Veliko Trojstvo

Općina Veliko Trojstvo i njezino centralno naselje Veliko Trojstvo nalazi se sjeveroistočno od Bjelovara. Okruženo je bogatstvom šuma, polja, vinograda i voćnjaka. Pitomi krajolik, susretljivost ljudi i dobra prometna povezanost pružit će Vam ugodan doček. Dočekati će vas ugodni krajolik, opojni miris livada i polja, a prometnice, šumski puteljci i staze odvest će vas istočno i sjeverno u poznata izletišta – planinarski dom Kamenitovac u Maglenči i Seosko gospodarstvo Dobrovita u Višnjevcu. Općina Veliko Trojstvo prirodno geografski pripada prostoru Panonske megaregije, makroregiji Zavale sjeverozapadne Hrvatske. Obuhvaća prostor jedne karakteristične geografske cjeline – Bilogore, sa hrptom Bilogore (sjeverno i sjeveroistočno), pobrđima Bilogore (sjeverno i istočno) i dolinama Bjelovacke i Dobrovite (jugozapadno). Obzirom na položaj i prometne veze područje Općine je pod izrazito jakim gravitacijskim utjecajem Bjelovara, većeg regionalnog središta i glavnog razvojnog žarišta sjeverozapadnog dijela Bjelovarsko-bilogorske županije.
Nakon stjecanja samostalnosti Republike Hrvatske, već 1993. godine dolazi do razvoja lokalne uprave i samouprave, te se nakon trideset godina ponovo formira Općina Veliko Trojstvo sa sjedištem u Velikom Trojstvu. Općina obuhvaća sljedeća naselja : Ćurlovac, Dominkovica, Grginac, Kegljevac, Maglenča, Martinac, Paulovac, Malo Trojstvo, Višnjevac, Vrbica i Veliko Trojstvo.
Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Veliko Trojstvo je imala 3.092 stanovnika.
Prvi povijesni zapisi prikazuju da se Trojstvo spominje 1272. godine. U daljnjim povijesnim zapisima 1316. godine, spominje se postojanje samostana i opatije Sveto Trojstvo oko kojih je postojalo naselje. Iz popisa župa zagrebačke nadbiskupije iz 1334. godine, na bjelovarskom području spominje se župa u mjestu, a 1704. godine podaci govore o nazivu Belloblaczka Vulgo Troisztvo, iz čega se jasno može zaključiti da se naziv odnosi na Veliko Trojstvo. Nakon pustošenja Turaka i Mongola u 13. i 14. stoljeću, dolazi do izgradnje zemljanih utvrda (gradišta), o čemu svjedoče novija istraživanja između rukavca Bjelovacke i današnje šume „Lug“, oko 400 metara od željezničke stanice Grginac. Ostatci su pronađeni i na ivici šume Voščenik, zapadno od puta Dominkovica - Vrbica. Značajna su nalazišta keramike na području današnje Općine i to: na križanju puta Maglenča – Stari brijeg, dvorište Milana Grbačića u Grgincu, zapadno od Borovog brijega i između potoka Bjelovacke i Dobrovite. Na području Općine na više mjesta zapažene su mogile, odnosno uzvisine neobičnog oblika koje narod smatra grobovima u kojima su zakopani mongolski poglavice.
Razvoj Velikog Trojstva i okolnih naselja, temeljen je na povijesnim okolnostima i stalnom napretku. Izgradnjom željezničke pruge Bjelovar – Kloštar 1900. godine i početkom rada tvornice crjepova i cigle u Paulovcu, te otvorenjem rudnika ugljena u Mišulinovcu, stvaraju se bolji uvjeti za razvoj ovih naselja.
Najpoznatija osoba koja je ikada živjela u Velikom Trojstvu bio je Josip Broz Tito, koji je ovdje živio četiri godine.
(wikipedia)

[img][/img]

Crkva Presvetog Trojstva
Povijesni spisi pokazuju da je već 1316. godine postojao samostan i opatija Sveto Trojstvo. U povijesnom razvoju župe, dolazi se do 1768. godine, kada je u sedmogodišnjem razdoblju izgrađena današnja crkva Presvetog Trojstva.

Etno park
Etno park u naselju Veliko Trojstvo, tradicijski je prikaz graditeljstva (hiža, štagalj, ambar, krušna peć, kukuruzana), koji s postavljenom etno zbirkom čini kulturnu vrijednost ovog kraja s posebnim osvrtom na upoznavanje budućih generacija s povijesnim vrijednostima.

