Sva ograničenja su percipirani horizonti

Ne tako davno ljudi su vjerovali da je svijet ravna ploča. Gledali su prema obzoru i činilo im se da svijet završava negdje tamo daleko i da na kraju svijeta možete pasti s ruba i umrijeti. Stoga se ljudi nisu usuđivali posegnuti prema horizontu jer su se bojali pada s ruba svijeta. I tako su ostali tamo gdje jesu.
Njihovo shvaćanje da je svijet ravan i da ima rub (horizont) sprječavalo ih je da istražuju mjesta koja su bila daleko od mjesta gdje su rođeni. To je bilo ograničenje koje se njima činilo stvarnim. Zapravo, to ograničenje uopće nije bilo stvarno – to je bila pogrešna percepcija.
Horizont nije rub, to nije kraj.
Zapravo, nikada ne možete doseći horizont jer se pomiče od vas što mu se više približavate. Horizont nije prividan kraj nego je potkrijepljen u beskraju (nikada ga ne možete doseći).
Sva vaša ograničenja su horizonti. Ni jedan nije prepreka. Bez iznimaka.
Čak ni “Sebstvo” nema ograničenja iako se čini zarobljenim unutar tijela. Zapravo, je li “Sebstvo” stvarnost ili jednostavno samo shvaćanje osjećaja? Buda je tvrdio da je “Sebstvo” osjećaj koji se često krivo smatrao identitetom (odnosno imanjem osjećaja). Bilo kako bilo, to je sasvim druga tema. Vratimo se na ograničenja…
Svako ograničenje koje Vam se čini stvarnim, bilo to financijsko, biološko, emocionalno ili bilo koje drugo je horizont. Primjerice, možda smatrate da si nešto ne možete priuštiti i stoga si uvijek uskraćujete to i nikada si to ne kupite. To je vjerovanje u horizonte. Vjerujete da imate ograničena financijska sredstva i da ćete, ako potrošite novac na kupovinu te stvari, trpjeti posljedice ili smrt ili što god drugo. Ali, ako ju jednostavno kupite shvatit ćete da si to doista možete priuštiti i pošto ste sada stvorili novi prostor u vašim financijama brzo ćete taj prostor napuniti novim novcem (sve dok ne vjerujete da ste ograničeni nečime). To je razlika između onih koji imaju oskudno shvaćanje ili vjerovanje (siromašni) i onih koji vjeruju u obilje.
Koje je rješenje ograničenja?
Rješenje dolazi u dva koraka:
Korak 1: Promijenite perspektivu.
Sve dok mislite da je svijet ravan i da horizont označava kraj svijeta s kojega možete pasti sva vaša druga vjerovanja i djelovanja biti će u krivu. Morate se naučiti vidjeti svijet na novi način, shvatiti da je horizont samo iluzija. Ako preskočite ovaj korak i odmah skočite na drugi korak možete se opeći jer ne možete imati obilje sve dok vjerujete u oskudicu. Vaša se vjerovanja uvijek manifestiraju. Misao je snažnija od djelovanja u stvaranju.
Korak 2: Ponašajte se u skladu s obiljem.
U prethodnom primjeru smo vidjeli da onaj koji vjeruje u obilje zna da je ograničena količina novca u džepu samo prijelazno razdoblje, to je kao rijeka koja teče i nije nikada potpuno ograničena. Ali onaj koji vjeruje u oskudicu je uvjeren da doista ima stvarno ograničenje i neće se usuditi prijeći ga. Dakle, što znači ponašati se u skladu s obiljem? To znači da ćete putovati iza horizonta. Krenuti ćete prema horizontu i nastaviti naprijed, znajući da horizont nikada nećete doseći. Znajte da su svi resursi kružni po prirodi i da što više trošite više zarađujete i što više zarađujete više trošite. Podržavajte protok rijeke. Ne gradite brane i ne pokušavajte ju zadržati. Održite je protočnom. Raširite ruke široko, ruku koja daje i ruku koja prima. Što ih brže izmjenjujete (dajete i primate) to bolje.
Horizonti su stanje uma. Siromaštvo je stanje uma. Bogatstvo je stanje uma. Sreća je stanje uma. Depresija je stanje uma. Zdravlje je stanje uma. Bolest je stanje uma. Sve je stanje uma s popratnim emocijama. Tajna je da je um beskrajan, stoga nemate pravih ograničenja osim onih koje prihvatite stvarnima. Sve je to samo horizont, i koliko god da trčite za horizontom nikada nećete pasti s ruba svijeta. Trčite za njime!


izvor