|
| Deepak Chopra Put Čarobnjaka | |
| | Autor/ica | Poruka |
---|
Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 21.02.11 20:03 | |
| Preuzet dio iz knjige Put Čarobnjaka od Deepak Chopra sa http://www.scribd.com/doc/13800992/Put-arobnjaka-Deepak-Chopra Pouka prva U svakom od nas nalazi sečarobnjak. On vidi i zna sve.Čarobnjak je iznad suprotnosti svjetla i tame, dobra i zla, zadovoljstva i bola. Sve štočarobnjak vidi ima korjen u nevidljivom svijetu. Priroda odražavačarobnjakova raspoloženja. Tijelo i duh mogu spavati, aličarobnjak je uvijek budan. Čarobnjak zna tajnu besmrtnosti. "Evo",rekao je Merlin jednoga dana pružajući zdjelu dječaku Arthuru. "Probaj". Oklijevajući, Arthur je uronio žlicu u mirisnu juhu od srnetine i divljeg korjenja koju je Merlin začinio krišom, kad mu je dječak okrenuo leña. Zapravo, juha je bila neodoljivo dobra, pa je Artur poželio još jednu žlicu. Meñutim, Merlin mu je istrgnuo zdjelu iz ruke. "Čekaj, ja bih još", mrmljao je Arthur još uvijek punih usta. Merlin je odmahnuo glavom. "Cijela gozba nalazi se u prvoj žlici", podsjetio ga je. Arthur je prvo osjetio frustraciju i razočaranje, ali je zatim primjetio da se osjeća podjednako zadovoljan kao da je pojeo cijelu zdjelu. Kasnije, kada se Arthur odmarao pod stablom, Merlin mu se tiho približio i pored njega spustio veliku zdjelicu juhe. Odlazeći,čarobnjak je promrmljao: "Zapamti: od kakve bi koristi bile sve te godine škole začarobnjaka kada ti ne bih mogao pokazati sve u prvoj lekciji?" RAZUMIJEVANJE POUKE Potreban je cijeli život da bi se naučilo ono štočarobnjak poučava, ali sve štoće se otkriti tokom godina i decenija već je tu, u Merlinovoj prvoj lekciji. U njojčarobnjak predstavlja samog sebe. Opisuje svrhu svog života, a svrha je riješiti zagonetku smrtnosti i besmrtnosti. A sve se to zbiva načaroban način. Prije svega, Merlin se zapravo ne pojavljuje u tjelesnom obliku. Oblici Merlinu nisu važni. On je vidio kako svjetovi dolaze i odlaze, preživio je eone i njegova reakcija na bilo što je ista: on vidi.Čarobnjaci su vidovnjaci. Što oni vide? Stvarnost kao cjelinu, a ne njene mnogostruke dijelove. "Jesi li oduvjek biočarobnjak?" pitao je Arthur. "Kako bi to moglo biti?" odgovorio je Merlin. "Nekad sam bio poput tebe. Kad sam gledao nekogčovjeka, sve što sam vidio bio je oblik od krvi i mesa. Meñutim, nakon nekog vremena primjetio sam da ljudi žive u kući koja je veća od tijela - nesretni ljudi zbrkanih osjećanja žive u zbrkanim kućama; sretni, zadovoljni ljudi žive u ureñenim kućama. To je bilo jednostavno zapažanje, ali nakon nekog vremena postalo mi je jasno da kada vidim kuću u kojoj netkoživi, zapravo vidim više od te osobe. Zatim se moja vizija proširila. Kad sam vidio osobu, nisam mogao a da ne vidim njenu porodicu i prijatelje. To su takode proširenja te osobe koja mi mnogo govore o kome se zapravo radi. Moja se vizijajoš više proširila. Počeo sam gledati ispod maske tjelesnog izgleda. Vidio sam osjećaje, potrebe, želje, strahove i snove. Svakako, i to su dijelovi osobe, ako znaš kako ih treba gledati. " Počeo sam promatrati energiju kojom svakičovjek zrači. Tada je tjelesna pojava postala gotovo beznačajna i uskoro sam mogao primjetiti svjetove unutar svjetova u svakome na koga sam naišao. Tada sam shvatio da je svako živo biće cijeli svemir, koji se samo prerušio u biće." "Da li je tako nešto zaista moguće?" pitao je Arthur. "Doćiće dan kadaćeš shvatiti da je u tebi cijeli svemir, i tadaćeš postatičarobnjak. Kad budeš čarobnjak, nećeš živeti u svijetu, već će svijet živjeti u tebi." Gdje god da su živjeli - u dubokoj šumi ili pećinama, dvorcima ili hramovima čarobnjaci su stoljećima bili traženi. Putovali su takoñe i pod različitim imenima filozofa, vidovnjaka, šamana, gurua. "Recite nam zašto patimo. Recite nam zašto starimo i umiremo. Recite nam zašto smo preslabi da sebi priuštimo dobar život." Jedino sučarobnjaci sposobni osloboditi smrtnike tereta sakupljenog u tolikim teškim pitanjima. Nakon što su pažljivo saslušali ljude,čarobnjaci, majstori i gurui uvijek su odgovarali isto. "Mogu vas osloboditi tog neznanja i bola ako shvatite jedno: ja sam unutar vas.Čini vam se da razgovarate s posebnom, od vas odvojenom osobom, ali to nije baš tako. Mi smo jedno, a na onom nivou gdje smo mi jedno, nijedan od vaših problema ne postoji." Kada se Arthur jednom požalio da ga Merlin skriva u šumi i pokazuje mu samo djeliće svijeta, Merlin je frknuo: "Svijet? Što misliš, kako žive ti ljudi koje si vidio u selu? Brinu se oko zadovoljstva i bola: traže jedno, a očajnički izbjegavaju drugo. Živi su, a troše svoj život brinući se o smrti. Stalno su opsjednuti bogatstvom ili siromaštvom i time potiču svoje najdublje strahove." Na sreću, unutarnjiČarobnjak ne doživljava ništa od toga. Budući da vidi istinu, on ne vidi neistinu, jer igra suprotnosti - zadovoljstva i bola, bogatstva i siromaštva, dobra i zla - izgleda stvarna sve dok ne naučimo gledati očimačarobnjaka. Ipak, nema sumnje da je ova drama svakodnevnog života prilično stvarna za obične ljude. Vanjska slika životajeste život ako vjerujemo samo našimčulima, onome što vidimo i dodirnemo. Smrtnici postajučarobnjaci zato da bi se riješili opsjednutosti pojavnim i da bi zadovoljili žudnju za smislom. Mora da postoji nešto više od onog što živimo, misle smrtnici, neznajući točno što bi to moglo biti. "Uloži svoje vrijeme, ne u onošto vidiš", savjetovao je Merlin Arthuru, "već u ono zaštovidiš." Prva pouka, dakle, svodi se na slijedeće: gledajte iznad svog ograničenog jastva da biste vidjeli svoje neograničeno jastvo. Prodrite kroz masku smrtnog i pronañite čarobnjaka. On se nalazi u vama, jedino u vama. Kada ga pronañeteivi ćete biti vidovnjak. Ali ono što ste sposobni vidjeti dolazi u svoje vrijeme, korak po korak. Prije viñenja dolazi osjećaj da postoji nešto više u životu od onog što i kako živite. To je nalik blagom glasu koji šapuće: "Pronañi me." Glas koji zove je miran, zadovoljan u sebi – i kao da izmiče. To je glasčarobnjaka, ali takoñe i vaš vlastiti glas. ŽlVJETI S POUKOM Merlinova kazivanja deluju tanano, poput vode koja prodire duboko u zemlju. Voda koja danas izvire iz tla, pala je na zemlju u obliku kiše hiljadama, možda milionima godina ranije. Nitko ne zna mnogo o životu takve skrivene vode, kuda odlazi, što joj se dogaña meñu dubokim stjenjem. Ali jednog dana, osloboñena gravitacije, ona izvire iz tame i, kako zadivljujuće, izvire potpunočista i svježa. Tako je i s Merlinom. Ako sjedite u tišini i nekoliko minuta slušate, riječiće utonuti u vas. Dopustite im to, a zatim dopustite da mudrost obavi svoje. Nemojte očekivati ili predviñati bilo kakav rezultat, ali budite budni. Što god se dogodilo, dobro je. Prva pouka govori o tome kako pronaćičarobnjaka i kako uvažiti njegovo stajalište koje je različito od stajališta uma ili osjećaja. Osjećaji reagiraju trenutno, poput pipaka morske anemone. Bol uzrokuje emocionalno skupljanje, zadovoljstvo vas širi i stvara osjećaj osloboñenja. druge strane, um djeluje manje trenutno. Ončuva veliku arhivu sjećanja i stalno luta kroz nju. Usporeñuje novo sa starim i odlučuje: ovo je dobro, ovo je loše, ovo treba ponoviti, ono ne. Osjećaji, dakle, na svaku situaciju reagiraju odmah, bez razmišljanja. Um se savjetuje sa svojom bankom sjećanja i reagira s odlaganjem. Čarobnjak ne reagira na ta dva načina, ni trenutno, ni s odlaganjem - Merlin jednostavno jeste. On vidi svijet i dopušta mu da bude što god on jeste. Meñutim, ne radi se o pasivnomčinu. Osnova svega učarobnjakovom svijetu počiva na uvidu da je sve to ja. Dakle, kada prihvaća svijet onakav kakav jeste,čarobnjak na sve gleda u svjetlu prihvaćanja sebe, a to znači u svjetlu ljubavi. Čini se čudnim da je čarobnjakovo odreñenje Ijubavi zapreteno u tišinu. Za emocije, ljubav je osjećaj, vrlo aktivna privlačnost nekog jakog nadražaja. Um se drži svog puta, ali ni to nije tako različito: um voli ponavljanje ugodnog iskustva iz prošlosti. "Volim to" U suštini znači: "Volim ponavljati ono što mi je prije bilo ugodno". Dakle, um i emocije su selektivni. Nije loše birati i izabrati, ali za to je potreban napor. lako su nas poučavali da je napor dobar, da se ništa ne postiže bez napora, to nije točno. Biti - to se ne može postići naporom; ljubav se ne može postići naporom. Na tananijem nivou, birati i izabrati takoñe uključuje odlučivanje. Um se, u odreñeno vrijeme, usmjerava na jedno. Prije nego što kažete da nešto volite, morate odbaciti sve drugo. Ono što odbacujemo obojeno je strahom. Um i emocije ne odnose se prema bolu i patnji neutralno, već ih se boje i odbacuju ih. Navika biranja i izabiranja se na kraju pretvara u trošenje velike količine energije jer je um stalno u pripravnosti, stalno je na oprezu da se povreda, razočaranje, usamljenost i mnogo drugih bolnih doživljaja ne bi ponovili. Koliko mjesta ostaje za tišinu? Bez tišine, nema mjesta za čarobnjaka. Bez tišine, ne može biti pravog zapažanja života koji je u svom unutarnjem tkanju profinjen poput zatvorenog ružinog pupoljka. Kada smrtnici traže savjet odčarobnjaka, oni takočine jer vide dačarobnjaci ne žive u strahu. Što god da sečarobnjaku dogodilo, on to prihvaća,čak prigrljuje. "Kako možete biti tako smireni?" pitaju smrtnici. Ačarobnjakov odgovor je: "Pogledajte unutra, tamo gdje se nalazi samo mir." Dakle, prvi korak do Merlinovog svijeta sastoji se u tome da prihvatimo da on postoji - to je dovoljno. Kada budete o tome mislili, vaš se um može pobuniti i reći: "Ne!" samoj zamisli o tome da postoji i drugačije stajalište, put drugačiji od njegovog. Tom valu nepovjerenja, napetosti, dosade, skepticizma, odbijanja - što god se pojavilo - mogu se pridružiti i osjećaji. Ne opirite se tim osjećajima! Radi se samo o starim navikama biranja i izabiranja. Odbijajući nešto, vaš se um pravi važnim. Godinama vas je služio održavajući razmak od neugodnih stvari. Pitanje je da li je njegova taktika uspješna? Možda je um uspio u tome učiniti vas inteligentnim, ali nije dobro opremljen za to da vas učini sretnim, ispunjenim i nije dobro opremljen učiniti da budete u miru sa samim sobom. Merlin ne raspravlja sa svojim umom. Svi argumenti nastaju iz razmišljanja, a čarobnjak ne misli. On vidi. I to je ključza čudesno, jer ma što da ste vidjeli u svom unutarnjem svijetu ispoljitćete u vanjskom. Živite s prvom poukom, dozvolite vodi mudrosti da prodre u tajne prolaze vašeg bića, i promatrajte.Čarobnjak je u vama, i on želi samo jedno: želi biti roñen. _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 21.02.11 20:07 | |
| Pouka druga
Čarolija se može vratiti tek kad se vrati bezazlenost. Čarobnjakova suština je preobražaj. Svakoga jutra Arthur se umivao u šumskom jezercu. Kao i svaki drugi dječak, on nije baš volio taj zadatak.Često su ga u tome ometale brbljive crvene vjeverice, svrake ili bilo što zanimljivije od sapuna i vode. Merlin nije previše mario za prljavštinu koja se nakupljala oko njegovog lica, vrata i, zapravo, svuda. Meñutim, došao je dan kad je čarobnjak napokon planuo: "Mogao bih zasaditi grah u tvojim ušima! Nije bitno ako provedeš samo minutu na jezeru, ali daj, napravi nešto kad si već tamo." Arthur je pognuo glavu. "Bojao sam se priznati ti, Merline, ali kada se nagnem nad vodu ne vidim svoj odraz. Ne vidim gdje da se perem, ne vidimčak ni kako izgledam." Kada je podigao pogled, na dječakovo iznenañenje, Merlin je bio izvan sebe od sreće. "Ev o" , rekao je, gurajući za nagradu veliki smaragd u dječakovu ruku (Arthur ga je kasnije koristio da bi hodao po vodi). "Mislio sam da tvoja neposlušnost znači da si izgubio bezazlenost, ali vidim da sam pogriješio. Ako nema odraza u vodi, to znači da nema slike o sebi. Ako te ne ometa slika koju imaš o sebi, to znači da živiš u stanju bezazlenosti.
