Brak - sakramenat za bolji život u dvoje

U Katoličkoj Crkvi brak ima posebno važno mjesto jer je on sakramenat. No, što to znači, u kom smislu je brak sakramenat, to baš svi i ne znaju.

Sveti Augustin označava sakramenat kao "djelotvoran znak jedne nevidljive stvarnosti". Ta nevidljiva stvarnost za njega je bezuvjetna ljubav i vjernost Božja prema ljudima a djelotvorni znakovi su već prema tome o kojem se sakramentu radi, različiti. Na primjer, kod krštenja to je voda i znak križa uz koje svećenik izgovora riječi: "Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Kod braka taj djelotvorni znak je riječ pristanka, svečani DA koji si mladenci izmjenjuju pred svećenikom i pred dva svjedoka. Budući da u ovom slučaju sakramentalni znak ne čini svećenik već par sam, kaže se da je sakramenat braka jedini sakramenat kojega si supružnici sami podjeljuju.

Taj znak je djelotvoran jer ima učinak da jedan muškarac i jedna žena postaju crkveno i građanski priznati bračni par i to trebaju, uz Božju pomoć i ostati. Jedna druga djelotvornost (učinak) sakramenta je nerazrješivost valjano sklopljenog braka. Nerazrješivost je s jedne strane neopoziv pristanak Božji i potvrda onog izrečenog DA između supružnika i obećanje Božje da će supružnike pratiti svojim blagoslovom u dobru i zlu kako bi mogli trajno pristajati jedno uz drugo.

Ta Božja pomoć ne događa se međutim u nekom zrakopraznom prostoru. Crkva samu sebe smatra oruđem Božjim i želi doprinijeti tome da Božja ljubav i privrženost prema bračnim parovima postane vidljiva i iskustvena.
Upravo zato što je brak jedan od sedam svetih sakramenata Crkve, crkvena zajednica se osjeća na poseban način obvezana da pomogne parovima kako bi njihov brak i bračni odnos uspio. Zbog toga poziva parove koji se žele crkveno vjenčati na pripravu, zaručnički tečaj. I nakon sklapanja braka Crkva nudi bračnim parovima različite oblike pomoći za što bolji i kvalitetniji bračni i obiteljski život u formi različitih susreta, radionica, druženja kao i pomoć u problematičnim i konfliktnim situacijama u okviru bračnih i obiteljskih savjetovališta.

Osobito može biti od pomoći za bračne parove i njihovu djecu aktivno uključivanje u život njihove župne zajednice koja će ih podupirati npr. stvaranjem obiteljskih kružoka (malih zajednica). Naposlijetku, ne mali doprinos skladnom i uspješnom bračnom i obiteljskom životu Crkva daje djelovanjem raznih svojih ustanova (jaslicama, vrtićima, pastoralnim ponudama za mlade) koje žele stvoriti i poboljšati uvjete u kojima današnje obitelji žive.

Ako jedan par želi ostvariti svoju čežnju da zajedno doživi starost, mora biti svjestan da će morati puno ulagati u izgradnju svog odnosa. A sakramenat braka im garantira da će im Bog biti vjeran i na pomoć u svim životnim prilikama i neprilikama.

Bog – Treći u bračnom savezu

Kršćanski supružnici uključuju Boga kao Trećega u svoj zajednički život u braku i obitelji.

Ljudi koji vjeruju u Boga i stalno ga traže doživljavaju svoj život vrijednim u dubokom smislu – iznad i preko svih materijalnih vrijednosti. Kršćansku poruku i život po njoj, naime da život s povjerenjem u Božju ljubav može uspjeti, oni primjenjuju sasvim konkretno na jedno važno životno područje: na njihov život kao par.

Kada se jedan par takvog stava i uvjerenja vjenča u Crkvi, onda Crkva govori o sakramentalnom znaku. Govori o znaku po kojem postaje vidljivo kako se Bog odnosi prema nama ljudima. U sakramentu braka postaje vidljivo: onako kako se supružnici u braku vole, tako Bog voli nas ljude.

Bog je nas ljude stvorio kao bića koje bez odnosa ne mogu (pre)živjeti. Bog sam u sebi jest odnos. Brak je znak kojim Bog supružnicima obećava svoju ljubav i pomoć za njihov zajednički put kroz život. Ako oboje uključuju Boga u svoj odnos i svjedoče da je njihova ljubav Njegov dar, onda oni tvrde: pouzdajemo se u činjenicu da nas Bog prati.

samo se slazite i nema problema