kakadua zbog krivo usmjerenih emocija počinju gristi, a mnoge ženke uništavaju svoje perje. Mnogi kakadui počnu, kad jednom nauče da se mogu i sami zadovoljiti, gristi i uništavati perje ispod krila ili pak čupati isto. Početak karijere čupanja perja!

Kakadui stoga generalno ne bi smjeli biti dodirivani ispod krila, na leđima ili u području donjeg trbuha. Moralno nije ispravno buditi seksualne osjećaje kod životinje koji ne mogu biti zadovoljeni. Vlasnici koji se tako ponašaju, nisu ništa bolji od vlasnika minijaturnih pinčeva koji nude psu jastuk na kauču za zadovoljavanje. Ismijavaju najintimnije osjećaje drugog živog bića.

Preinteligentni za nas?
Vlasnicima afričkih žakoa je lako. Dr. Irene Pepperberg je sa svojim studijama oko Alexa dokazala da su žakoi visokointelingentni. Vlasnici kakadua se moraju zadovoljiti s indirektnim studijama ponašanja. U početku spomenuti primjer bande žutoćubih kakadua koja ruši sve pred sobom samo je jedan dokaz za inteligenciju tih ptica. Većina kakadua u našim domovima kronično je „nezaposlena“. Hranu dobivaju uvijek u zdjelici, igračke vise već mjesecima na istom mjestu, a nešto stvarno uzbudljivo i novo se jedva događa u malom svemiru po imenu „dnevni boravak“. Meni bi bilo smrtno dosadno i učinila bih sve kako bih unijela malo „akcije“ u svoj život.



Vlasnici kakadua trebali bi svakodnevno trenirati sa svojim pticama. Potraga za hranom za te je životinje vrlo zadovoljavajuća, a grickanje/uništavanje drva, rastavljanje kombinacija šarafa ili otvaranje raznih mehanizama potiču njihovu inteligenciju. Vlasnici kakadua u svojim glavama nikad ne ostare, jer uvijek moraju biti u mislima korak ispred svojih ptica. Izazov u držanju ovih ptica je u tome da se mjerite s visokointeligentnim partnerom čija brzina učenja vam može oduzeti dah. Smisleni trening i poticajni životni prostor su od neprocjenjive važnosti da bi kakadui bili uravnoteženi i zadovoljni.

Mimoze
Suprotnost često za napad spremnim mačo-mužjacima su „preosjetljivi“ kakadui. Oni se plašljivo povuku u najdalji kut kaveza i drhte kada im se približavate. Preopterećeni su svijetom koji ne razumiju i čije signale ne znaju protumačiti, te takve ptice padaju u pasivnost. Takvi kakadui si sve uzimaju k srcu i direktno prenose negativne osjećaje svojih vlasnika na sebe. Njima je potrebna jako stabilna okolina sa izbalansiranim ljudima koji će ove životinje nježno, postepeno i pouzdano osloboditi iz njihovog duševnog kaveza.

Imati kakadue je naporno. Mnogi vlasnici si jednom godišnje uzmu četiri tjedna godišnjeg od njihovih pernatih članova obitelji. Ljeti odu na sladoled, otputuju na godišnji odmor ili se jednostavno na miru naspavaju. Nijedan ne bi dao svoje ptice. Ali ti vlasnici realistično ocjenjuju svoje snage i znaju da svoje životinje mogu idealno opskrbljivati samo onda kada sami ostanu u dobroj kondiciji. Vlasnici kakadua bi stoga trebali ocjenjivati svoje držanje ljubimaca otvorenim očima i naći načina kako se riješiti stresa i povećati si zabavu.

Sigurno još želite znati što se desilo s malim kakaduom s početka priče. Vlasnica je učinila klasičnu grešku pretjerane stimulacije češkanjem ispod krila. Mali kakadu je očekivao da ću ga zadovoljiti, a kada to nisam učinila – kaznio me ugrizom. Nakon konzultacije sa mnom više ga nisu češkali na tom mjestu i neko vrijeme je bio vrlo nezadovoljan. No smirio se i u međuvremenu naučio da i na druge načine može biti vrlo zabavno s nepernatim vlasnikom.

Takvu zabavu želim svim vlasnicima kakadua, jer kod nikoga nećete naći više humora, inteligencije, osjetljivosti i mudrosti kao kod kakadua.Izvor