RAZUMIJEVANJE POUKE
Prije nego što bude prekrivena, bezazlenost je prirodno stanje. Prekriva je slika o sebi. Kad promatramo sebe, pa makar pokušavali biti potpuno iskreni, pred nama iskrsava slika grañena mnogo godina, u slojevima koji jedan drugog prožimaju na složen način. Crte i bore koje nosimo na licu govore o sreći i tuzi, pobjedi i porazu, idealima i doživljajima. Gotovo je nemoguće vidjeti bilo šta drugo.Čarobnjak vidi sebe kuda god gledao jer je njegov pogled bezazlen. Nije prekriven sjenom procjena, etiketama i odreñenjima.Čarobnjak zna da i on ima ego i sliku o sebi, ali da ga to ne ometa. Na njih gleda iz kuta ukupnosti, cjelovitog konteksta života. Ego je "ja"; to je vaša točka gledišta. Kad smo bezazleni ta točka ječista, poputčiste leće. Ali ako nema bezazlenosti, žarište ega je jako iskrivljeno. Ako mislite da nešto znate - što uključuje i znanje o sebi - zapravo znate svoje vlastite procjene i etikete koje ste pripisali pojavama i ljudima. Najjednostavnije riječi koje upotrebljavamo da bismo opisali jedan drugog - poput prijatelj, obitelj, stranac - nabijene su procjenama. Na primjer, ogromna razlika izmeñu riječi prijatelj i stranac ispunjena je tumačenjem. Prema prijatelju se ponašamo na jedan način, prema neprijatelju na drugi.Čak i ako na površini ne razmišljamo o tim procjenama, one zamagljuju našu viziju poput prašine na leći. Budućičarobnjak ne poznaje etikete koje pripisuje pojavama, on ih uvijek vidi iznova. Za njega nema prašine na leći, tako da svijet odiše svježinom. Svuda sečuje ista pjesma: "Pogledaj se!" Bog bi se mogao odrediti kao onaj - ili ona - koji kad gleda oko sebe, svuda vidi samo sebe. Budući da smo stvoreni prema njegovoj/njenoj slici i prilici i naš svijet je takoñe ogledalo. Smrtnicima ječarobnjakovo gledište vrlo neobično jer njihov interes ide u sasvim drugom smjeru. Oni gledaju prema van i opčinjeni su onim što vide, zatim to imenuju i žele iskoristiti. Svim životinjama i pticama treba dati imena. Biljke je potrebno uzgajati zbog hrane ili užitka. Zemlja postoji da bi se istražila i osvojila. Za sve to Merlin nije pokazivao gotovo nikakvo zanimanje.Čarobnjacičesto ne znaju imena za najobičnije stvari poput hrasta, jelena ili zvijezda. Meñutim,čarobnjak može satima promatrati kvrgavo stablo hrasta, košutu koja pase ili noćno nebo, a svaki trenutak njegove kontemplacije bitće sveobuhvatan. Smrtnici bi željeli posjedovati tu vrstu usmjerene pažnje. Kad su ga zapitali kako gledati na svijet svježim, sretnim očima, Merlin je rekao: "Nedostaje vam bezazleno- st. Kada ste nekoj pojavi priljepili etiketu, više je ne vidite; umjesto nje vidite etiketu." Bilo je lako objasniti ovaj proces na slikovit način. Kad bi se dva viteza, stranca, srela u šumi, oni bi odmah tražili znak ili grb koji bi im rekao da li se radi o prijatelju ili neprijatelju. U trenutku kada bi ugledali znak, vitezovi bi djelovali, ali ne prije toga. Prijatelj bi se zagrlio, podijelio bi se s njim obrok i pričale bi se priče. S neprijateljem se moglo jedino boriti. Ta opčinjenost etiketama ili nazivima, rekao je Merlin,čista je i jednostavna aktivnost uma. Um ne može djelovati bez naziva. U svojoj glavi nosimo milione etiketa, a naš um kroz njih prolazi brzinom svjetlosti. Brzina uma je vrtoglava, ali nas ne može spasiti od istrošenosti. Očemu god možete misliti, to ste već doživjeli, a što god ste doživjeli, togaćete se i zasititi. "Da li ste primjetili da niste u stanju gledati hrast ili jelena ili zvijezdu duže od minute?" Rekao je Merlin. "Mogučuti kako vaš um mrmlja: 'Ah, ta stara stvar!' i vi odlazite u ludoj potrazi za nečim novim." "Ne shvaćam zašto bi to bio problem", rekao je jedan stari seljak. "Svijet je velik, a priroda je puna zapanjujućih stvari i preobražaja." "To je istina", priznao je Merlin, "ali, prema tome, nikada ništa ne bi smjelo biti staro i dosadno. Beskonačnost pojava izvan nas ne može se poreći. Ali dosada je uobičajeni problem meñu smrtnicima, nije li tako?" Starac je klimnuo. "Meñutim, izgovorio si pravuriječ", nastavio je Merlin. "Preobražaj. Ali, vi ste ti koji se stalno moraju preobražavati. Ne možete svijetu pokazivati svoje staro jastvo i očekivati da svijet za vas uvijek bude nov." Čarobnjak nikad ne vidi istu stvar dva puta na isti način. Dakle, što se tiče šume, on nije toliko prožet pogledom na jelena kao što je prožet nekom novom nijansom svog bića: nježnošću, ljepotom, stidljivošću ili tananošću. Kad je oko svježe, svatko može zapaziti te osobenosti. One se otkrivaju poput latica ruže. Potrebno je biti strpljiv, ali sve to je vrijednočekanja. Vaša vlastita bezazlenost jedini je cvijet koji postoji. On nikada neće uvenuti, a zbog toga ni svijet nikada neće uvenuti.
ŽlVJETI S POUKOM
Nakon što ste pročitali ovu pouku, pokušajte za trenutak osvježiti svoju bezazlenost. To je lakše nego što ljudi misle. Najvažnije je znati štonečiniti. Ne sudite o svom trenutnom stanju. Možda ste umorni ili potišteni. Možda osjećate ljutnju, strah ili krivicu. Za trenutak na sve to zaboravite jer, kao što poučava Merlin, bezazlenost je iznad uma. Pročitajte ovu listu riječi: Teško Lako Crno Bijelo Sunce Mjesec Doživite ove karakteristike, jednu po jednu. Nije važno ako vam umjesto osjećaja dolaze slike, ili umjesto konkretnih objekata samo ideje. Bilo koji pristupće biti u redu. Jeste li primjetili da je vašem umu nemoguće izbjeći odreñeni osjećaj težine, lakoće, crnog, bijelog, itd? Zapravo, nije moguće ni pročitati te riječi, a da ne prizovete bar blagi doživljaj svake od tih karakteristika. Da bi ove pojave postojale potrebno je da vi budete suučesnici. Ako suučestvujete bezazleno, i oneće se javiti svježe i nove. Na taj način gleda slikar. On promatra košaru punu voća,čamac ili oblak; ali umjesto da je pasivni primatelj tih stvari, on ih gledajući stvara. Takočinimo svi,čak i u najjednostavnijemčinu gledanja obične pojave. Ovaj doživljaj pokazuje da se bezazlenost ne može izgubiti, može se samo sakriti. Tajna bezazlenog gledanja je gledanje s novog stajališta, onog koje nije uvjetovano onim što očekujete daćete vidjeti. "Kada bi zaista mogao vidjeti ono stablo", rekao je Merlin, "bio bi tako zapanjen da bi morao sjesti." "Stvarno? Ali zašto?" pitao je Arthur. "To je samo stablo." "Ne", rekao je Merlin. "To je samo stablo u tvom umu. Za drugi um to je izraz beskonačnog duha i ljepote. U Božjem umu to je dijete, draže i ljepše od biločega što možeš zamisliti." Sve dok um zapaža boju, svjetlo, gustoću i osjeća svijet, on zapažasebe. Rećit eško ilibijelo stvaraju unutarnji osjećaj koji pripada samo vama. Bez vas koji zapažate nema nikakve težine ili bjeline; ne postoje vid/zvuk, dodir/okus ili miris - postoje samo mali valovi vaše svijesti. Pošaljite kameru na Mjesec, snimite sve kratere i doline i vratite film natrag na Zemlju. Ako nema ljudi koji bi ga gledali, film na sebi neće nositi slike, već samo kemijske sastojke koji su reagirali na trenutni raspored fotona. Film je mrtav kao i sam Mjesec. Merlin bi rekao da, ako nitko ne gleda sliku Mjeseca, tada nema ni Mjeseca. Zato je izuzetno važno gledati bezazleno na svijet, jer je to jedini način da svijet bude živ. Vaše oko daje život svemu što vidi. Iza svake molekule mora postojati svjesnost i inteligencija, inače bi svemir bio slučajna mješavina inertnih plinova i mrtvih zvijezda, praznina koja žudi da primi sjeme roñenja. Bez inteligencije nema života, ima samo aktivnosti. Svaki put kada pogledate kroz prozor, u svijet ste posijali sjeme života. Zato se Merlin vrlo ozbiljno odnosio prema svom poslu promatranja hrastova, jelena i zvijezda. Nije želio da umru; bio je ljubavnik života. Ova pouka svodi se na izreku: "Gledaj bezazleno i davatćešživot." To ječarobni moto po kojem je živio Merlin. Smrtnicima je teško shvatiti nešto tako jednostavno jer je to suprotno njihovoj najdubljoj predrasudi koja kaže: "Najprije je postojao Svijet, a ja sam došao poslije."Ali ni mi sami ne bismo bili živi da nas netko bezazleno biće nije najprije vidjelo. To je biočin kojim je posijano sjeme cijelog svemira, bio je točin ljubavi. Svoju bezazlenostćete ponovo spoznati kada budete mogli vidjeti kako ljubav diše u svakom zrncu stvorenog svijeta.
