Kahlil Gibran - Halil Džubran citati

Često sam mrzio u samoodbrani. Ali, da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju.

Čovječje je oko povećalo; pokazuje mu zemlju većom nego što jest.

Kad povjeriš svoju nevolju susjedu, daruješ mu dio svojega srca. Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti; a ako je malena, omalovažava te.

Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje.

Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.

Napredak nije puko popravljanje prošlosti; on je neprekidno kretanje prema budućnosti.

Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.

Oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka.

Oni vele meni: Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga jer, možda sanja o slobodi.

Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava, probudite ga i objasnite mu slobodu.

Porediti dobro i zlo isto je kao i sebe uporno mučiti glađu i žeđu.

Prijateljstvo je vazda slatka odgovornost, nikad udobnost.

Što ti je veća radost ili žalost, to ti je manji svijet u očima.

Umjetnost je korak od vidljivoga, poznatoga, do nepoznatoga.

Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, oni imaju vlastite misli...

...trudbenik robuje trgovcu, trgovac robuje vojniku, vojnik robuje guverneru, guverner robuje kralju, kralj robuje vjerskom poglavaru, vjerski poglavar robuje idolu, a idol je samo zemlja od koje su ga sotone sazdale te ga postavile na brdo lobanja.

Život bez ljubavi je kao stablo bez cvijeta i plodova. Ljubav bez ljepote je kao cvijeće bez mirisa, a tek plodovi bez sjemenki… Život, ljubav i ljepota jesu Sveto trojstvo u jednome slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može mijenjati, niti odvajati.

Život bez pobune je kao godina bez proljeća. Pobuna bez istine je kao proljeće u suhoj, neplodnoj pustinji. Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne može odvajati ni mijenjati.

Život bez slobode je kao tijelo bez duha. Sloboda bez misli je poput nakazna duha. Život, sloboda i misao jesu vječno Sveto trojstvo koje ne prolazi, niti iščezava.

Ljubav sa svime sto ona rađa, pobuna sa svime što donosi i sloboda sa svime što podiže jesu jedno očitovannje boga. Bog je razložni um ovoga svijeta.

Ja sad idem, a čaše ljubavi i mladosti još uvijek su pune u našim rukama, prelijepi putevi života još su otvoreni pred nama. Ja sada odlazim u carstvo duša, dragi, a na ovaj svijet ću se vratiti, jer svevišnja Astarta vraća u ovaj život duše ljubavnika koji su u vječnost otišli prije nego su se nauživali ljubavi i slasti mladosti. (Pepeo pokoljenja i vječni plam)

Pokoljenja koja prolaze i gaze ljudska djela ipak ne mogu uništiti čovjekove snove, niti mu mogu oslabiti osjećanja. (Pepeo pokoljenja i vječni plam)

Otac joj je umro ne ostavivši joj ništa osim svoga imena i jedne straćare podignute među orasima i topolama, a majka joj je umrla ne ostavljajući joj ništa osim suza očaja i poniženja siročeta, tako da je postala tuđinka u vlastitom zavičaju, usamljena među tim visokim stijenama i isprepletenim stablima. (Mirta al-Banija)

Mladost je prelijepi san čiju slast umanjuju knjiška zamagljivanja i pretvaraju je u grubu stvarnost. Hoće li doći dan kada će mudri ljudi spojiti snove mladosti i užitak spoznavanja, kao što prijekor spaja srca međusobno antipatična? Hoće li doći dan u kome će Priroda postati učiteljica čovjekova, humanost njegova knjiga, život njegova škola? Hoće li doći taj dan? (Mirta al-Banija)

Tjelesna prljavština ne dotiče čistu dušu; snježni nanosi ne usmrćuju živo sjemenje, a ovaj život nije ništa do gumno tuge na kome se vršu neiskusne duše prije nego što svoj plod daju, ali - teško klasju ostavljenom izvan gumna, jer ga mravi odnose u zemlju i zoblju ga ptice nebeske, te ono ne dospijeva u vlasnikove hambare. (Mirta al-Banija)

