Noćno nadglasavanje

... U kasno popodne, gotovo predvečerje, petoga dana puta rijekom Savom od Zagreba prema Beogradu doveslah svojega Odiseja do Slavonskoga Broda. Mislio sam malo pristati u Bosanskom Brodu, ali me pojava patrole policije koju sam vidio na nasipu rijeke od toga odvratila. Namjera mi je bila popuniti zalihu pića (piva i vina) koji su tamo znatno jeftiniji nego u RH. Kako nisam tu mogao pristati produžih dalje i pristadoh u sredini Slavonskoga Broda.





Grad sam ranije upoznao tako da sam odmah našao mjesto gdje čuvaju hladnu pivcu, naručio jednu za svaku stranu vesla, a kada sam to "potrošio", opskrbih se sa zalihama i krenuh dalje. Znam da nizvodno od centra grada, niti kilometar dalje, ima Ulica splavova i tu sam imao namjeru prespavati.






Uplovih u ulicu i već nakon par splavova pozvaše me ljudi da malo popričamo. Pristadoh uz jedan splav i nakon što su ukratko čuli tko sam, odkuda i kamo putujem pozvaše me da ostanem preko noći kod njih. Prihvatio sam poziv, iskrcao iz kanua sve što trebam i pridružio se društvu. I počesmo oplemenjivati kiselu vodu dodavajući joj dobro domaće vino. Krenu čaša za čašom, priča za pričom. U međuvremenu poče nevrijeme.





Imali smo sreću da nas je nevrijeme samo okrznulo tako da nije bilo kiše već jakoga vjetra i valova koji su se podignuli. Čak nije ni dugo trajalo. jedva da prvu bocu vina popismo. Navečer me društvo pozva da u njihovom splavu prespavam, što sam odbio. Prespavao jesam na splavu, ali ne u objektu splava vec pored na terasi.

I tu dođosmo na početak priče.






Onako umoran i malčice otežao od vinom oplemenjene vode, vrlo brzo sam zaspao, dok se oko mene širio opojni zvuk žabljega kreketanja. Taj me je zvuk još i više uspavao. U svojem sam spavanju i zahrkao. Moje hrkanje je bilo novi zvuk na rijeci na koji žabe nisu naučile te su se kao po komandi najednom ušutile i nastala je tišina. Medutim, na tu tišinu ja nisam navikao pa me ona razbudila i prestao sam hrkati. Mojim prestankom hrkanja nastupila je tišina koju su onda "hrabro" žabe narušile svojime glasnim kreketom.






Što je žablji kreket bio bučniji to sam ja više tonio u dublji san i ponovo zahrkao. Hrkanje je utišalo žabe i ja sam se počeo buditi prestavši hrkati, a novu tišinu jedva dočekaše žabe kako bi nastavile svoje noćne pijesme... I tako se mi nadglasavasmo cijelu noć. A ujutro, zorom, glasni cvrkut ptica utiša žabe, a mene probudi. Ustadoh, spremih stvari nakon doručka i nastavih dalje putovanje dalje.






A žabe ostadoše u svojem ambijentu, vjerojatno prepričavajući svoje doživljaje noćnoga nadglasavanja koje im nije toliko svakidašnje, a koje im dobro dođe da malo razbiju monotoniju u svojemu žabljem životu...

voda je majka