_________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 21.02.11 20:11 | |
| Pouka treća Čarobnjak promatra kako svijet dolazi i prolazi, ali njegova duša prebiva u područjima svjetla. Scena se mijenja, vidovnjak ostaje isti. Vaše tijelo je samo mjesto koje vaša sjećanja nazivaju domom. Obično bi Merlln izbjegavao susret sa smrtnicima, ali u kasne ljetne večeri povremeno bi dopustio da ga vide kako stoji na jednoj nozi na rubovima močvare. Znatiželjni seljaci bi mu se približili, ali Merlin bi i dalje stajao nepomičan poput kipa neprogovorivši ni riječi, niti primjećujući njihovo prisustvo. U takvim trenucima Arthuru
bi njegov učitelj izgledao poput starog ždrala koji održava ravnotežu u močvari i kljunom nišani ribe. Jednoga dana, nakon što je Merlin zurio u jezero nekoliko sati, dječak nije mogao a da ga ne upita u šta je to gledao. "Ne mogu točno reći", odgovorio je Merlin. "Vidio sam vilinog konjica kako leti i želio sam ga promotriti izbliza. Preletio je pored mene poput lepršavog sna, ali sam nakon nekog vremena zaboravio jesam li ja sanjao vilinog konjica ili je on sanjao mene." "Nije li odgovor očigledan?" pitao je Arthur. Merlin je oštro kucnuo dječaka po glavi: "Ti misliš da se snovi nalaze ovdje, unutra. Ali ja sam svuda, dakle, tko zna koji dio mene sanja o onom drugom dijelu?"
RAZUMIJEVANJE POUKE
Čarobnjaka unutar svakog od nas mogli bismo zvati i svjedokom. Uloga svjedoka je da se ne miješa u promjenljivi svijet, već da vidi i razumije. Svjedok se ne odmara - on je budančak i kad sanjate ili spavate. Njemu nisu potrebne vaše oči da bi vidio, a to izgleda priličnočarobno. Nisu li oči primarni organ vida? U svemu što u relativnom svijetu vidimo,čujemo ili dodirnemo nalazi se energija i informacija - svaki atom može se rastaviti na ta dva sastojka. Meñutim, u svom primordijalnom stanju, ti sastojci su bezoblični. Mjehurić energije može se pretvoriti u kaotični vrtlog poput oblačka dima; informacija se može raspasti na slučajan skup podataka. Potrebna je neka druga sila koja organiziračudesan red života - inteligencija. Inteligencija je ljepilo svemira.Čarobnjaku je ova zamisao više od teorije, jer svojim unutarnjim okom vidi da je on taintelige ncija. Smrtnike zbunjuje takvo razumijevanje jer se ne radi o razumijevanju uma. Oni su navikli da znaju nešto, ali nisu navikli na zn an je samo. "Kada legne u krevet", rekao je Merlin, "najpametniji smrtnik nije bolji od najveće budale. Obojica sanjaju iste noćne more i brinu se oko smrti. U njima se raña strah i nisu u stanju uživati ni u najmanjem zadovoljstvu bez osjećaja prolaznosti." Čarobnjakovo znanje je prisutno čak i u snu. Budna, uvijek pažljiva, sveznajuća, univerzalna inteligencija začarobnjaka nije neka udaljena sila. Ona živi u svakom atomu. Ona je oko iza oka, uho iza uha i um iza uma. Dakle, da bi vidio,čarobnjaku nije neophodno da bude budan i otvorenih očiju. Viñenje, u svom najdubljem smislu, može se dogoditi u spavanju ili snu, jer vidjeti znači probuditi se prema univerzalnoj inteligenciji. Sve je potpuno jasno kada je svjedok potpuno prisutan. Čarobnjakovo znanje je čisto znanje koje se ne oslanja na vanjske činjenice. To je voda života nadošla direktno s izvora. Bez obzira na to kakve se promjene dogodile svemiru,čarobnjakovo znanje ne može se promijeniti - scena dolazi i odlazi, ali promatrač je isti. Prije nego što sretnemo unutarnjegčarobnjaka, ovisni smo o osjetilima i umu da bismo znali to što znamo. Naše znanje je naučeno. Pohranjeno je u sjećanje i svrstano prema našem interesu; prema tome, selektivno je. Čarobnjakovo znanje je njemu svojstveno. Jednom se Arthur na smrt preplašio kada je Merlin počeo naokolo trčati mašući poput luñaka velikim kuhinjskim nožem. "Što to radiš?" pitao je užasnuto dječak. "Mislim", odgovorio je Merlin. "Zar ti ne misliš na taj način?" "Ne", rekao je Arthur. Merlin se iznenada zaustavio. "Ah, onda sam pogriješio. Imao sam utisak da svi smrtnici koriste svoj um poput noža, režu i sjeckaju. Želio sam vidjeti kako to izgleda. Ako smijem reći, ono što vi smrtnici nazivate racionalnost prilično je nasilno." Čarobnjakov um je poput leće koja skuplja sve što vidi i propušta bez iskrivljenja. Prednost te vrste svjesnosti je da ona sjedinjuje, dok racionalnost razdvaja. Racionalan um traži nešto "izvan", u svijetu objekata u vremenu i prostoru, dok čarobnjak na sve gleda kao na dio sebe. Umjesto onog "izvan" i onog "unutra", postoji samo jedan jedinstveni tok. Zbog toga je Merlinu teško reći da li je on sanjao vilinog konjica ili je vilin konjic sanjao njega. Razlika je u odvajanju, a točini um. Začarobnjaka, oboje je jedno.
ŽlVJETI S POUKOM
Nije lako objasniti što znači svjedočiti. U uobičajenom budnom stanju svijesti svi mi vidimo objekte, ali svjedok vidi s v jet lo. On sebe vidi kao jedno žarište svjetla, a objekt kao drugo, sve u kontekstu velikog, promjenljivog područja ničeg drugog osim svjetla. Svjetlo je metafora za viša stanja bivstvovanja. Kada netko ima iskustvo tik do smrti i nakon toga kaže: "Otišao sam u svjetlo", pri tome govori o tananijem doživljaju sebe. Svjetlo može izgledati poput neba ili nekog drugog svijeta, ali naš uobičajeni svijet za čarobnjaka je takoñe slika. I ona se projektira iz svijesti. "Svaka svjesnost je svjetlo", rekao je Merlin, "svako svjetlo je svjesnost." Granice kojima dijelimo nebo od zemlje, um od materije, stvarno od nestvarnog puki su dogovor. Budući smo načinili granice, možemo ih podjednako lako ukloniti. Pogledajte pažljivo ovu stranicu knjige. Doživljavajte ju kao objekt.Čvrsta je, bar u smislu da je načinjena od drvenih vlakana pretvorenih u papir. Ali i apstraktna je, u smislu da je načinjena od ideja. Je li stranica stvar od papira, stvar od ideja ili oboje? Zapazite da na stranicu vrlo lako možete gledati s oba stajališta, ali ne u isto vrijeme! Drugim riječima, različite stvarnosti mogu postojati jedna pored druge, ali svaka predstavlja svoj nivo bivstvovanja. Na jednom nivou, riječ je samo o skupu točaka od tiskarske boje, a na drugoj ključ do ideje. Svako stanje bivstovanja, od najtananijeg i najnematerijalnijeg do najgrubljeg i najčvršćeg, ovisi o promatraču. Ako bismo željeli, mogli bismo pretvoritičvrsti papir u ništavilo. Evo kako: stranica je načinjena od papira, papir je načinjen od molekula, molekule od atoma, atomi su kumulati energije na kvantnom nivou, a ti se kumulati energije sastoje od 99,99999 % praznog prostora. Budući da je udaljenost izmeñu jednog i drugog atoma prilično velika - proporcionalno veća nego udaljenost izmeñu Zemlje i Sunca - možete ovu stranicu nazvatičvrstom jedino ako ste spremni da i prostor izmeñu nas i Sunca nazovetečvrstim. Ovaj doživljaj pretvaranjačvrstih objekata u ništavilo može se i preokrenuti. Počevši s "praznim prostorom" možete načiniti kumulat energije, atome, molekule i tako dalje sve dok ne stignete do objekta koji želite, što uključuje i vlastito tijelo. Ruka koja okreće ove stranice je oblak energije, a jedini način na koji možete doživjeti svoju ruku, odnosno način na koji ona doživljava stranicu, jeste putemčina svijesti. Drugi kumulati energije, poput ultraljubičastih zraka koji vas okružuju, prolaze potpuno nezapaženo. Dakle, dolazak i odlazak svijeta potpuno je ovisan o snazi opažanja. Stvoreni ste da biste bili vidovnjak i da bi nastao svijet koji vidite. Bez očiju, svijet bi bio nevidljiv. Na osnovu ovog razumijevanja možemo zakoračiti korak dalje. Sunce, koje je zvijezda, hrani sve na Zemlji. Hrana koju jedete nastala je iz zvjezdanog svjetla, a kad je pojedete stvarate tijelo koje dolazi iz istog izvora. Drugim riječima, kada jedete, radi se očinu kojim zvjezdana svjetlost prihvaća zvjezdanu svjetlost. Ovo svjetlo, iako se pojavljuje u mnogim oblicima, od plinovitih vrtloga i kvazara do pahuljastog zečjeg repa, samo je jedno. Izgleda kao da se nalazite na jednom mjestu, ali to je istina samo zato jer ste upravo sada zauzeti vrhunskim stvaralačkimčinom pretvaranja svemira od svjetla u jedno žarište koje se naziva vašim umom i tijelom. "Želio bih izvoditičuda", zamolio je Arthur jednog dana. "Ovaj svijet postoji zbog tebe", odgovorio je Merlin. "Nije li to dovoljno velikočudo?" Ovakvočarobno razmišljanjeČarobnjak dovodi do krajnosti. Ako je vid uzrok zbog kojeg je svijet vidljiv, pita on, tko ili što je stvoritelj vida? Tko je vidio oko prije nego što je oko vidjelo nešto drugo? Odgovor je svjesnost. Onaj vidovnjak koji se nalazi iza oka je svijest koja raña našačula tako da bi ona mogla roditi sve što oko nas postoji. Ne radi se o metafizičkoj misteriji. U majčinoj utrobi iz jedne stanice nastaje embrion bez osjetila; zatim se razvijaju ostale stanice koje se u odreñenim područjima nakupljaju i usmjeravaju na različite funkcije; na kraju ti kumulati postaju oči, uši, jezik, nos i tako dalje. Oko uopće ne izgleda kao uho, ali njihova različitost zavarava. Sva naša osjetila bila su sadržana u toj jednoj oploñenoj stanici u obliku kodiranih obavještenja. Informacija je samo svjesnost koja je sačuvana u nekom obliku - poput ove knjige. Kada ne biste znali što je knjiga, rekli biste da se radi o skupu znakova u nekoj čudnoj šifri, a zapravo se radi o kanalu kojim jedna svjesnost komunicira s drugom. Za Merlina je cijeli svijet bio način da govori sebi. "Ako nešto zaboraviš", savjetovao je Arthuru, "šumaće te podsjetiti." "Zaboravio sam puno toga, a šuma me nije podsjetila", protestirao je Arthur. "Nije istina", odgovorio je Merlin, "Jedino na što možeš zaboraviti je tvoje jastvo, a ono se može naći pod svakim stablom." Zašto postoji svijet? Jer je naša velika svijest željela napisati šifru života i raširiti njene niti na stranicama vremena. Niječudno štočarobnjak ne umije reći gdje završava njegovo tijelo, a gdje počinje svijet. Sanjate li vi ovu knjigu, ili ona sanja vas?
