Hvalisavost

Tri žene sretnu se kod bunara gdje su došle po vodu. Zapričaju se o svojim sinovima. „Trebali biste čuti moga sina! Kako samo prekrasno pjeva, kao slavuj!“ Druga žena se hvali: „A da samo vidite moga sina, kako je visok i snažan! Kada baci kamen uvis, on skoro dotakne oblake!“
Treća žena samo šuti.
Na to je druge dvije počnu provocirati: „A tvoj sin?”.

„Ne znam šta bih vam pričala. Moj sin je mlad, običan dečko, kao i mnogi drugi“.

Žene se upute kući noseći teški teret vode na glavi. Treća žena je i dalje šutjela osjećajući se neugodno pored dvije žene.
Sunce je sve žešće pržilo, teret je bio sve teži. Odjednom žene ugledaju na ulazu u selo svoja tri sina. „Počujte kako moj sin lijepo pjeva!“, usklikne prva pokazujući na svog sina koji je sjedio na zidiću i zaneseno pjevao.
„Pogledajte moga sina“, ushićeno će druga „kako visoko baca kamen. Divota!“.

Treći sin potrči prema svojoj majci i uzme joj teški teret s glave.


____________________________________________________________________


Sta mislite o ljudima koji se vole hvaliti ....da li se treba hvaliti ili pustiti druge da hvale?

Lijepa priča... o ljudima koji se vole hvaliti mislim da pretjeruju samo što to ne znaju, naravno da trebaju pustiti da im netko uputi pohvalu. Nestrpljivi su, možda... pohvala koja dolazi od drugoga je mnogo vrijednija od one s kojom hvališ samoga sebe, ova druga je pomalo i smiješna. Treba biti svjestan svojih kvaliteta, ali ne zamarati druge ističući ih.

A što se tiče hvalisanja time kako ti dijete radi dobro ovo, ili kako je odlično u onome... to mi se ponekad omakne

najveca glupost hvaliti se nemoj se hvaliti nego dokazi se