Psihološka samopomoć ili umijeće obmanjivanja

Zbog predrasuda o psihijatrima i psihofar­macima, oboljeli se radije okreće postupcima koji uživaju supkulturnu popularnost i ne obilježavaju ga kao bolesnika


Poremećaji raspoloženja, osobito depresija i anksioznost, haraju posvuda u svijetu. U Hrvatskoj čak malo više nego drugdje, i to zbog ratnog i poratnog stresa, nekažnjenog kriminala, neizvjesne egzistencije, nejasna položaja zemlje u pogledu priključenja međunarodnim asocijacijama i drugih okolnosti.
No, u našoj sredini nedovoljno je poznato da su poremećaji raspoloženja najbolnije i najmučnije zdravstvene smetnje, na koje se odnosi apsolutna većina počinjenih i pokušanih samoubojstava! Glavni problem poremećaja raspoloženja nije njihova nelječivost, jer postoje prilično djelotvorni lijekovi i prateće tehnike kojima se mogu ublažiti, a katkad i potpuno ukloniti. Problem je neupućenost javnosti u ozbiljnost poremećaja te nepoznavanje njihovih simptoma, uzroka i posljedica. Kako očekivati da će osoba potražiti pomoć za "poremećaj raspoloženja" ili da će se okolina sućutno i humano odnositi prema osobi kojoj je dijagnosticiran takav poremećaj, kad taj izraz u nas označava nešto sasvim banalno, vjerojatno banalnije i od prehlade?

Slaba educiranost javnosti o poremećajima raspoloženja donosi kobne posljedice:

velik broj oboljelih ne shvaća da je njihovo stanje ozbiljan zdravstveni problem i stoga ne traži nikakvu liječničku pomoć
dio oboljelih, kad dozna da liječenje provode psihijatri, odustaje od traženja pomoći
većina zdravih ljudi ne priznaje oboljelima od poremećaja raspoloženja nikakva posebna prava, primjerice na bolovanje ili poštedu od napora, i to zbog neshvaćanja težine i ozbiljnosti njihova zdravstvenog stanja
velik broj oboljelih, čak i neki od onih koji dobiju liječničku pomoć, nije u stanju izboriti se za pravedan i human tretman okoline i ne zna od koga zatražiti pravnu pomoć za diskriminaciju koju trpi.
Nerazumijevanje poremećaja raspoloženja, od kojih su najzastupljeniji depresivni i anksiozni poremećaj, zadržava ove teške i potencijalno fatalne zdravstvene smetnje u "sivoj zoni", podalje od psihijatrijske ordinacije. Ta siva zona na svojoj mračnijoj strani uključuje "samoliječenje" alkoholom, nikotinom, opijatima, opsesivnim šopingom, a u muškaraca i kockanjem, klađenjem i nasiljem. S druge (nešto svjetlije) strane sive zone nalaze se tehnike koje njihovi zagovornici nazivaju tehnikama duhovnog rasta i tehnikama pozitivnog mišljenja, a sve spadaju u skupinu psihološkog self-helpa ili samopomoći.

Placebo učinak neodređena trajanja

U našoj sredini, gdje vladaju predrasude o psihijatrima kao "doktorima za luđake" i psihofarm acima kao "lijekovima za one koji su skrenuli", oboljeli se radije okreće postupcima koji uživaju supkulturnu popularnost i ne obilježavaju ga kao bolesnika. Na nesreću, same po sebi, tehnike duhovne i psihološke samopomoći nemaju ljekovitih svojstava, a pogotovo ne mogu liječiti ozbiljnije, kliničke stupnjeve depresije i anksioznosti. Dodatni je problem s praksom raznih meditacija i tehnika "duhovnog rasta" u tome što mnogi učitelji od polaznika tečajeva traže poštovanje ekskluzivnosti tehnike koju im prenose, odgovarajući ih od iskušavanja drugih tretmana, uključujući i psihijatrijskih. Neki koji trpe od depresije i anksioznosti ne pohađaju tečajeve, nego samostalno uče jednu ili više tehnika samopomoći, pa kod kuće usvajaju mantre ili autosugestivne formule, štogod već tehnika naučava.
Tehnike duhovnog rasta i pozitivnog mišljenja djeluju isključivo na temelju placebo učinka, odnosno zahvaljujući pozitivnom očekivanju osobe da će nakon nekog postupka ili lijeka postići poboljšanje. S obzirom na to da te tehnike nemaju vlastiti mehanizam djelovanja, koji bi bio učinkovit bez obzira na vjerovanje ili životne stavove osobe koja ih prakticira, vremenom placebo učinak popušta, pa se osoba okreće nekoj drugoj tehnici, koja također djeluje na principu placeba.
Procjenjuje se da je oko 30 posto ljudi podložno placebo učinku u statistički bitnoj mjeri, to jest da im se zdravstveno stanje mjerljivo popravlja iako uzimaju placebo, dakle prividan lijek ili tretman. Dakako, i kod tih 30 posto ljudi poboljšanje postoji samo dok ih se drži u uvjerenju da im se daje pravi lijek ili terapija, koja djeluje sama od sebe! Kad ih se uputi u to da im je poboljšanje nastupilo samo zahvaljujući vjeri, poboljšanje nestaje!
Korištenje placebo učinka u medicini nije neetično, pod uvjetom da se koristi samo kao dodatak pravoj, znanstveno utemeljenoj terapiji. Svaka lijepa riječ ili gesta liječnika, bolničara i medicinske sestre na neki je način mala i dobrodošla doza placeba. No, tretiranje depresije isključivo tehnikama pozitivnog mišljenja ili duhovnog rasta oboljelom pruža lažnu nadu, nakon čijeg kolapsa može doći do još dublje depresije, koju će biti teže liječiti i službenim medicinskim sredstvima.