_________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 21.02.11 20:13 | |
| Pouka četvrta
"Tko sam ja?" jedino je pitanje koje je vrijedno postaviti i jedino na koje nema odgovora. Vaša je sudbina da glumite bezbrojne uloge, ali te uloge ne predstavljaju vas. Duh je nelokalan, ali živi iza otiska koji zovemo tijelom. Čarobnjak ne vjeruje da je mjestom ograničeni dogañaj koji sanja o velikom svijetu. Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom dogañaju. Iz Arthurovog života Merlin je nestao na mnogo godina, a zatim se jednoga dana iznenada pojavio, penjući se iz šume prema Camelotu. Preplavljen veseljem zbog ponovnog susreta sa svojim učiteljem, kralj Arthur je naredio da se u Merlinovučast pripremi gozba. Meñutim, Merlin se ponašaočudno, gledajući svog bivšeg učenika kao da ga nikad nije vidio. "Možda bih mogao doći na tu gozbu, ako si ti onaj za kojeg te smatram", rekao je Merlin, "Ali, reci mi iskreno, tko si ti?" Arthur se skamenio, ali prije nego što je mogao protestirati, Merlin se obratio skupu, glasno rekavši: "Onome tko mi kaže tko je ova osoba podariću ovu vrećicu zlatne prašine." U tom trenutku, u njegovoj ruci pojavio se kožni zavežljaj punčistoga zlata. Zbunjeni i ozlovoljeni, vitezovi Okruglog stola nisu odgovorili. Tada je istupio mladi paž: "Svi mi znamo da je to kralj." Merlin je na to odmahnuo glavom i paž je morao napustiti dvoranu. "Zar nitko ne zna tko je to?" ponovio je. "To je Arthur", javio se još jedan glas. "Čak i budala to zna." Merlin je pogledom pronašao osobu koja je to rekla - stara služavka u kutu - te je uklonio i nju iz dvorane. Cijeli dvor bio je zbunjen, ali se čarobnjakov izazov sada pretvorio u igru. Pojavili su se različiti odgovori: sin Athera Pendragona, vladar Camelota, suveren Engleske. Merlin nijedan nije prihvatio,čak ni bolje odgovore poput Adamovog sina, cvijeta Albiona,čovjeka medu ljudima, itd. Na kraju je i Genevieve bila uvučena u igru i promrmljala: "To je moj voljeni muž." Merlin je samo odmahnuo glavom. Jedan po jedan, svi su napuštali dvoranu sve dok nisu ostali samoČarobnjak i kralj. "Merline, sve si nas zbunio", priznao je Arthur. "Ali ja sam siguran tko sam. Zato je moj odgovor slijedeći: ja sam tvoj stari prijatelj i učenik." Nakon kratkog oklijevanja, Merlin je odbacio i taj odgovor kao što je to učinio i sa svakim prethodnim i kralj nije imao drugog izbora nego otići. Iz znatiželje je, meñutim, s vrata promatrao što se dogaña u dvorani. Na njegovo iznenañenje, Merlin je prišao prozoru, otvorio vrećicu i prosuo zlatnu prašinu. "Zašto si bacio dragocjeno zlato?" zavikao je Arthur, nemogavši se obuzdati. Merlin se osvrnuo. "Morao sam", rekao je. "Vjetar mi je rekao tko si." "Vjetar? Ali vjetar nije ništa rekao." "Upravo tako."
RAZUMIJEVANJE POUKE
Čarobnjaci i ostali njihove vrste često su htjeli biti bez imena i mjesta. Nisu voljeli ostati na nekom mjestu gde bi smrtnici mogli postati previše bliski s njima. "Tko god me zazove imenom, stranac je", rekao je Merlin. "To što prepoznaješ moje lice, ne znači da me poznaješ."Čarobnjaci sebe smatraju grañanima kozmosa. Dakle, mjesto na kojem se nalaze je nevažno. Ono što nas u smrtnom životu najviše ograničava su imena, oznake i definicije. Korisno je imati ime - na taj način znate koji je vaš rodni list - meñutim, ime se brzo pretvara u ograničenje. Vaše ime je etiketa. Ono odreñuje da ste roñeni u to i to vrijeme, na tom i tom mjestu od odreñenih roditelja. Nakon nekoliko godina vaše ime vas odreñuje u odnosu na školu, a zatim na zanimanje kojim se bavite. Kad navršite tridesetu, vaš identitet je stješnjen u kutiju od riječi. Stranice kutije mogle bi izgledati ovako: "Katolik, poreznik, obrazovan na univerzitetu Cornel, oženjen, troje djece i hipoteka." Tečinjenice možda nisu netočne, ali zavode. One zarobljavaju neuvjetovani duh u odreñene uvjete.Čini se da se mnoga od takvih ograničenja odnose navas, a zapravo se odnose na vaše tijelo - a vi ste mnogo više od tijela.Čarobnjak prema svom tijelu ima poseban odnos. Na njega gleda kao načuperak svijesti koji se oblikovao u svijetu, baš nalik kamenju, stablima, planinama, riječima, željama i snovima koji teku i oblikuju se. To što su želja ili san nematerijalni, a tijeločvrsto, uopće ne smetačarobnjaku.Čarobnjaci ne pate od naše uobičajene predrasude kojom izjednačavamo "čvrsto" sa"stvarnim". Čarobnjak ne smatra sebe mjestom ograničenim dogañajem koji sanja o velikom svijetu.Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom dogañaju. Njega ne ograničavaju nikakve granice. Smrtnici ne bi mogli postojati bez granica. Njihova tijela odreñuju ono što oni jesu - bez tijela,čovjek ne bi znao gdje mu je dom, jer dom je tamo gde odlazi tijelo da bi se sklonilo i odmorilo. Meñutim, Merlin se nije smatrao beskućnikom. Rekao je: "Ovo tijelo je poput prečke na koju sjedaju moje misli, ali onečesto odlijeću i vraćaju se tako brzo da bi se isto tako moglo reći da žive u zraku." Mi pretpostavljamo da misli dolaze i odlaze unutar naše glave, ali to ne možemo dokazati. Tko je vidio misao prije nego što je nastala? Tko prati misao kad doñe neka druga misao? Merlin nije mogao shvatiti zašto smrtnici žele ovisiti od svog tijela. "Možemo reći da je ovaj paket kostiju i mesa'Ja'," rekao je, "ali, jedino ako su ovaj brijeg, onaj pastir i onaj dvorac takoñe'Ja.'" U Merlinovim očima, smrtno tijelo nije vrednije od vješalice na koju su obješeni strahovi, uvjerenja, predrasude i težnje. Ako na vješalicu objesiš previše kaputa, više ne vidiš vješalicu. To je ono što smrtnicičine sa svojim tijelom, rekao je Merlin. Nemoguće je vidjeti istinu o ljudskom tijelu - da je ono rijeka svjesnosti koja teče kroz vrijeme - jer se na njemu nakupilo toliko mnogo tereta iz prošlosti.
ŽlVJETI S POUKOM
Da biste doživjeli ovu pouku potrebno je za trenutak zaboraviti svoje ime. Recimo da je u ovom trenutku pitanje "Tko sam ja?" zaista aktualno. Pobjeći od imena i oblika znači pronaći tko smo zaista. Uglavnom sebe doživljavamo putem ograničenja. Glumiti odreñenu ulogu predstavlja ograničenje, a ipak svi mi svo vrijeme prelazimo iz jedne uloge u drugu. Prisjetite se kakvu ste važnost pripisivali majci kad ste bili dijete. Nije vam palo na um da ona, osim što je mama, ima i svoj život; u vašem umu njen identitet je bio utvrñen. Tek kad ste odrasli vidjeli ste da ona igra i druge uloge, poput žene, sestre, kćerke, poslovne žene i tako dalje. Većini djece teško je prihvatiti činjenicu da majka živi život koji nije u potpunosti usredotočen oko majčinstva, kod male djece radi se o prirodnoj usmjerenosii na sebe. Meñutim, s vremenom, slijedeći primjer svojih roditelja, naučimo kako da igramo vlastite uloge. Preuzimanje nove uloge izgleda poput širenja iskustva. Žena koja je samo majka, vjerojatno neće biti zadovoljna. U našoj kulturi biti "potpun" znači nositi što je moguće više šešira. Meñutim,čarobnjak na ovu situaciju uopće ne gleda tako. Za njega biti potpun znači biti potpuno bez uloga. "Ja sam slobodan duh, omeñen pojavom ovog malog tijela", rekao bi Merlin. "Palcem i kažiprstom možeš omeñiti sunce, ali zar njegovo svjetlo ne ispunjava nebo i dalje?" Odbacivanje uloga koje glumimo osjetljiv je posao, ali nije moguće ući učarobnjakov svijet ako sebe odreñujete njima. Dakle, kako izgleda ne igrati uloge? Zapravo, to je vrlo jednostavno. Kada se ujutro probudite, postoji jedan trenutak prije nego što počnete misliti o svojim obavezama, trenutak kada ste budni, a bez neke odreñene misli u umu. Tada ste ono što jeste, u najjednostavnijem ste obliku svijesti. Ovaj doživljaj jednostavnosti ponavlja se tokom dana, ali ga malo ljudi zapaža jer smo se navikli poistovjećivati s procesom mišljenja. I mišljenje dolazi i odlazi tokom dana. Meñutim, u stvarnosti vi niste ono štomislite. Moždaće vam biti teško u to povjerovati, ali misli u vašoj glavi ne pripadaju vama - one pripadaju vašem imenu i ulogama koje ste na sebe preuzeli. Ako ste žena koja misli o svom djetetu, kako mu je u školi, što mu pripremiti za večeru i tako dalje, to nisu vaše misli. To suma jčine misli. Ako tokom svog lječničkog radnog vremena razmišljam o dijagnozama, lijekovima itd., o tome zapravo razmišljaliječnik. Naravno, majka i lječnik su korisne uloge, ali i oneće se završiti i jednog dana svatko od nasće se suočiti sa zagone- tkom "Tko sam ja?", na koju nema odgovora bez obzira na to kako dobro glumili svoje uloge. Meñutim, ako želite, za djelić sekunde možete skliznuti iza uloge. Kada čitate ove stranice obratite pažnju na onoga tko čita. Ili kad slušate muziku, okrenite se onome tko sluša. Ili, ako vidite dugu, uhvatite i pogled na onog tko gleda. U svakom od tih slučajeva, odmahćete osjetiti svjesnost koja je budna, pažljiva, neuključena, tiha a ipak intenzivno živa. Što ste zapravo učinili? Prekinuli ste čin promatranja da biste vidjeli promatrača. Ovaj trik pruža vam uvid u apsolutnu sigurnost postojanja, jer iznad svakog promatranja nalazi se nepromjenljivi promatrač. Taj vidovnjak je bezvremeničinitelj svakog doživljaja ograničenog vremenom. Taj vidovnjak - to ste vi.Ako ste snažno poistovjećeni sa svojim ulogama, zamisao o bezvremenosti mogla bi biti zastrašujuća. Bezbrojni ljudi bivaju uništeni kada izgube svoj posao, kada im djeca odrastu i napuste dom, kada im umre voljeni partner. Njihovo "ja" tako je ograničeno imenima, oznakama i ulogama da nisu imali vremena pronaći tko su zapravo oni. To što smo u potpunosti obični ljudičini nas potpuno stvarnim. Stvarnost se ne može odrediti, može se samo doživjeti. Budite svjesni onih kratkih trenutaka tokom dana kad doživljavate svoje osnovno jastvo iza disanja, osjećaja ili osjeta. Prije nego što sutra iskočite iz kreveta, pokušajte uhvatiti trenutakčistote ijednostavnosti prije nego što um počnečavrljati. Ovo mirno, tiho, bezimeno stanje vrlo je ugodno. Ne može se dodirnuti mišljenjem, govorom ili djelom. To je dvorac koji nijedna vojska nikad neće osvojiti i kojičuva riznicu u kojoj su pohranjena prava životna bogatstva. _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 21.02.11 20:17 | |
| Pouka peta