Prelijepa crkva i baš pitomo mjestašce, brežuljci, zelenilo, šuma, bolje ne može

Kada se obiđu sve turističke lokacije koje nudi Veliko Trojstvo, najbolja je odluka uputiti se laganim hodom, biciklom ili možda na konjima put Vinogradarske ulice koja vodi do živopisnih vinograda nanizanima na obroncima oko sela Maglenče.
Oko će nam zasigurno zapeti za novoizgrađeno i još nezavršeno zdanje kraj kojega bi pod hitno trebalo staviti vidnu oznaku s natpisom „Vinarija Čačija“. Ne zbog toga što je riječ o posjedu koji se neminovno povezuje s imenom bjelovarsko-bilogorskog župana Miroslava Čačije, već zbog ambicije i čvrste odluke njegova sina Dubravka da već etabliranu proizvodnju vina na obiteljskom gospodarstvu upotpuni modernom kušaonicom vina, ali i turističkom destinacijom za odmor i rekreaciju za koju će se znati i daleko preko županijskih granica.
Turizam su ljudi
Za obilaska „Bilogorskog turističkog puta“, na imanju smo zatekli Dubravka i njegovu suprugu koji su u njegovanom i očito znalački uzgojenom vinogradu brali prve zrele grozdove rane sorte zweigelt. U suvremeno opremljenom podrumu s mnoštvom butelja spremnih za tržište, može se uz najavu doći i kušati graševinu, portugizac, cabernet suvignon, ali i domaći sok od jabuka. Proizvodi su dobiveni od lanjskog uroda na oko 25 tisuća trsova zasađenih na površini od pet hektara No Dubravko napominje kako će već iduće godine, objekt pokraj jedne od mnogobrojnih parcela urediti u modernu kušaonicu za 50 osoba u kojoj će njegovi gosti moći boraviti i više dana. Prostrani dnevni boravak na katu ima izlaz na terasu s prekrasnim pogledom na okolne bilogorske obronke, a posjetitelji će moći prespavati u tri komforne dvokrevetne sobe, te prezalogajiti za prvu ruku u domaćim „suhim“ delicijama, dok na obilniji obrok mogu svratiti u obližnji „planinarac“.
Dubravko kaže kako su mu poznati svi uvjeti koje mora zadovoljiti ako se želi ozbiljno baviti seoskim turizmom.
-U tom poslu nema mjesta improvizacijama. Moderni turisti znaju što hoće i ne trpe pogreške. Bilogorski kraj nudi bezbroj mogućnosti, priroda nam je dala puno, no ipak je sve u ljudima – zaključuje Dubravko.
Staza Roma Lovara
Koji kilometar od Vinarije, uz rub šume na cesti prema Bjelovaru preko Maglenče, valja svratiti na još jednu usputnu stanicu, koja kao i Vinarija Čačija, tek treba postati jedan od najvećih bisera Bilogorskog turističkog puta. Riječ je o Romskoj kući zadruge Đurđ. Otvorena je prošle godine povodom Svjetskog dana Roma, kao prva u Hrvatskoj, tradicionalna drvena kuća autohtonih hrvatskih Roma – Lovara. Projekt je sufinanciralo i Ministarstvo turizma RH kroz projekt Baština u turizmu. Stara drvena građevina je preuređena po uzoru na arhitekturu stare drvene građevine u kakvima su s početka 20.stoljeća živjeli Romi Lovari. U objektu se može razgledati stalni prikaz povijesti i običaja ove izvorne romske skupine, prvi bilogorski nasadi lavande, ali i kušati tradicionalna jela romske kuhinje, te proizvodi bilogorskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Moguća je i organizacija tradicionalne glazbe Roma Lovara na žičanim instrumentima po želji posjetitelja i prethodni dogovor. Prezentaciju je moguće svakodnevno dogovoriti za grupe do 30 osoba.
Uvijek aktualni „planinarac“
Na pola puta između ova dva odredišta, nalazi se planinarski dom Kamenitovac kod kojega počinje i završava obilaznica „Bilogorskim stazama“. Dom je otvoren davne 1951. Godine. Izgrađen je na samom hrptu brežuljka iznad sela Maglenča na rubu šume Mačjak na visini od 242 m. To je katni objekt sa zidanim prizemljem izvana obložen dravskim kamenom, dok je kat obložen brvnima. U prizemlju su dvije blagovaonice koje mogu primiti 80 osoba, sanitarni čvor i kuhinja, a na katu je šest dvokrevetnih soba, te jedna sa skupnim ležajem. Dom je elektrificiran, ima vodovod i centralno grijanje. Smještajni kapacitet za noćenje dostatan je za 22 osobe, a grupne posjete valja najaviti. Popularni „planinarac“ istodobno je i najveći turističko -ugostiteljski objekt izvan Bjelovara do kojega se može doći iz Velikog Trojstva, Šandrovca, ili Bjelovara. Okružen biciklističkim i pješačkim stazama, može biti savršeno mjesto sa kojega će se obilaziti bilogorski kraj. Za vrućih, ljetnih dana primjerice, nudi se i odlazak na osvježenje do prekrasno uređenog bazena u obližnjem Šandrovcu, okruženom gustim šumama i bilogorskim obroncima.