.čovjeku je bolje da mu bude nepravda nanesena nego da on nepravdu nanosi; bolje mu je da bude žrtva slabašna nego moćnik u čijim rukama su cvjetovi života... Duša je, Mirta, zlatna halka kojoj se može promijeniti oblik, uništiti ljepota njene obline, ali se, kao zlato, ne može pretvoriti u drugu materiju, niti joj se može sjaj pojačati. Međutim, teško suhome raslinju, jer naiđe vatra i proguta ga, pretvori u pepeo, zatim puhnu vjetrovi i raznesu ga po pustinji... (Mirta al-Banija)

Vas je ovdje mnogo, a ja sam sâm. Činite sa mnom što god hoćete, jer vukovi rastržu janje u noćnome mraku, ali tragovi krvi ostaju na tlu sve do jutra i izlaska sunca. (Ludi Ivan)

...čovjeku ne nanose bol progoni ako je pravedan, niti ga zulumi dotiču ako je na strani Istine; Sokrat je s osmijehom ispio otrov, Pavle se okamenio radostan. (Ludi Ivan)

Ljepota je život kad život
skine koprenu sa svoga svetog lica.
Ali, vi ste taj život i vi ste ta koprena.
Ljepota je vječnost što se gleda u ogledalu.
Ali vi ste ta vječnost i vi ste to ogledalo.

Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i vidjet ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

Ljubite jedno drugo ali ne pravite spone od ljubavi.

...ne mislite da možete upravljati putem ljubavi jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem.

...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka.

Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.

PROROK

... Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrediri. A kad vam progovori, verujte joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k'o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao što se upinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki. A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svog srca i u spoznaji toj postali deo srca života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, u svet koji ne poznaje godišnja doba, gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božjem." I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.

Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani spostveno poimanje ljubavi; i da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama...

Svi smo mi sami. Svi smo mi zagonetka. Svi smo mi pokriveni hiljadu i jednom koprenom i kakva je razlika između dva usamljenika, osim što jedan govori o svojoj samoći, a drugi uvijek ćuti?
Ako je samoća adresa slabosti, zasigurno, najslabiji sam čovjek.

(iz pisma HDžubrana njegovoj prijateljici s kojom se dopisivao 20 god. al ju nikad nije upoznao)

Istina o nekome nije ono što ti pokazuje

Ako ti neko naudi, možeš to da zaboraviš. Ali, ako ga ti povrijediš, zauvijek ćeš se sjećati tog grijeha. Budi siguran da je druga osoba tvoje najosjetljivije biće, ali u drugom tijelu.

Istina o nekome nije ono što ti pokazuje, već ono što ne može da iskaže. Zato ako želiš da ga upoznaš, ne slušaj ono što ti kaže, već ono što ne govori.Ne prikrivaj, molim te, svoje prirođene mane stečenim vrlinama. Ja sam privržen svojim manama, jer su moje.Koliko puta sam sebi pripisao grijehe koje nikada počinio nisam da se druga osoba ne bi osjećala neprijatno u mom prisustvu.Ako ti se neko smije, možeš da ga žališ. Ali, ako ga ti ismiješ, nikada to sebi nećeš oprostiti.Ako ti neko naudi, možeš to da zaboraviš. Ali, ako ga ti povrijediš, zauvijek ćeš se sjećati tog grijeha. Budi siguran da je druga osoba tvoje najosjetljivije biće, ali u drugom tijelu.Ćutanju sam se naučio od brbljivca, popustljivosti od zanesenjaka, ljubaznosti od grubijana i najčudnije od svega je da ne priznajem da su me ti učitelji dobrome naučili.Ako želiš da imaš nešto, ne smiješ da ga svojataš.

Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje:
Da se istopite i budete kao potok razigrani ... Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama...
Halil Dzubran

"I kad nam bijela krila smrti, oparaju ovozemaljske dane, i tada ćeš živjeti u mom sjećanju."