Čarobnjaci ne vjeruju u smrt. U svijetu svijesti sve je živo. Nema ni početaka ni završetaka.Čarobnjaku su oni samo mentalne konstrukcije. Da biste bili potpuno živi, morate biti mrtvi za prošlost. Molekule se razgrañuju i odlaze, ali svijest preživljava smrt materije na kojoj jaše. Sve priče o Merlinu,Čak i one nejasne, potvrñuju da je živio unatrag u vremenu. Za njegovih dana, to je meñu smrtnicima izazivalo prilično zgražavanje. Staričarobnjak bi viknuo "Pazi!" trenutaknakon što bi Arthur prolio vruću vodu po sebi. Pojavio bi se na pogrebu i uštipnuo leš po obrazu kao da je novoroñenče. Kao dodatak tomčudnom ponašanju, seljaci su meñu sobom šaputali da su vidjeli Merlina kako na groblju nadgrobnim spomenicima dijeli krsne poklone. "Možeš li mi objasniti zašto živiš unatrag u vremenu?" pitao ga je jednom Arthur. "Zato jer tako rade svičarobnjaci", odgovorio je Merlin. "A zašto je to tako?" "Jer smo tako izabrali. Ima mnogo prednosti." "Ne vidim nijednu", bio je uporan Arthur, razmišljajući o Merlinovimčudnim navikama, poput doručka prije nego što bi legao spavati. "Doñi, pokazatću ti", rekao je Merlin izvevši Arthura van iz kristalne pećine. Bio je vruć sunčan dan, sunce je bilo visoko na nebu, a divlje ruže su se pognule gotovo do tla. "Evo", rekao je Merlin, pružajući dječaku lopatu. "Počni kopati jamu odavde do onog mjesta tamo i nemoj se zaustaviti dok ti ne kažem." Arthur je prionuo na zadatak, kopajući svom snagom, ali nakon jednoga sata bio je potpuno iscrpljen, a Merlin mu još uvek nije rekao da stane. "Zar nije dovoljno velika?" upita Arthur. Merlin je procijenio jamu koja je bila oko tri metra duga i pola metra duboka. "Da, sasvim dovoljno", rekao je. "Sada ju ponovo zatrpaj." Naviklom na poslušnost, kakav je već bio, Arthuru se nije previše sviñao ovaj nalog. Znojeći se i kiselog lica radio je pod vrelim suncem sve dok jama ponovo nije bila zatrpana. "Sada doñi i sjedi pored mene", rekao je Merlin. "Što misliš o poslu koji si obavio?" "Bio je besmislen", eksplodirao je Arthur. "Točno, a to je slučaj s većinom ljudskih napora. Meñutim, besmislenost se ne otkriva sve dok ne bude prekasno, nakon što je sve obavljeno. Kada bi živio unatrag u vremenu, vidio bi da je kopanje besmisleno i uopće ne bi ni počeo."
RAZUMIJEVANJE POUKE
Legende iz Arthurovog vremena koje tvrde da je Merlin živio unatrag u vremenu pojednostavljuju situaciju. Stari pripovjedači mitova voljeli su zbunjivati, a svaki čitalac koji bi pokušao odgonetnuti što znači živjeti unatrag u vremenu čudio bi se Merlinovoj neobičnosti. Rezultat toga je da su ga neki smatrali prorokom ili vračem. Za svakog proroka se može reči da živi unatrag u vremenu, jer izgleda da je već doživio ono štoće se tek dogoditi. Ali na dubljem nivou, srednjovekovnom umu živjeti unatrag u vremenu značilo je pobijediti prirodni ciklus rañanja i smrti. Netko tko je svakoga dana sve mlañi pobjegao je nepromjenljivom zakonu podčijim utjecajem živa bića stare i umiru.Čini se da je začarobnjaka dan kada je roñen dan kada odlazi s ovoga svijeta, uz pretpostavku da uopće odlazi. Da bi se riješio ovaj paradoks, potrebno je razumjeti vrijeme onako kako ga doživljavačarobnjak. "Vi smrtnici ste uzeli svoje ime od smrti", rekao je Merlin u kristalnoj pećini. "Da ste vjerovali kako ste stvorenja života nazvali biste se besmrtnicima." "To nije pošteno", protestirao je Arthur. "Mi nismo izabrali smrt. Ona nam je nametnuta." "Ne, na nju ste sejednosta- vno navikli. Svi vi starite i umirete zato jer vidite druge kako stare i umiru. Odbaci tu staru naviku i više nećeš biti zarobljen u mrežu vremena." "Odbaciti smrt? Kako se to radi?" želio je znati Arthur. "Za početak, vrati se do izvora svoje navike. Tamoćeš pronaći odreñeno pogrešno razumijevanje zbog kojeg si uvjeren da si smrtan. Pogrešno razumijevanje nalazi se u korjenu svakog pogrešnog uvjerenja. Zatim pronañi grešku u svojoj logici i ukloni je. Sve je to vrlo jednostavno." Arthur je otišao u legendu kao "kralj jednom i zauvijek", što znači da se i on oslobodio kletve smrti.Što je pronašao? Kakva je to pogrešna logika za kojučarobnjaci smatraju da je uzrok smrtnosti? U suštini, radi se o našem poistovjećivanju s tijelom. Ljudsko tijelo se raña, stari i umire. Poistovjećivanje s tim procesom je pogrešna logika, ali kada je jednom usvojena, mi smo zbog nje osuñeni na smrt. Pod kletvom smo smrtnosti i nemamo drugog izbora već da sepredamo smrti. Ukloniti kletvu zahtjeva pomak identiteta od onog vezanog vremenom do onog bezvremenog. Zato sečarobnjak otiskuje na put otkrivanja istine o vremenu. To je prava istina o priči da je Merlin živio unatrag u vremenu. Želio je slijediti vrijeme unatrag do njegovih korjena.
ŽlVJETI S POUKOM
PremaČarobnjakovom iskustvu vrijeme je samo kvantificirana vječnost. "Svi smo mi okruženi bezvremenim", tvrdio je Merlin. "Pitanje je štoćemo s njim učiniti?" Rezanje bezvremenog na male djeliće stvara vrijeme, i tome smo skloni. Za nas vrijeme teče pravolinijski. Satovi otkucavaju sekunde, minute i sate, bilježeći dug put vremena od prošlosti preko sadašnjosti do budućnosti. Kad je Einstein dokazao da je vrijeme relativno, zapravo je uklonio pravolinijsku zamisao o vremenu - dokazao je da vrijeme ima sposobnost ubrzavanja ili usporavanja. Osim što je pomalo i izgledao poput Merlina, Einstein je moguće skliznuo u svijetčarobnjaka kada mu je na um pala takva začuñujuća zamisao. Einstein je govorio da je mogaoosjetit i teoriju relativnosti, puno prije nego što ju je mogao matematički dokazati. Svi mi doživljavamo vrijeme kao relativno, prilagodljivo - radostan doživljajće ga ubrzati, bolanće ga usporiti. Dan proveden u ljubavi proleti poput sekunde, jutro u zubarskoj stolici traje poput vječnosti. Ali, može li nas takvo novo zapažanje vremena zaista sačuvati od smrti? Začarobnj- aka, smrt je samo uvjerenje. Relativnost nam omogućuje da uvjerenje uklonimo u pravolinijsko vrijeme. Nije teško prisjetiti se drugih primjera kojiće nam omogućiti da povjerujemo i u besmrtnost. Na primjer, ako na svemir gledate kao na skladište energije, ništa nikad ne umire, jer se energija ne može uništiti. U obliku energije i vi ćete uvijek biti ovdje. "Ali ja ne želim biti energija", usprotivio se Arthur suočen s ovom logikom. "To je tvoja fatalna pogreška", istaknuo je Merlin. "Budući se poisto- vjećuješ s tijelom, smatraš da ti je potreban oblik. Energija je bezoblična, pa smatraš da to ne možeš biti ti. Meñutim, samo sam želio reči da energija nije roñena; ona nema početka ili kraja. Sve dok ne prestaneš o sebi misliti kao da imaš početak, nikad nećeš pronaći svoj besmrtni dio koji, ako ne umire, mora biti neroñen." Vidjevši dječakovo snuždeno lice, Merlin je rekao toplije: "Ne kradem ti tijelo da bih te uvjerio da si bezobličan. Potrebno je samo vidjeti bezoblično u svakom obliku i imat ćeš besmrtnost usred smrtnosti." Molekule nastaju i razgrañuju se vraćajući se u prvobitnu atomsku kašu. Meñutim, svijest preživljava smrt molekula na kojima jaše. Ono što je jednom bilo paket energije u sunčevom zraku pretvara se u list da bi na kraju otpalo i pretvorilo se u tlo. Promjena stanja slama mnoge granice. Sunčev zrak je nevidljiv, a list i zemlja su vidljivi. List je živ i raste, a zrak to nečini. Boje lista, zraka i tla različite su, i tako dalje. Meñutim, svi ti preobražaji postoje kao mentalne konstrukcije. Stvarna energija u sunčevom zraku uopće ne doživljava promjenu - to je stalna igra fotona i elektrona koja se nalazi u svemu bez obzira na to zapažamo li mi tu pojavu kao živu ili mrtvu. Suvremena nauka već je stvorila odgovarajuće novo stajalište; sada je potrebno naučiti živjeti na taj način. Vizionari i mislioci poput Einsteina mogu nam pomoći da prevladamo mentalne prepreke, ali se sami moramo probiti kroz ostale, emocionalne i instiktivne. Jedna takva prepreka je strah od smrti. Čarobnjak smatra da je cijela stvar oko smrti upetljana u strah, iako je taj strah tako duboko ukorjenjen da njegovi učinci nisu odmah očevidni. Meñutim, postoji jednosta- vna vježba kojom ih možete sami otkriti. Uzmite nekoliko listova papira i idite u prostoriju u kojoj vam nitko neće smetati. Sjedite, uzmite u ruke olovku i prislonite je na papir, te obećajte sebi da nećete prestati pisati pet minuta. Napišite rečenicu: "Ja se bojim ..." i završite je kako god želite. Zatim, nepodižući olovku s papira, napišite iste riječi ponovo i završite rečenicu onim što vam padne na um. Tijekom tog posla dišite sporo i ravnomjerno bez pauze izmeñu udaha i izdaha. To se ponekad naziva kružnim disanjem u kojem su udisaj i izdisaj povezani. Namjerno disanje na taj način od drevnih se vremena smatralo načinom za prevladavanje inhibicija svjesnog uma. Bez ove tehnike bilo bi mnogo teže dosegnuti nesvjesno stanje straha. Kružno dišući, bez zastoja izmeñu udisaja i izdisaja, ponovo i ponovo dovršavajte istu rečenicu: "Ja se bojim", i nemojte podizati olovku s papira. Kada jednom budete sebi dopustili da pišete o svojim skrivenim strahovima, bitće vam se teško zaustaviti. Ako ovu vježbu provedete slobodno, dozvoljavajući svojim mislima da lete bez kontrole, otkritćete mnogečudne i neočekivane asocijacije na strah. Tiće neočekivani strahovi sa sobom donijeti i druge osjećaje, ne samo strah već i ljutnju, tugu i veliko olakšanje. Mogle bi poteći i suze. Neka se sve to dogaña, ali uvijek se vraćajte disanju i ne podižite olovku s papira dok ne završite. Ipak,upozorenje: ako se počnete osjećati previše neugodno, stanite. Dobro je poslije vježbe leći i odmoriti se i na taj način povratiti ravnotežu.Čini mi se da je ova vježba najdjelotvornija prvi put, ali može se i ponoviti kad god to želite. Kakve to ima veze sačarobnjakovim stavom u vezi sa besmrtnošću? Mogli bismo reći da je pet minuta posvećenih strahu poput uklanjanja jednog sloja u sistemu uvjerenja. Besmrtnost je suština ljudskoga života, ali je zarobljena u mnogim
slojevima suprotnih uvjerenja. Ta se uvjerenja aktualizuju u svakodnevnom životu - mi živimo naše strahove, želje, snove, nesvjesne asocijacije i, na kraju, naše najdublje uvjerenje da moramo umrijeti. Racionalni umće vjerojatno braniti to stajalište tvrdeći da je smrt prisutna svuda u prirodi. Ali Merlin bi rekao: "Pobliže razmotri svoje racionalne sumnje. Iza sumnji je onaj koji sumnja, iza onog koji sumnja je onaj koji misli, iza onog koji misli ječista svijest koja mora biti svjesna prije nego što je nastala bilo kakva misao. Ja sam ta svijest. Besmrtan sam i imun na vrijeme. Nemoj samo razmišljati o meni, prosuñujući hoćeš li me prihvatiti ili odbaciti. Zaroni unutra, oljušti slojeve sumnje. Kada se na kraju sretnemo, znatćeš tko sam. I tada, moja besmrtnost neće biti samo zamisao već stvarnost koja se živi."
