Bullyjing

Naslov: Bullyjing 02.04.11 17:00

Bullying ili zlostavljanje djece od
strane drugog djeteta ili djece može imati više oblika: fizički,
emocionalni, verbalni, seksualni, cyberbullying ili kombinaciju
navedenoga. Može uključivati jedno dijete koje zlostavlja drugo ili
grupu djece koja zlostavljaju jedno dijete ili drugu grupu djece.

Na
žalost, bullying je jako raširena pojava. Teško je uopće procijeniti
koliko s obzirom na to da veliki broj djece nikada nikome ne ispriča što
im se događa.
Također, s obzirom na to da živimo u prilično
nasilnom društvu, dječje izrugivanje, gurkanje, ismijavanje ili
ignoriranje odrasli rijetko vide kao nešto više od običnog dječjeg nestašluka.
Djeci
pak, s obzirom na nasilje koje gledaju i slušaju svaki dan – od
obiteljskih svađa do naslovnica dnevnih novina – bullying često preraste
u zabavnu predstavu koju, ako nisu žrtve, sa zanimanjem i navijačkim
poklicima ohrabruju.

Unatoč uvriježenom mišljenju da je
zlostavljač obično dječak, i djevojčice i dječaci zlostavljaju. Razlika
nije u kvantiteti već prije u načinima zlostavljanja. Djevojčice
pretežno nanose emocionalnu bol verbalnim uvredama, ogovaranjem ili
ignoriranjem. Dječaci su nešto "grublji", kako u verbalnom zastrašivanju
tako i u fizičkim nasrtajima. Iako su neki zlostavljači veći i snažniji
od žrtve, zlostavljača ima u svim veličinama i oblicima.

Nekoliko je elemenata nužno da bi moglo doći do bullyinga. To su: zlostavljač, žrtva, prilika i publika.

Zlostavljači
su najčešće djeca koja su i sama na neki način zlostavljana. Ponekad,
to su djeca koja prolaze kroz životne situacije u kojima osjećaju da
nemaju nikakvu kontrolu nad onim što se događa, kao što je razvod
roditelja ili teška bolest roditelja. To mogu biti djeca koja imaju
slabo razvijene socijalne vještine, koja doživljavaju nasilje kao
uobičajeni način komunikacije kod kuće, koja ne mogu ispuniti očekivanja
obitelji ili škole. Oni zlostavljaju drugu djecu kako bi se osjećali
kompetentni, uspješni, da bi imali osjećaj kontrole ili sebi dali oduška
zbog osjećaja bespomoćnosti. Oni smanjuju žrtvu da bi onda pored nje
izgledali veliki.

Žrtva,
odnosno dijete koje je izloženo većem riziku da bude zlostavljano od
druge djece, najčešće ima neke od sljedećih karakteristika:

nisko
samopoštovanje, nesigurnost, nerazvijene socijalne vještine, osjetljivo
je, lako se rasplače i uznemiri, ima neku vidljivu različitost (debelo
je, nosi naočale, ima klempave uši i sl.), ili ne zna kako se zaštititi i
izboriti za sebe.

Bullying se ne može dogoditi ako nema za to prilike.
Školski hodnici, igrališta i zahodi obično imaju malu ili nikakvu
superviziju odraslih što ih čini posebno plodnim tlom. No, bullying se
može nastaviti ili započeti i u nekom drugom okruženju: u kvartu ili u
autobusu kojim se dijete vozi u školu i kući. Moderna tehnologija nudi
mnoge prilike za zloupotrebu šireći tako mogućnosti zlostavljaču da
proganja svoju žrtvu gdje god ona bila.

Bullying obično uključuje i publiku.
Publika
može odigrati ključnu ulogu u zlostavljanju. Vrlo često publika reagira
na zlostavljanje smijehom i pažnjom, podupirući tako nasilnika i
ohrabrujući nasilje.
Mnogi se ipak, unatoč tome što se smiju, u sebi
osjećaju loše i teško im je gledati zlostavljanje. No, kako se boje
istupiti iz gomile i time riskirati da i sami postanu žrtva, šute i
igraju ulogu koju procjenjuju da je sigurnija.
Rijetka su, ali
postoje, ona hrabra djeca koja preuzmu inicijativu i pokažu zlostavljaču
da to što radi uopće nije zabavno. Najbolja prevencija i najmoćnije
oružje u borbi protiv bullyinga leži upravo u tome da publika preuzme
kontrolu i spriječi zlostavljanje. Jedno hrabro dijete je malo, i može nastradati, ali grupu hrabre djece nitko ne može zaustaviti.
Zlostavljač
i žrtva su zarobljeni u zlostavljanju. Žrtva bi htjela promijeniti
situaciju ali ne može jer je žrtva. Zlostavljač se može promijeniti, ali
neće, jer izvlači neku čudnu nagradu iz maltretiranja drugih. Ali
publika je stvarno moćna. Kako
se postavi publika, tako će se razvijati situacija. Odluči li publika
da zlostavljanje nije "cool", zlostavljač će najvjerojatnije prestati i
povući se. U nekim je školama bullying stavljen pod kontrolu upravo
djelovanjem na publiku, bez da se utjecalo niti na žrtvu niti na
zlostavljača.
Najbolje strategije publike su: ignoriranje,
zbunjivanje zlostavljača odvlačenjem pažnje, pažljivo konfrontiranje
zlostavljača s činjenicom da to što radi nije nikome zabavno,
započinjanje diskusije u razredu o tome kako spriječiti bullying u svom
razredu i u svojoj školi.

