Neka piše sutra

Odgađate li snove u zamjenu za odobravanje? OK, tako su nas učili, ali možemo mi i bolje! Pronađite saveznika i zajedno štitite svoje vrijeme kako biste imali više slobodnog prostora za ono što volite.

Nas tri curke s faksa svako toliko nađemo se na "kreativnom danu". Nekad češće, nekad rjeđe, a nekad prođe i po pola godine da se ne uspijemo sastati. Život nas vodi na razne strane: različite smo u svemu, osim koliko jedna drugu i treću volimo. :o)
"Kreativan dan" zapravo znači opušteno poslijepodne provedeno u igri, smijanju, lijepljenju kolaža, maštanju, razgovoru ili čak u šutnji. No, rijetko smo tihe, kad se tri dramaturginje nađu pod istim krovom, uvijek bude dramatično. :-)

Proljetos smo se jedva dogovorile za termin, a onda se u zadnji čas oglasila Ivana. Neće doći jer - radi.

Nek' izvoli pisati sutra

"Ma, što radi?" Siknula je povrijeđenost u meni. I ljutnja je digla glas. "Pa nek' to pomakne u drugi termin. I što, uostalom, radi? Piše. Kao da ne može pisati bilo kada! Nek' piše sutra!"

Ispod buke grubih i bahatih misli, osjetila sam kako mi se srce slama. Krenule su vruće, bolne suze.

Zbog sebe, zbog tebe, zbog svih nas koje svoje snove, čežnje, radosti i darove odgađamo i zanemarujemo u zamjenu za odobravanje.

Zbog svih onih trenutaka, dana, razdoblja i godina kad joj nisam bila podrška. Zbog svih onih trenutaka, dana, razdoblja i godina kad podrška nisam bila - sebi.

Štitim svoje vrijeme

Zgrabim slušalicu i okrenem broj. "Ne mogu se naći s vama. Pišem roman", veselo kaže Ivana, a osim te dobre vijesti, doznajem nešto još bolje. "Kad sam poslušala kako Elizabeth Gilbert na TED-u govori o svom stvaralačkom procesu, shvatila sam da si moram čvršće definirati radno vrijeme."

I ne samo da ga je službeno proglasila, već je odbila i ponudu za siguran, klasičan posao od devet do pet. Bilo joj je teško, kako zbog vlastitih sumnji, tako i zbog dobronamjernih (a put u pakao popločan je dobrim namjerama, kaže stara poslovica) savjeta da se primi "pravog posla", a pisati uvijek može usput.

"Pisanje nije usput. Pisanje je moj posao", kaže Ivana. Trebalo joj je otprilike dva mjeseca da uspostavi čvrsti radni raspored koji optimalno prati njezin kreativni proces.

Dokaz

Dobila sam poštu neku
U omotnici
Pravokutnik
Baš takvoj
Još i bijeloj
Unutra reklama
Knjiga i sat
Naruči odmah
Bezveze
Ma koga briga
Moje ime je ovdje
Vidi
Ja zbilja postojim

Ivana Francišković
Iz zbirke Hvala, dobro sam

Najteže je bilo govoriti "ne" svima koji su navikli da se prilagođava njihovim željama i potrebama - jer njoj je, kao, lakše nego drugima. Kad su njene potrebe konačno došle u prvi plan, sve se promijenilo.

Stvari za koje nikad nije uspjevala naći vremena da ih dovrši dobile su završetak. Objavila je zbirku pjesama, a za roman se začas našla izdavačica. I što je najvažnije - jednostavno blista od zadovoljstva.

Gledajući ju, pomislila sam: hoću i ja tako!

U dvoje je lakše

"Jednostavno je", smije se Ivana, "Gledaš u koje doba dana si najproduktivnija. Onda ga zaštitiš. Isključiš mobitel i internet, a ako treba i na vrata staviš natpis Ne smetaj!".

Slušam sumnjičavo. Ne može biti baš tako jednostavno. "I nije. Nije lako nositi se s nezadovoljstvom i ljutnjom svih onih (pa i same sebe!) koji žele da u to vrijeme radiš nešto drugo. Ali, brzo to naučiš izdržati."

"Kreativni dan" još nismo uspjele dogovoriti, ali od tada se jednom ili dvaput tjedno, u unaprijed definirano vrijeme, čujemo telefonom. Razgovaramo kratko i samo o jednoj stvari - kako štitimo svoje vrijeme kako bismo najbolji dio dana sačuvale za ono što nam je najvažnije. Hvala ti, Ivana!

Irena Krčelić

http://www.mediapositiva.hr/Default.aspx?sid=9041