_________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 22.02.11 9:15 | |
| Pouka šesta
Čarobnjakova svijest je polje koje je svuda. Struja znanja sadržana u tom polju vječna je i teče zauvijek. Vijekovi znanja sažeti su u trenucima otkrovenja. Živimo poput valova energije u ogromnom oceanu energije. Kada se ego povuče, omogućava pristup potpunom sjećanju. Jednoga jutra Arthur se probudio drhteći u svom krevetu i primjeti da ga Merlin promatra s druge strane pećine. "Sanjao sam ružan san", promrmljao je Arthur. "Bio sam posljednjičovjek na Zemlji i lutao sam praznim ulicama i šumama." "San?" rekao je Merlin. "To nije bio san. Ti jesi posljednjičovjek na Zemlji." "Kako je to moguće?" pitao je Arthur. "Slažeš li se da bi jediničovjek na Zemlji bio ujedno i posljednji?" "Da." "Dakle, s točke gledišta svoje slike o sebi, kojuće ljudi u budućno- sti nazivati egom, ti si jedini." "Kako to možeš reći? Ti i ja smo ovdje zajedno, zar nismo? I posjetili smo sela i gradove u kojima žive tisuće ljudi." Merlin je odmahnuo glavom. "Ako pažljivo zagledaš u sebe, što si ti? Ti si biće iskustva koje se stalno pretvara u sjećanje. Kad kažeš'Ja' pri tome misliš na taj jedinstveni skup doživljaja – privatnu povijest koja ne pripada nikome drugom. Ništa nije tako osobno kao što su to sjećanja. Ti i ja hodali smo odvojenim putevima, iako smo hodali zajedno. Nije moguće da, pri pogledu na cvijet, nas dvojica imamo isto iskustvo. Drugoj osobi zaista se ne može prenijeti ni jedna suza, ni jedan osmijeh." Kad je Merlin završio, Arthur je bio uznemiren. "Kada tako govoriš izgleda mi da je svatko potpuno sam", rekao je dječak. "Nečinim toja" , odgovorio je Merlin. "Ego nasčini usamljenim, smještajući nas u svijet u koji nitko drugi ne može ući." Vidjevši kako je njegov učenik uznemiren, Merlin je rekao mekšim glasom:"A ipak se ego može povući. Doñi sa mnom." Ustao je i odveo Arthura iz pećine. Zora još nije svanula. Bio je mrak, a nebo je još uvijek bilo puno zvijezda. "Što misliš, koliko je daleko ona zvijezda?" pitao je, pokazavši u smjeru Velikog psa. Bila je sredina ljeta, pa je Sirijus bio sjajan i nisko na horizontu. "Ne znam. Pretpostavljam da je dalje nego što bih mogao izmjeriti ili uopće zamisliti", odgovorio je Arthur. Merlin je odmahnuo glavom. "Uopće nije daleko. Razmisli o slijedećem: ako vidiš zvijezdu, u tvoje oko je ušao zrak svjetla, zar ne? Svjetlo stalno teče od nje do tebe, poput mosta od svjetla. Što je zvijezda ako ne svjetlo? Dakle, ako je svjetlo i tamo i ovdje, a takoñe i izmeñu, nema odvojenosti izmeñu tebe i zvijezde. Ti si dio istog jedinstvenog polja svjetla." "Ali zvijezda izgleda vrlo daleka. Na kraju, ne mogu je izvaditi iz neba", pobunio se Arthur. Merlin se nasmijao. "Odvojenost je samo privid.Čini ti se da si odvojen od mene i drugih ljudi jer tvoj ego zauzima stajalište da smo odvojeni i sami. Ali uvjeravam te, ako povučeš svoj ego, ugledatćeš kako si okružen neograničenim poljem svjetla koje je svijest. Svaka tvoja misao nastala je u ogromnom oceanu svjetla i njemu se vraća, zajedno sa svakom stanicom tvog tijela. To polje svjesnosti je svuda, to je nevidljivi most do svega drugog što postoji. Dakle, nema ničeg u tebi što nije dio svakog drugogčovjeka osim ako na to gleda ego. Tvoj je posao da nadrasteš ego i zaroniš u univerzalni ocean svijesti." Arthur je imao zamišljen izraz lica. "Moratću razmisliti o tome što si rekao." "Učini to", zjevnuo je Merlin. "Još uvijek sam pospan."Čarobnjak se okrenuo da bi se vratio u toplu pećinu. "O, tek usput, prije nego što se vratiš u krevet, da li bi bio tako dobar pa ponovo objesiš tu stvar gore?" "Stvar?" Arthur je pogledao nadolje i na svoje iznenañenje vidio da je Sirijus "izvañen" iz neba i sada mirno počiva do njegovih nogu.
RAZUMIJEVANJE POUKE
Kao što smo već vidjeli, ego se prihvatio odabiranja i odbacivanja doživljaja. Rezultat toga je izolacija, jer ako biramo i odaberemo stvaramo procjep. Izmeñu vas i nečega što ste odbacili nastaje procjep. Izmeñu mene i vas takoñe je procjep jer smo izabrali da nemamo ista iskustva - naš ego je različit. Zapravo, primamo zdravo za gotovo da nije moguće dijeliti iskustva, bar ne u potpunosti. Ja ne mogu ući u sve vaše osjećaje, strahove, želje, snove, niti vi u moje. Najbolje što običnočinimo je gradnja mostova komunikacije, koji se obično pokažu preslabim da bi izdržali. Vaši najosobniji doživljaji – od trenutka vašega roñenja, sjećanja i iskustva – vode vas do usamlje- nosti i izolacije. Meñutim,čarobnjak nikada nije izoliran, jer ego nije dio njegovog stajališta. Pod egom se misli na osjećaj osobnog"Ja" koji nije djeljiv s drugim ljudima. Jednom je Merlin rekao Arthuru: "Pokušaj me zaboraviti ako možeš." "Što?" rekao je iznenañeno Arthur. "Nikada te ne bih mogao zaboraviti i ne želim te zaboraviti." Bio je napet jer je pretpostavio da ga Merlin na neki način odbacuje. "Da li ti želiš zaboraviti mene?" pitao je. "Da, naravno", odgovorio je mirno Merlin. "Vidiš, želim da budemo prijatelji, a ako te se sjećam, što tada imam? Ne pravog tebe, već mrtvu sliku. Takvo je sjećanje - živu pojavu pretvara u mrtvu sliku. Ali, ako sam te sposoban svakog dana zaboraviti, tadaću se ujutro probuditi i vidjeti te iznova. Vidjetću pravog tebe, bez starih, iznošenih slika." Povući ego znači povući sjećanja. Kada to učine, ljudi više nisu izolirani. Individualni um sužava našu svjesnost, kao kada bismo u svijet virili kroz ključaonicu. Učarobnjakovom svijetu, svatko dijeli istu univerzalnu svijest. Ona teče zauvijek i obuhvaća sve misli, sve osjećaje i sve doživljaje. "Sve dok si jedna osoba", poučavao je Merlin, "ti si poput kapi u oceanu. Kada si dio univerzalne svjesnosti, ti si cijeli ocean." "Da li se kap tada jednostavno rastopi i izgubi u oceanu?" pitao je Arthur. "Ne, individualnost se nikada ne zasjenjuje,čak ni u iskustvu oceana svijesti", uveravao ga je Merlin. "Možeš biti oboje, i ti i sve u isto vrijeme. Izgleda tajanstveno, ali tako je."