SUZA I OSMEH
Ne bih menjao tuge srca moga za radosti koje osecaju mnogi.Niti bih suze,koje pecal u svakom delu moga bica izaziva,pretvorio u smeh.Zelim da moj zivot ostane jedna suza i jedan osmeh.
Suza da procisti moje srce i pruzi mi razumevanje zivotnih tajni i skritih stvari.Osmeh da me ucini blizim mojoj braci i da simbolise moje velicanje bogova.
Suza da me sjedini sa ljudima slomljenih srca,osmeh da bude znak moje radosti sto postojim.

Ukorih svoju dušu sedam puta. Prvi put kada se pokušala domoći visokog položaja preko leđa nejakih. Drugi put kada se podigla pred onima koji su posađeni. Treći put kada se dvoumila između teškog i lakog pa se odlučila za lako. Četvrti put kada je pogriješila pa se tješila tuđim greškama. Peti put kada je bila strpljiva pa je strpljenje u snagu pretvorila. Šesti put kada je skute dizala da ne bi blato života gazila. Sedmi put kada je pjevala hvalospjeve bogu misleći da je sâmo pjevanje hvalospjeva vrlina.

blizanka je napisao/la:

Svi smo mi sami. Svi smo mi zagonetka. Svi smo mi pokriveni hiljadu i jednom koprenom i kakva je razlika između dva usamljenika, osim što jedan govori o svojoj samoći, a drugi uvijek ćuti?
Ako je samoća adresa slabosti, zasigurno, najslabiji sam čovjek.

(iz pisma HDžubrana njegovoj prijateljici s kojom se dopisivao 20 god. al ju nikad nije upoznao)

Baš super dobro napisano.

Svaka misao koju sam zatocio u rijeci, prisiljava me da je oslobodim u djelima.
Moja me dusa poucavala te me naucila da pijem ono sto se ne cijedi,
niti u case toci, sto se rukama ne podize, niti usnama dotice.
Prije nego sto me dusa tome naucila,
moja zedj bjese poput slabe iskre na vrhu brijega od pepela;
gasio sam je vodom iz rjecice, ili gutljajima soka.
Sada mi je ceznja postala casa, silna zelja pice, osamljenost pijanstvo.
Jos nisam i nikada necu svoju zedj ugasiti.
U toj neugasivoj zedji ipak ima vjecite radosti.


Halili Dzubran

Tuga je osjećaj koji se javlja kada se procjenjuje da je nepovratno izgubljeno nešto što je važno, što je sastavni dio intimnog svijeta, nešto što se voli. Kao što je za ljubav potrebno vezivanje za voljenu osobu, tako je gubitkom voljene osobe potrebno razvezati se od nje. Upravo je tugovanje taj proces razvezivanja od voljene osobe. Sve dok se osoba koja još uvijek voli ne razveže i “ne preboli” izgubljenog partnera, ona je i dalje vezana za njega i nepripremljena za nove ljubavi i nova vezivanja.

Prestanak voljenja ostavljenih partnera značajno se razlikuje od načina prestajanja voljenja onih koji ostavljaju. Dok oni koji ostavljaju to čine zbog toga što su promijenili predodžbu o partneru tako da ga više ne vole, oni koji su ostavljeni svog bivšeg partnera doživljavaju kao vrijedno ljudsko biće, i dalje imaju očuvan kognitivni geštalt ljubavi, tako da ga i dalje vole, s tom razlikom što partner više nije dostupan. Upravo je ova nedostupnost, gubitak partnera jedini razlog što trebate prestanu da ga vole.

Kako malo znaju ljudi koji misle da se ljubav rađa dugim poznavanjem i stalnim boravkom zajedno! Istinska ljubav je čedo duševnoga razumijevanja i ukoliko se to razumijevanje ne postigne u jednome trenu, neće ni za godinu, niti za vijek jednog naraštaja.


H. Dzubran - Slomljena krila