Otpor promjenama

Ja sam u skladu s ritmom i tokom života, koji se uvijek mijenja.

Svjesnost je prvi korak u liječenja i promjeni

Ako nas muči nešto što je duboko pokopano u nama, moramo toga postati svjesni da bismo se iscijelili. Možda počnemo spominjući to što nas muči ili požalivši se na to, ili primjetivši taj isti problem u drugih. Ma taj način postajemo svjesni problema koji je isplivao na površinu i zauzmemo stav prema njemu. Često otkrijemo nastavnika, prijatelja, tečaj ili knjigu koji nam pokažu nove načine rješavanja problema.

Moje "buđenje" započelo je slučajnom napomenom prijateljice o odlasku na tribinu. Ona nije otišla, ali nešto je u meni odgovorilo i ja sam se tamo pojavila. Ta kratka tribina bila je moj prvi korak na stazi razvoja. Nisam u tom trenutku ni shvatila značaj toga, sve do nekog vremena kasnije.

Na početku nam se često čini da je naš pristup smiješan ili da to nema smisla. Možda nam se čini prelagano ili neprihvatljivo za naš utvrđeni način razmišljanja. Mi se ne želimo mijenjati. Naš otpor može biti vrlo snažan. Čak se možemo i naljutiti na sebe zato što smo se upustili u nešto takvo. Takva je reakcija sasvim u redu ako uzmemo u obzir da je to prvi korak u našem iscjeljivanju. Napominjem ljudima da reakcija koju osjećaju pokazuje da su počeli proces iscjeljivanja, ali potpuno iscjeljenje još nije postignuto.

Istina je da proces započinje onog trenutka kada počnemo razmišljati o promjenama. Nestrpljivost je samo drugi oblik otpora. To je otpor učenju novoga o promjenama. Ako zahtijevamo od sebe da se promijenimo odmah, ne dajemo sebi vremena naučiti lekciju iz problema koji smo stvorili. Ako želite prijeći u drugu sobu, prvo trebate ustati i napraviti korak po korak u tom pravcu, a ako samo sjedite u svojoj stolici i zahtijevate da se nađete u drugoj sobi, to tako neće ići. Slično je i s našim problemima. Svi se želimo riješiti problema, ali ne želimo učiniti one male korake koji bi nas doveli do rješenja. Sada je vrijeme da postanemo svjesni svoje odgovornosti u stvaranju situacija ili stanja u kojem se nalazimo. Me mislim da pritom trebate osjećati krivnju ili misliti da ste loša osoba zbog situacije u kojoj se nalazite.

Želim samo da u sebi prepoznate snagu koja vaše misli pretvara u vaša iskustva. U prošlosti smo nesvjesno koristili tu snagu i stvarali iskustva koja nismo željeli. Nismo bili svjesni što radimo. Sada, kada prihvatimo svoju odgovornost za ono što nam se događa, prepoznajemo tu snagu postojanja u sebi i naučimo je svjesno koristiti na pozitivan način, u svoju korist.

Kada pacijentu predložim rješenje problema - novi način opraštanja osobi koja ga je povrijedila - često ugledam kako se brada izbacuje prema van i ruke stežu u šake. Otpor je u zamahu, pa tada znam da sam pogodila pravo u ono što treba promijeniti. Svi mi trebamo naučiti neke lekcije. Stvari koje nam teško padaju zapravo su lekcije koje smo mi odabrali. A, ako su one za nas lagane, onda to nisu lekcije već stvari koje znamo.

Louise L. Hay, KAKO ISCIJELITI DUH I TIJELO

fascinirala me rečenica da je nestrpljivost samo drugi oblik otpora promjenama


potpuno istinito...

koliko se odupirete promjenama (ako se odupirete)?

Lekcije se uče svjesnošću o njima

Ako razmišljate o onom što vam je najteže učiniti i o tome kako se tome odupirete, suočili ste se sa najznačajnijom lekcijom koju trebate naučiti u ovom trenutku. Predavanje, odbacivanje otpora i dopuštanje da naučite što trebate naučiti, olakšat će vaš idući korak do promjene. Nemojte se odupirati promjenama! Možemo raditi na dvije razine:
1) Suočavanje s otporima i
2) Nastavljanje s mentalnim promjenama.

Promatrati sebe, zapažati kako se odupiremo i samo nastaviti dalje.

Postupci koji nas otkrivaju

Naši postupci često pokazuju naše otpore.

Na primjer: naglo mijenjanje teme, napuštanje prostorije, često odlaženje u toalet, kašnjenje, osjećaj da vam je zlo...

Odugovlačenje promjena tako da:
radimo nešto drugo,
previše smo zaposleni,
gubimo vrijeme,
lutamo pogledom ili zurimo kroz prozor,
prelistavamo časopise,
odbijamo obratiti pažnju,
jedemo, pijemo ili pušimo,
na brzinu upadamo u veze ili raskidamo stare,
često napravimo štetu: na autu, u kući ili na raznim uređajima.


Pretpostavke
Često pretpostavljamo neke stvari da bismo opravdali svoj otpor.
Na primjer, dajemo izjave kao što su:
To nije vrijedno pokušaja.
Moj muž ili žena neće razumjeti.
Morat ću se sasvim promijeniti.
Samo luđaci idu psihijatru.
Oni mi ne bi mogli pomoći oko mog problema.
Oni me ne bi mogli riješiti mog bijesa.
Moj je slučaj drukčiji od drugih.
Ne želim ih gnjaviti sobom.
Riješit će se samo od sebe.
Nitko to ne radi za druge.

Louise L. Hay, KAKO ISCIJELITI DUH I TIJELO

Strah
Najučestalija kategorija otpora jest strah - strah pred nepoznatim. Poslušajte ovo:
Nisam još spreman.
Mogao bih ne uspjeti.
Mogli bi me odbaciti.
Što će susjedi misliti?
Tema je previše zapetljana da bih ponovo raspravljao o tome.
Bojim se reći svome mužu ili ženi.
Ne znam dovoljno.
Mogao bih biti povrijeđen.
Morao bih se mijenjati.
Moglo bi me puno stajati.
Prije bih umro ili se prije razveo.
Ne želim da itko zna da imam problem.
Bojim se pokazati svoje osjećaje.
Ne želim o tome razgovarati.
Nemam ja tu energiju.
Tko zna gdje bi to moglo završiti?
Možda izgubim svoju slobodu.
To je previše teško.
Nemam dovoljno novca za to.
Mogao bih se ozlijediti.
Ne bih bio savršen.
Mogao bih izgubiti prijatelje.
Ne vjerujem nikome.
To bi moglo srušiti moj imidž.
Nisam dovoljno dobar.

I tako dalje, i dalje... Prepoznajete li neki od svojih otpora? Potražite ih...

Louise L. Hay, KAKO ISCIJELITI DUH I TIJELO