ŽIVJETI S POUKOM
Svi se mi držimo sjećanja jer nas ona odreñuju. Da biste okončali odvojenost i izolaciju morate biti spremni sagledati nestvarnost sjećanja. Pomislite na nekoga koga dobro poznajete - svog muža ili ženu, roñaka ili prijatelja. Prizovite u sjećanje
sve detalje u vezi s tom osobom i zapitajte se što zaista znate o njoj? Neka to bude više od golihčinjenica poput boje očiju, težine, posla ili adrese. Umjesto toga, razmislite o osobnim karakteristikama, onome što vam se na toj osobi sviña ili ne sviña, o meñusobnim odnosima, itd. Kada završite s ovom vježbom mogli biste pomisliti da ste nacrtali točan portret te osobe. Ipak, svečega ste se prisjetili dolazi iz vašeg sjećanja, pa ste, dakle, zapravo opisali svoju točku gledišta. Ista osoba mogla bi se potpuno drugačije opisati s drugog stajališta. Ono što se sviña vama, ne sviña se drugima, ono što vi pamtite, netko drugiće potpuno zaboraviti. Nije potrebno puno analize da biste shvatili da jesve što ste opisali potpuno relativno.Čovjek koji je za vas visok, za nekog drugog je nizak ili prosječan; težina može postati lakoća, svijetla kosa tamna, prijatelj neprijatelj, i tako dalje. Zapravo opisujete svoju točku gledišta, a ne osobu. Štoviše, vaše iskustvo s tom osobom je jedinstveno vaše, zbogčega je vaš opis još subjektivniji. Ako se sve što ste mislili da znate o toj osobi okrenulo tako da zapravo indirektno govori o vama, očigledno je da sjećanja izoliraju. Osobnim načinom na koji gledamo na njega, zapravo cjepkamo svijet, stvaramo zaklone u koje se sklanjamo i u koje nitko u potpunosti ne može ući. Vaše gledište ne može se nazvati stvarnim jer je potpuno relativno. Stvarnost ne ovisi o točci gledišta, ona jednostavno jeste. A većina nas, boraveći u svom privatnom svijetu, ne usposta- vljačesto kontakt sa stvarnošću. Nestvarnost je boravište osjetila; stvarnost je boravištečarobnjaka. Potrebno je pogledati iza zavjese sjećanja da biste otkrili pravo tkanje stvarnosti.
_________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 22.02.11 9:16 | |
| Pouka sedma
Kada se vrata percepcije počnu raščišćavati vidjetćete nevidljivi svijet - svijet čarobnjaka. U vama postoji izvor pročišćenja i preobražaja koje možete piti. Pročišćenje se sastoji od uklanjanja otrova iz života: otrovnih osjećaja, otrovnih misli i otrovnih odnosa. Sva živa tijela, materijalna i ona finija, sastoje se od energije koja se može direktno vidjeti. Jednoga dana, kada su Merlin i Arthur ležali pored potoka u pospanom ljetnom raspoloženju, Merlin je rekao: "Pročitao sam jednu pjesmu kada sam u dalekoj budućnosti bio dječak. Pitam se da li bi je i ti voliočuti?" Prekrivši lice rukama da bi se zaštitio od lipanjskog sunca, Arthur se pretvarao da spava. Kad god bi Merlin govorio o budućnosti kao o svojoj prošlosti bila mu je potrebna prilična koncentracija da bi ga pratio. "Nije potrebno da me ignoriraš", nastavio je Merlin, "jer je ova pjesma previše lijepa da bi je zanemario."
Što ako zaspiš i što ako spavajući sanjaš? I što ako u svom snu odeš na nebo i tamo ubereščudan i nepoznat cvijet? I što ako, kad se probudiš, on još uvek bude u tvojoj ruci? Što tada?
RAZUMIJEVANJE POUKE
Kada smo budni naša je pažnja tako privezana za izgled i zvuke materijalnog svijeta da je lako pogriješiti i pretpostaviti da je fizičko tijelo jedino tijelo koje imamo. Što je tijelo? Najšira definicija glasila bi da je tijelo skup stanica koje djeluju zajedno i tvore veću cjelinu. Budući da tijelo predstavlja cjelinu koja je veća od skupa svojih dijelova, ono može djelovati, misliti i osjećati na način koji je jednoj stanici nemoguć. Primjenimo ovu definiciju na neočekivano područje - osjećanja. Svakoga dana doživljavate odreñena osjećanja koja su poput jedne stanice; sastavite ih zajedno i dobitćete emocionalno tijelo. Prije svega, vaše emocionalno tijelo je živa povijest onoga što volite i što ne volite, a takoñe i vaših strahova, nada, želja i tako dalje. Kada bi vaše emocionalno tijelo moglo samo ući u sobu, vaši bi vas prijatelji odmah prepoznali jer emocionalno tijeločini veliki dio vašeg identiteta. Postoje i druga tijela, takoñe nevidljiva, koja suučestvuju u vašoj jedinstvenosti. Postoji tijelo znanja koje s vama raste od roñenja - nazovimo gamentalno tijelo. Znanje je tananije od osjećaja jer je sačinjeno od apstraktnih zamisli. Ali još su tananiji razlozi zbog kojih živite, vaša duboka uvjerenja o životu i njegovoj prirodi - to je smješteno u uzročnom tijelu, onom vašem dijelu kojim shvaćate suštinu postojanja. Tu se nalazi najdublje sjeme sjećanja i želja. Sva ta tijela su jedinstvena. I u ovom slučaju, kada bi vaše mentalno ili uzročno tijelo samo ušlo u sobu, odmah biste mogli biti prepoznati. Dakleidentitet- vaš osećaj da ste"Ja" - nastaje iz vaše svijesti o tim tijelima.Čarobnjak zna da se taj sjaj kreće od tananijeg do grubljeg."Ja" s kojim se poistovjećujete stvoreno je najprije vašim uvjerenjima i razlozima za život (uzročno tijelo), što stvara ideje (mentalno tijelo) i osjećaje (emocionalno tijelo). Tek na kraju tog redosljeda fizičko tijelo dobija impuls života. Kao što je Merlin rekao: "Smrtnici vjeruju da su tjelesni strojevi koji su naučili misliti. Zapravo, oni su misli koje su naučile kako da stvore tjelesni stroj."
ŽlVJETI S POUKOM
Ovo znanje ima ogromnu praktičnu primjenu. Ako pretpostavljate da ste prije svega tjelesno biće, vaš život bitće potpuno drugačiji od života osobe koja pretpostavlja da je finije biće. Jednom su se Arthur i Merlin vraćali iz Questing Wooda, duboke šume koja pripadačarobnjacima. Kao i obično, Arthur je bio umorniji od Merlina pa je legao pod stablo da malo odrijema. Meñutim,čim je zatvorio oči osjetio je udarac u rebra. "Što je?" promrmljao je pospano. "Pusti me da spavam." Udarivši ga ponovo ljeskovim prutom, Merlin je odmahnuo glavom. "Potrebna ti je snaga za zadnju etapu puta do kuće. Ako zaspiš bitćeš iscrpljen." "Iscrpljen? Upravo zbog toga i želim odrijemati", odgovorio je Arthur. "Ah, ali kada spavaš obavljaš puno više posla nego što sam ikad vidio da radiš kada si budan", rekao je Merlin. Znao je daće ta rečenica potaknuti dječakovu znatiželju i, nakon kratkotrajnog okretaja po mekoj travi pod stablom, dječak je sjeo. "Što ja to radim kada spavam? Zašto toga nisam svjestan?" Pitao je. "Oh, svašta radiš", rekao je Merlin kao usput. "Kada spava, tvoje se fizičko tijelo odmara i obnavlja. Kada sanja, tvoje emocionalno tijelo ostvaruje svoje želje, strahove, nade i fantazije. Tvoje uzročno tijelo vraća se u svijet svjetla, koji neki ljudi smatraju nebom. Drugi ga, meñutim, vide u trenucima iznenadnih riješenja problema ili u trenucima uvida koji se pojavljuju iz vedra neba. U svakom od tih slučajeva radi se o podešavanju usklañenosti izmeñu tvojih tijela. Najkreativnijičin koji ćeš ikad poduzeti je ovaj čin stvaranja sebe. On se odvija na nebrojenim nivoima, vidljivim i nevidljivim. On koristi svu inteligenciju svemira, sažimajući milijarde godina znanja u svakoj sekundi života. "Zar ne shvaćaš", rekao je Merlin svom učeniku, "da nas je povijest svemira dovela do ove sekunde? Mi smo privilegirana djeca stvaranja i za nas je sve ovo stvoreno." Ako je naš pravi izvor tanan, nevidljiv svijet, a ne materija, tada naše tijelo zapravo nije načinjeno od stanica. Stanice nisu elementarne čestice života, a to nisu ni atomi ili molekule na koje se stanice mogu rastaviti. Tijelo je izgrañeno od nevidljivih apstrakcija koje se nazivaju informacija i energija - obe su sadržane u DNK. Meñutim,čarobnjak boravi dublje u nevidljivom svijetu znajući da su vaša najdublja uvjerenja najsnažnije stvaralačke sile. Vaše tijelo izraslo je crpeći impuls života sadržan u DNK. Bez tog impulsa, informacija i energija su nepokretne. Slično tome i vaše emocije i misli teku u svijet iz nevidljivih impulsa inteligencije koji čine vaše najtananije tijelo, uzročno tijelo. Čarobnjaci tvrde da je razlog zbog kojeg noću spavamo taj što na taj način usklañujemo sva ta tijela nakon aktivnosti i budnosti. Ali najtananiji posao se obavlja učistoj tišini. Slijedeći put kada primjetite trenutak tišine u kojem nije bilo misli, želja ili osjećaja, nemojte ga propustiti. Vaša svjesnost skliznula je u pukotinu izmeñu tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i uzročnog tijela. U dubokoj tišini vraćamo se krajnjem uzroku,čistom Bitku. Tu se suočavate, licem u lice, s maternicom stvaranja, izvorom svega što je bilo, jeste iliće biti; i to ste jednostavno Vi.
_________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 22.02.11 9:20 | |
| Pouka osma
Moć je mač s dvije oštrice. Moć ega traži kontrolu i dominaciju. Moćčarobnjaka je moć ljubavi. Sjedište moći je unutarnje jastvo. Ego nas prati poput tamne sjene. Njegova moć je otrovna,čini nas ovisnim i, zapravo, destruktivnim. Vječni sukob moći završava u jedinstvu. Neposredno prije nego što je napustio Merlina, Arthur je bio vrlo promjenljivog raspoloženja. Imao je gotovo petnaest godina, a rijetko je viñao druge ljude. "Jesi li tužan što odlaziš medunjih?" pitao je Merlin. "Na kraju, ti si od njihove vrste." Arthur je skrenuo pogled. "Tužan sam, ali to nije razlog." "A što je razlog?" "Želio bih te nešto pitati, ali ne znam kako i da li bih smio." "Pitaj." Arthur je oklijevao: "Ne radi se o onome što si me učio. A ipak više od svega bih želio znati, to jest, ako bi mi ti želio reći..." Zastao je, zavezanog jezika. "Možda bi želio znati kako to izgleda biti zaljubljen?" Arthur je klimnuo, sretan što ga je spasila Merlinova intuicija. Stari je čarobnjak za trenutak razmišljao, a onda rekao: "Prije svega, nemoj se stidjeti jer si pitao o zaista značajnoj stvari. U zaljubljenosti ima nečeg što se ne može izraziti riječima. Ali, doñi sa mnom." Merlin je odveo Arthura načistinu na kojoj je sijalo podnevno sunce. U Merlinovim rukama pojavila se zapaljena svijeća koju je podigao tako da je stajala izmeñu njih i sunca. "Pogledaj. Možeš li vidjeti da li je svijeća zapaljena ili nije?" upitao je. "Ne", odgovorio je Arthur. Sunce je bilo tako sjajno da je plamen svijeće bio nevidljiv. "Ali pogledaj", rekao je Merlin. Primakao je svijeći pahulju pamuka koja je odmah izgorjela. "Što ljubav ima s tim?" pitao je dječak. Meñutim, Merlin nije odgovorio. Ubrao je cvijet divlje gorčice i istisnuo dvije kapi soka na Arthurove prste. "Probaj", naredio je. Arthur je napravio grimasu: "To je vrlo gorko." Merlin ga je odveo do jezera i rekao mu neka opere ruke. "Sada probaj vodu", naredio je. "Je li ostalo nekog traga gorčine?" "Ne", priznao je Arthur. "Ali kakve to veze ima s ljubavlju?" Merlin ponovo nije odgovorio već je odveo dječaka dublje u šumu. "Sjedi mirno", rekao je nježno. Arthur je učinio kako mu je rečeno. Nakon nekog vremena nekoliko metara od njih iz grmlja se pojavio miš. Iznad njih je preletjela sjena. Prije nego što se miš uspio pokrenuti, zgrabio ga je orao, a zatim odletio sa svojim plijenom do gnijezda visoko u planinama. Zbunjen, Arthur je rekao: "Ali rekao si daćeš me učiti o ljubavi. Kakve veze ima to što si mi pokazao s tim?" "Slušaj", rekao je njegov majstor. "Poput svijeće koja je pred suncem nevidljiva i tvoj će ego nestati pred sveobuhvatnom silom ljubavi. Poput gorkog okusa koji više ne možeš osjetiti kada ga ispere voda, pomiješana s ljubavlju, gorčina tvog života postat će slatka poput svježe izvorske vode. I poput plijena kojeg odnosi orao, tvoja će samovažnost postati bljesak u oku ljubavi kojaće te pojesti."