Bullying nije dječja igra

Djeca se često šale ili komuniciraju na načine koji uključuju ruganje ili gurkanje.
Za
razliku od dječje igre, u kojoj su dvije strane ravnopravne, ili se
nadmoć izmjenjuje od situacije do situacije, bullying uključuje
neravnotežu moći u kojoj je zlostavljač uvijek i stalno nadmoćan.
Isto
tako, kod dječje igre emocionalni ton se izmjenjuje od smijeha do
ljutnje, no zadržava blagi intenzitet. Bullying uključuje trajnu i vrlo
često intezivnu uznemirenost, bespomoćnost i patnju žrtve, dok je
zlostavljač obično hladan, okrutan i kontrolira situaciju.

Bullying nije nasilni napad

Bullying
se razlikuje od nasilnog napada na više načina. Prvo, u napadu se
obično koriste šake, noževi i drugo oružje dok je kod bullyinga najčešće
više izraženo emocionalno, a manje fizičko nasilje.
Obično se radi o blažim oblicima fizičkih napada, najviše o naguravanju, prijetnjama nasiljem, uzimanju stvari i šamaranju.
Drugo,
nasilni napad događa se najčešće samo jedan puta, dok bullying traje i
ponavlja se. Čak i dok nema izrugivanja ili drugih oblika bullyinga,
žrtva strepi svaki dan očekujući nove nalete agresije.To nalikuje strahu
vojnika na ratištu: i kada je zatišje osoba je napeta i stalno na
oprezu.
Taj strah postaje sastavni dio života, a uloga žrtve
sastavni dio osobnosti. Nasilni napad je vrlo nalik oluji, i obično
uključuje ozbiljne ozljede. Takvih je primjera nekoliko svako malo
diljem Hrvatske, o čemu čitamo u medijima. No, ozlijeđena, napadnuta
djeca najčešće dobiju puno suosjećanja i pažnje, što pomogne u
zacijeljivanju i onih unutarnjih, nevidljivih rana. Svi oko žrtve
ogorčeni su na napadača i napadač bude javno osuđen zbog takvog
ponašanja. Bullying je kao kišica, koja pada i pada sitnim kapima i čini
se kao da neće nikada stati. Žrtva se osjeća progonjeno svaki dan,
polako gubi snagu i ponekad trajno mijenja svoju osobnost i način na
koji vidi sebe i svijet oko sebe. Odrasli koji nisu imali iskustvo
napada ili bullyinga obično smatraju da je napad puno teži, zbog težih
fizičkih ozljeda koje ga prate. Djeca koja su bila izložena bullyingu
znaju da je to gore od napada. Napadnuta djeca završe u bolnici okružena
ljudima koji brinu, paze i nježni su. Napadač završi u rukama policije i
pravosuđa. Djeca koja su izložena bullyingu, s teškim emocionalnim
ozljedama, završe obično sami u svojoj sobi ili na psihoterapiji. A
napadači budu "face".

Moje dijete je žrtva. Što mogu učiniti?

Ako
saznate da je vaše dijete zlostavljano od strane drugog djeteta ili
djece, možda ćete odmah htjeti zaštititi svoje dijete i konfrontirati se
sa zlostavljačem i njegovim roditeljima. Možda će vam biti neugodno i
željeti ćete da vaše dijete osnaži i uzvrati zlostavljaču. Možda ćete se
i sami osjećati bespomoćno. Niti jedan od ovih načina neće pomoći vašem
djetetu. Što može pomoći?