izvor

Banalni i iritantni savjeti koji pogoršavaju depresiju

Neki savjeti koje nudi literatura za psihološku samopomoć doslovno su iritantni. Ako vam već intuicija ne signalizira bezvrijednost tih savjeta, zapitajte se: "Kad bi se depresija mogla izliječiti uz pomoć ovako banalnih savjeta, zar bi onda itko ikad bio u depresiji?"

"Ne brini se, misli na nešto lijepo." - Osoba u depresiji ne može sama sebe oraspoložiti misleći na nešto lijepo, jer je depresija bolest moždanog centra za raspoloženje, koja biološki sprječava osjećaj duševnog blagostanja.
"Kad si u depresiji, čini ono što ti godi." - Jedna od posljedica depresije je fiziološka nesposobnost, ili smanjena sposobnost osjećanja ugode. Drugim riječima, onome tko ima depresiju ništa ne može ugoditi, ili mu ne godi u onoj mjeri kao kad je zdrav.
"Kad si u depresiji, slušaj omiljenu glazbu, gledaj omiljeni film ili čitaj omiljenu knjigu." - Imate li umjereno tešku do tešku depresiju, slušanje omiljene glazbe dovest će do toga da će vam ta glazba omrznuti i u buduće. Neće vas nekoć draga glazba izvući iz depresije, nego će vam depresija ogaditi tu glazbu, pa će vas glazba podsjećati na depresiju i kad se oporavite. Isto vrijedi i za gledanje omiljenih filmova.
"Otputujte nekamo ili obiđite mjesta gdje ste nekad uživali." - Otputujete li nekamo dok ste u depresiji, ponijet ćete depresiju sa sobom. Posjetite li dok ste u depresiji neko mjesto koje vam je bilo drago, samo ćete ga obilježiti depresijom i za budućnost. To se događa zato što je klinička depresija intenzivnija od stanja sreće; ima veću specifičnu težinu, pa jače obilježava mjesta, stvari i osobe nego što to čini dobro raspoloženje.
Samopomoć kod depresije i anksioznosti - što je doista korisno?

Mislite li da imate depresiju ili neki drugi poremećaj raspoloženja, potražite stručnu pomoć. Usporedo s liječenjem, možete poduzeti određene aktivnosti koje ublažavaju depresivne simptome:

Krećite se u društvu. Koliko god biste najradije pobjegli u mišju rupu ili "prespavali" depresiju, poželjno je održavati što više društvenih kontakata. Čovjek koji boluje od depresije nije u stanju ravnopravno sudjelovati u društvenim aktivnostima, ali u društvu će se osjećati spokojnije i zaštićenije.
Redovita tjelovježba ne samo da poboljšava djelovanje antidepresiva, nego i smanjuje vjerojatnost depresije. Pri tjelesnim naporima tijelo luči "hormone zadovoljstva" - endorfine i enkefaline, koji ublažavaju depresiju. Ako nemate volje ili snage za trčanje ili dizanje utega, može pomoći i svakodnevna dulja šetnja.
Mentalna aktivnost. Jednako je važna kao i tjelesna, pa makar bilo riječ o običnom rješavanju križaljki i čitanju stripova.
Izlažite se dnevnom svjetlu. Boravite u dobro osvijetljenim prostorijama, s podignutim roletama. Poznato je da se neki ljudi razbolijevaju od depresije u kasnu jesen i ranu zimu, kad su dani kraći, jer mrak sprječava proizvodnju prirodnog antidepresiva serotonina, a svjetlo je potiče.
Uredno spavajte. Nastojte odlaziti na počinak i buditi se u isto vrijeme svaki dan. Izbjegavajte spavati dulje od osam sati dnevno, jer je dokazano da predugo spavanje pogoršava depresiju na razini moždane kemije.
Autogeni trening (AT). Ova dobra i jednostavna tehnika osmišljena je u Njemačkoj. "Čisti" od stresa i povećava otpornost na nj, a osobito je učinkovita u kombinaciji s tjelovježbom. Transcendentalna meditacija ima sličan mehanizam djelovanja, ali je "ukrašena" indijskom ikonografijom, koja, međutim, ne povećava njezinu učinkovitost.
Prehrana. Također utječe na zdravlje živčanog sustava. Jedite više složenih ugljikohidrata (tjestenine, riže, krumpira, crnog kruha, svježeg voća i povrća, mahunarki) i esencijalnih masnih kiselina (Omega-3).
Izbjegavajte šećer, masnu i prženu hranu te kavu, a osobito alkohol, jer on dokazano uzrokuje biokemijske poremećaje slične onima koji su karakteristični za depresiju.
Poželjno je da neke stvari ne činite dok ste u depresiji. Odgodite donošenje krupnih životnih odluka, a životne probleme nastojte rješavati jedan po jedan.

izvor