Šetnje na konjima ili u fijakeru
Na kojem god dijelu bilogorske šetnice zastali, neka od dionica može se proći i jahanjem. Mnoga obiteljska gospodarstva u Velikom trojstvu i okolici, nude upravo takav program. Za one koji se ipak ne bi usudili uzjahati konja, mogu se provesti dio puta u starim fijakerima, uređenima baš za tu namjenu. Bilogorske konjičke staze su zapravo i izgrađene za sve one pojedince ili organizacije koje se kane ozbiljno baviti seoskim turizmom.
Mreža su trasiranih, markiranih, provjerenih i korištenih konjičkih staza po Bilogori. Protežu se između Bjelovara i Grubišnoga Polja na dionicama, te prolaze kroz devet općina, među kojima je i Veliko Trojstvo. Inače, osnovni smjer staze proteže se u dužini od čak 109 kilometara, a cilj je bio povezati gotovo sve kulturne, povijesne, sakralne i ugostiteljske sadržaje na spomenutim prostorima.
Skriveno blago Veda
Riječ je o novom turističkom proizvodu iznjedrenom u Turističkoj zajednici Bilogora-Bjelovar koji će zasigurno upotpuniti aktualnu ponudu. Oslonjen je na već postojeće pješačke ture Bilogorom osmišljene na način da grupama planinara ili šetača, osim prijeđenih markiranih planinarskih staza ponude i dodatni sadržaj zabavno-rekreativni sadržaj. Projekt se zasniva na legendi iz ovoga kraja koja govori o mitološkim bićima Vedima koji su naseljavanjem Bilogore, pobjegli u šume. Vrlo su rado pomagali ljudima, te se vjerovalo da je svaka kuća imala svoga Veda. Osmišljena je i priča o njihovu blagu koje su ostavili na skrovitim šumovitim mjestima Bilogore. Skriveno blago, trebali bi pronaći turisti. Svaka potraga počinje pričom starice o legendi Veda u prostoru etno kuće u Velikom Trojstvu. Onaće im dati i naputke, te tajnu mapu za traženje blaga, a sve će završiti vedskom zakuskom s neobičnim jelima spravljenima po „recepturi“ bilogorskih divova, uz paljenje krijesa, te specifičan obred i glazbu u čijem stvaranju sudjeluju i sami turisti.
Put ciganskih čergi
Zamišljeni novi turistički proizvod u ovome kraju namijenjen je široj turističkoj „publici“, posebice obiteljima, ali i organizaciji „team buildinga“. Zamišljen je kao karavana konjskih zaprega koje bi izgledom podsjećale na izvornu cigansku čergu koja bi putovala sporednim seoskim i poljskim putovima. Pri tom bi se obišla sva važnija odredišta. Turisti bi se sasvim morali prepustiti običajima i nomadskom načinu života Roma. Na putu bi sudjelovali u zabavnim igrama, ali i radionicama, te bi aktivno sudjelovali u pripremanju taborišta, postavljanju šatora, loženju vatre, hranjenju i timarenju konja... Hrvatski institut za turizam ovaj je projekt ocijenio kao jedan od pozitivnih strana globalizacije, te razvoja etničke tolerancije i multikulturalne orijentacije.
Autor: Mirjana Rosić Zrinski, Bjelovarac

Bilogorske konjičke staze
Ovaj projekt zamišljen je kao infrastruktura onim organizacijama i pojedincima koji će u budućnosti u svojoj turističkoj ponudi imati i rekreativno jahanje.
Bilogorske konjičke staze, nalaze se u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji. Mreža su trasiranih, provjerenih i korištenih konjičkih staza po Bilogori i šire. Protežu na području dva grada (Bjelovara i Grubišnog polja) i devet općina: Rovišće, Zrinski Topolovac, Kapela, Veliko Trojstvo, Šandrovac, Severin, Nova Rača, Velika Pisanica i Veliki Grđevac.
Osnovni smjer staze trasiran je u dužini od 109 km. Cilj staze je povezati sve ozbiljnije kulturne, povijesne, sakralne i ugostiteljske sadržaje na prostorima pobrojanih gradova i općina.



Izvor

Fenomenalna crkva nema sta bio sam jednom a mozda i dvaput ne secam se bas