Pokušajte prikupiti što je moguće više
informacija o tome što se događa. Izbjegavajte okrivljavanje kako
zlostavljača tako i vašeg djeteta. Razmotrite pažljivo ponašanje vašeg
djeteta i njegov stil ponašanja. Ako razmišljate o tome da razgovarate s
roditeljima zlostavljača, upamtite da će oni vjerojatno reagirati
defenzivno, nastojeći obraniti kako svoje dijete tako i sliku vlastite
obitelji. Vaš cilj treba biti da sva djeca imaju sigurno i poticajno
okruženje, a ne da potpalite vatru.

Slušajte svoje dijete.
Zlostavljano se dijete srami toga što mu se događa i teško o tome
govori. Osjeća da bi trebalo nešto poduzeti, a ne zna kako. Osjeća da
nešto s njim nije u redu ako su baš njega izabrali za iživljavanje.
Radite uvijek na odnosu s vašim djetetom, na razvijanju komunikacije,
budite otvoreni za razgovor i pažljivi kada slušate. Već sama činjenica
da je vaše dijete progovorilo o problemu i vidjelo na vama
da vam je stalo može pomoći. Nemojte nikako zaboraviti da unatoč tome
što ćete se osjećati i sami žalosno, povrijeđeno i ljutito, ovaj problem
zahtijeva od vas hladnu glavu i razumno ponašanje. Ne opterećujte vaše
dijete vlastitim emocionalnim stanjem. Vaše dijete ima već dovoljno
svojih patnji.

Objasnite djetetu da neka djeca imaju problema sa
sobom jer su možda i sami žrtve nasilja kod kuće ili se s niskim
samopoštovanjem, nezadovoljstvom i vlastitim strahovima nose na
neprikladan način. Pomognite djetetu da shvati da zlostavljač nije velik
i moćan koliko mu se to čini. Ispričajte priču o lavu i zečiću. Pravi
lav ne ide okolo napadajući bezrazložno i strašeći druge životinje.
Njegova pojava je dovoljna da druge životinje znaju koliko je snažan i
moćan. Prerušenog lava, koji je u stvari zečić, prepoznajemo po tome što
je prerušen u agresivnog, bešćutnog lava koji mora stalno strašiti i
rikati da se ne bi prepoznalo da se u tom kostimu zapravo krije
prestrašeni zeko. Pomognite svom djetetu da nauči razlikovati pravog
lava od prerušenog zečića.

Sa svojim djetetom razgovarajte o načinima kako se zaštiti od zlostavljača.
Razgovarajte o tome kako odgovoriti na zlostavljanje. Na primjer:
• ne reagiraj, ignoriraj zlostavljača, otiđi iz situacije, potraži pomoć ako vidiš da je potrebno
• složi se sa zlostavljačem, kaži: "Imaš pravo", i otiđi

Kako bi uvježbali zaštitne strategije možete igrati s djetetom igru
uloga. Najbolje je proći cijelu situaciju i pomoći djetetu da vježba i
tako zapamti načine na koje će reagirati. Naglasite koliko je važno da
ne pokaže da ga zlostavljanje ljuti i uznemirava jer to "hrani"
zlostavljača. To je upravo ono što zlostavljač želi postići.
Razgovarajte s djetetom o tehnikama zaštite, kao što je na primjer da
bude uvijek u grupi s drugom djecom, napravite listu prijatelja ili
kolega iz razreda s kojima bi moglo biti u grupi. Zlostavljač neće tako
lako napasti ako je "publika" netolerantna na nasilje i ne smatra ga
uopće zabavnim. Također, upozorite dijete da ne ulazi ni u kakve
kontakte sa zlostavljačem. Ne potičite dijete na uzvraćanje udarca ili
smišljanje osvete po sistemu "oko za oko, zub za zub". Uzvraćanje
agresijom na agresiju zove se rat, a u ratu se mogu dogoditi ozbiljna
stradanja i teško je kontrolirati situaciju. To je nešto što ne želite
ni vi niti vaše dijete. I ne uzimajte ovaj problem osobno. Problemi
djeteta koje zlostavlja su uzrok problema, a ne vi i vaše dijete. Ako
problem ne možete riješiti sami, potražite stručnu pomoć.

Naravno,
ponekad će situacija zahtijevati i vašu intervenciju, pogotovo ako se
radi o upornom zlostavljanju koje je iscrpilo i vaše dijete i vas. U tom
slučaju obratite se školi, razgovarajte s razrednikom, školskim
psihologom ili ravnateljem škole. U ekstremnim slučajevima možda će biti
potrebno obratiti se i policiji. Sigurnost djece treba biti prioritet i
briga svih odraslih osoba. Razgovor s roditeljima djeteta zlostavljača
najbolje je obaviti uz prisutnost školskog psihologa koji može pomoći u
moderiranju razgovora i kontroli ponašanja svih prisutnih. Ukoliko ne
naiđete na razumijevanje i brigu od strane odraslih osoba zaduženih za
sigurnost djece u školi koju vaše dijete pohađa, razmislite o tome da
prebacite dijete u školu u kojoj je borba protiv nasilja visoko na listi
prioriteta. Ne zaboravite da je to velika odluka i promjena koja će
dodatno iscrpiti vaše dijete, pa se prije ipak posavjetujte s
psihologom.

Razgovarajte s djetetom o bullyingu čak i ako uopće
ne slutite da bi se takvo što moglo njemu događati. To će poslati važnu
poruku vašem djetetu o tome da vi znate što je to i da takvo ponašanje
osuđujete, da se to događa i drugoj djeci, i da žrtva nije kriva.
Također, čak i ako vaše dijete nikada ne bude žrtva, možete pomoći da
ono bude dio "publike" koja će svojom netolerancijom na nasilje i
izgrađenim stavovima o štetnosti bullyinga pomoći djeci žrtvama.

Moje dijete je bully

Pozvali
su vas iz škole na razgovor tijekom kojeg saznate da je vaše dijete
zlostavljač. To može biti prilično šokantna vijest. Važno je da unatoč
tome pokušate ostati pribrani i ne negirate problem jer će to pogoršati
stvari. Ako je vaše dijete zlostavljač, ono hitno treba vašu pomoć.
Nikada sretan čovjek nema potrebu biti loš prema drugim ljudima. Ako
vaše dijete zlostavlja drugu djecu sasvim je sigurno da imate nesretno
dijete, koje vas treba. Isto tako nemojte misliti da bi vi znali da vaše
dijete ima problema. Djeca zlostavljači neće roditeljima pričati o
svojim "aktivnostima", kao niti o svojim lošim stanjima koji su ga
doveli do takvog ponašanja. Da bi shvatili zašto vaše dijete povrjeđuje
druge možda ćete trebati pomoć psihologa. Iako neka djeca zlostavljači
nemaju obiteljskih problema, dobro bi bilo da razmislite o tome što vaše
dijete uči o nasilju kod kuće. Kakvo je vaše ponašanje i stavovi i
kakva je vaša komunikacija s djetetom? Dijete koje je izloženo
izrugivanju od strane braće ili roditelja može ispoljavati agresivno
ponašanje izvan kuće. Djeca koja gledaju nasilje ili ga i sami trpe uče
da "jači tlači" pa će svoju bol prenijeti u agresivnu kontrolu onih koje
vide slabijima od sebe. Osim što se trebate truditi da atmosfera u vaša
četiri zida bude sigurna od nasilja postoje još neki načini kako možete
pomoći vašem djetetu da prestane sa zlostavljanjem. Razgovarajte s
djetetom o tome da je zlostavljanje ozbiljan problem koji vi nećete
tolerirati. Potražite zajedno s djetetom razloge zašto je zlostavljanje
loše i kako se osjeća žrtva zlostavljanja. Naglasite da kada zlostavlja
drugu djecu zapravo ostavlja loš dojam i govori o sebi ružne stvari.
Objasnite da su zlostavljači mahom nesretni, nesigurni ljudi. Naučite
vaše dijete kako efikasnije rješavati sukobe i probleme kao i važnost
tolerancije. Nagradite dijete kada vidite da se trudi i reagira
nenasilno. Ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć.

Kolika je
važnost vaše otvorenosti da čujete problem i vaše odlučnosti i upornosti
da ga riješite, najbolje govori podatak da mnoga djeca koja su
zlostavljala drugu djecu u osnovnoj školi imaju ozbiljnih problema sa
zakonom i policijski dosje do 30. godine. Neki nikada ne završe školu.

Cyberbullying

Cyberbullying
je relativno nova pojava koja je izrasla iz prilika koje otvara moderna
tehnologija. Internet je otvorio zlostavljačima mogućnost za
uznemiravanje putem e-maila, chata ili blogova. Mobiteli mogu poslužiti
za snimanje, slanje uvredljivih sms-ova ili pozivanja, a sve s ciljem
uznemiravanja žrtve, u svako doba, na svakom mjestu, velikom brzinom.
Namjera je znači ista, problem je u temeljima isti, ali je domet veći.
Za žrtvu to može značiti da se čak i u svoja četiri zida, kao i bilo
gdje drugdje, neprestano osjeća nesigurno i prestrašeno. Također, ono
što je nekada za žrtvu bila sramota koja je živjela u učionici i
hodnicima škole, s modernom tehnologijom postalo je javna sramota,
dostupna svima i odmah.
Izvor