RAZUMIJEVANJE POUKE
Moć ljubavi je moćčistoće. Riječ ljubav koristi se na mnogo načina, aličarobnjaku je ona sveta jer njegovo shvaćanje ljubavi je "ono što uklanja sve nečistoće, a ostavlja samo ono što je istinito i stvarno." "Sve dok se bojiš, ne možeš stvarno voljeti", upozoravao je Merlin. "Sve dok se ljutiš, ne možeš stvarno voljeti. Sve dok imaš sebični ego, ne možeš stvarno voljeti." "Dakle, mogu li ikad uopće voljeti?" upita Arthur znajući dačesto osjeća strah, ljutnju i sebičnost. "Ah, to je misterija", odgovorio je Merlin. "Kako god nečist bio, ljubavće te potražiti i raditi na tebi sve dok ne budeš mogao voljeti." Ljubav traži nečistoće da bi ih spalila. Nema ljudi koji ne poznaju ljubav - postoje samo oni koji ne mogu osjetiti moć ljubavi. Budući da je nevidljiva i stalno prisutna, ljubav je više od emocije ili osjećanja; više je od uživanja, pačak i od ekstaze. Čarobnjaci smatraju da je ona zrak koji udišemo, da kruži svakom našom stanicom. Iz svog univerzalnog izvora, ljubav prožima sve. Ona je konačna moć, jer bez prisile privlači sve i svakog.Čak i u prisutvu patnje, ljubav nastavlja svoj posao daleko od pogleda ega i uma. U usporedbi s ljubavlju sve su druge sile slabašne. "Jesi li ti moćan poput kralja?" pitao je Arthur Merlina. "Zašto misliš da kralj ima neku moć?" odgovorio je Merlin pitanjem. "Kralju su moć dali njegovi podanici koji se mogu pobuniti i oduzeti mu je bilo kada. Zato kraljevi žive u strahu - znaju da je sve što posjeduju zapravo posuñeno. Najsiromašnijičovjek u kraljevstvu bogatiji je od kralja, odnosno, sve dok on ne odbaci svoju moć i pokloni joj se." Prava životna moć je unutarnja. Biti sposoban vidjeti svijet u svjetlu ljubavi, a to dolazi samo iznutra, znači živjeti bez straha u miru koji se ne može uznemiriti. U ljubavi postoje mnoge tajne koje su ljudima skrivene. Da bi dobio ljubav, moraš je najprije dati. Da bi bio siguran da te druga osoba voli neuvjetovano i sam moraš ukloniti uvjete. Da bi naučio voljeti drugogčovjeka, najprije treba voljeti sebe. Sve to izgleda očigledno. Zašto se, dakle, ne ponašamo tako?Čarobnjakov odgovor je da je ljubav potrebno otkriti, ukloniti slojeve ljutnje, straha i sebičnosti koji je prekrivaju poput starog oklopa. Da biste imali život pun ljubavi, pročistite onaj koji vodite. Nema ispravnog ili pogrešnog pristupa ljubavi. "Osoba koja očajnički traži ljubav", rekao je Merlin, "podsjeća me na ribu koja očajnički traži vodu." Život može izgledati potpuno bez ljubavi, ali je oko promatrača ono koje nas lišava ljubavi, a ne svijet "izvana". Prvi korak u smjeru utvrñivanja ljubavi kao potpunog i neporecivog dijela našega života je redefiniranje onoga što zovemo ljubav. Većina nas o ljubavi razmišlja kao o privlačnosti prema nekome drugom, kao o sili koja nas hrani i zbog koje se osjećamo zbrinutim, kao o uživanju ili zadovoljstvu, ili pak kao o snažnoj emociji. Iako je ljubav u svemu tome,čarobnjak bi rekao da su ove izjave u najboljem slučaju nepotpune. "Svaka ljubav koju vi smrtnici odredite mora izblijediti i nestati", rekao je Merlin. "Vaša takozvana ljubav dolazi i odlazi. Kreće se od jednog objekta želje do drugog. Ako su želje neispunjene, one se brzo pretvaraju u mržnju. Prava ljubav se ne može promijeniti, ona nema ničeg zajedničkog s objektom i ne može se pretvoriti u drugu emociju jer ona uopće i nije emocija." Ako odbacite sve pogrešne ili površne oblike ljubavi, štoće vam ostati? Odgovor se pojavljuje u obliku prihvaćanja sebe. Budući da je ljubav unutarnja sila, ona se prvo zapaža unutra i usmjerena je prema sebi. "Smrtnici dobiju groznicu od ljubavi, nemirni su i napeti", rekao je Merlin. "Ako ne mogu imati svog voljenog ili voljenu misle daće umrijeti. Meñutim, zbog ljubavi se ne može biti nemiran, ne zbog prave ljubavi, jer ona nikada ne traži nekog izvan. Najpoželjniji dragi ili draga je samo produžetak nas samih. Ljubav za koju smatraš da ćeš je dobiti od drugih samo otkriva ograničenja u tvojoj vlastitoj svijesti. Čarobnjaku svi oblici ljubavi dolaze iz jastva." "Ovo zvuči nevjerojatno sebično", prigovorio je Arthur. "Brkaš jastvo i ego. U stvarnosti jastvo je duh", odgovorio je Merlin. "Sebičnost dolazi od ega koji uvijek želi posjedovati, kontrolirati i dominirati. Kada ego kaže: 'Volim te jer si moj, on ističe svoju prevlast ili posjed, a ne ljubav. Oni koji su uistinu naučili voljeti najprije su uklonili sebičnost. Tada počinje potpuno drukčije iskustvo.'" "I kakvo je to iskustvo?" pitao je Arthur. "Hoću li ga ikad doživjeti?" "Jednoga dana, kad proñe ova nemirna groznica ugledatćeš u svom srcu malo svjetlo. Najprijeće biti poput iskre, zatim plamička i na kraju ogromne lomače. Tada ćeš se probuditi i plamen će obuhvatiti Sunce, Mjesec i zvijezde. U tom trenutku, u svemiru neće biti ničeg osim ljubavi, a onaće ipak boraviti u tvom srcu."
ŽIVJETI S POUKOM
Uklanjanje ega odvija se u stupnjevima - mnogo je nivoa odvojenosti, straha, navike, sebičnosti i ljutnje koji nas sprečavaju u doživljaju ljubavi koji poznajučarobnjaci. Glavnu ulogu u kontaktiranju univerzalne sile ljubavi najprije može preuzeti um. Um može zauzeti novo gledište, a zatim može uslijediti ponovno obrazovanje emocija i uvjerenja. Što je osnovno za novo gledište uma? Upravo to da postoji sveprisutna sila ljubavi i da joj se može povjeriti sreñivanje svlastitog života. Probajte slijedeću vježbu: izañite noću i pogledajte nebo puno zvijezda. Vijekovima ječovjek promatrao ovu scenu i razmišljao o njenom nevjerojatnom ustrojstvu i ljepoti. To je savršen primjer prirodne ureñenosti - gledajući u noćno nebo možemo vidjeti tok vremena tokom milijardi godina i svaki mali korak u životu svemira, od nastanka prvog atoma vodika do oblikovanja zvijezda i pojave DNK. Ništa nije izgubljeno u tom ogromnom rasponu vremena; svaki komadić energije i informacije razvio se na takav način da biste vi, promatrač, mogli gledati u kozmos koji je živa slika cijele vaše prošlosti. Svemirske sile su ogromne, izvan dohvata uma, a ipak je proces u kojem su nastali vodikov atom, zvijezde i DNK izuzetno osjetljiv. Sve je moglo krenuti i u drugom smjeru, zapravo u beskrajno mnogo smjerova, i rezultat ne biste bili vi i vaše prepoznavanje sebe. Ono što omogućuje tajčin ravnoteže je organizacija i inteligencija.Čarobnjaci smatraju da red ne može tek tako nastati slučajno; on je dio stvorenog svijeta. Dakle, titanske sile koje huje svemirom ne bore se jedna protiv druge; njima je omogućeno da postoje i razvijaju se kao dio prirodne sklonosti rastu. Sada prikupite sve te karakteristike na jedno mjesto: red, ravnoteža, evolucija i inteligencija. Ono što ste dobili opis je ljubavi. To nije popularna zamisao o ljubavi; to ječarobnjakova ljubav - sila koja podržava prirodu i hrani je. Na tom mjestu um počinje shvaćati da je sila ljubavi zapravo stvarna. Suvremeni život navikao nas je na slučajnosti, na zamisao da je život prevrtljiv i da prijeti. Ali povijest života govori da je on preživio milijardama godina; zapravo,čini se da sam stvara uvjete za svoje 30 preživljavanje pomoću neke duboke inteligencije koja nikad nije ugrožena. Bez obzira na to kako neprijateljski bili uvjeti, život je neuništiv. Ovaj uvid možete primjeniti na vlastiti život. Zamislite njegov početak kada je jedan od milijardi spermatozoida uspio oploditi jajašce u maternici vaše majke. Vaš sadašnji identitet je potpuno ovisan o tomčinu. Vjerojatnost upravo tog dogañaja tako je mala da on izgleda nemoguć, ali ipak se dogodio nenaporno. Slično tome, na vas su izvršeni milioni napada iz okoline, od zagañenja, radijacije,Čak i od strane mutacija u vašim stanicama; bilo što od toga moglo je okončati vaše mogućnosti za preživljavanje u bilo kom trenutku od roñenja do danas. Ipak, uprkos tome što vaš um misli da je potrebna velika borba da bi se život nastavio, inteligencija i organizujuća snaga koju nosite u sebi prevladala je sve te prepreke nenapornom lakoćom. Istina je, meñutim, da vaš svjesni um ne može delati kao suučesnik ili planirati začetak života, njegovo održavanje ili obranu od takvih strašnih opasnosti. Ako ova nenaporna lakoća može djelovati na nesvjesnom i staničnom nivou, zašto ne i na svjesnom? Možete li zamisliti sebe kako jašete na vrhu životnog vala? Zapravo, upravo točinite svakog trenutka. Vaši osobni porivi da mislite, osjećate i djelujete baš su nalik tom vrhu koji stalno pada prema budućnosti, a ipak se stalno odozdo obnavlja - to je struja ljubavi koja podržava život poput oceana koji obnavlja svaki val. Kada ugledate ovu sliku s njomće doći i povjerenje. Ako tiranske sile poput gravitacije i ogromnih energija koje hrane zvijezde mogu živjeti jedna s drugom a da se ne unište, onda se to može dogoditi i u vašem životu. Strah i sumnja rećiće da to ne može biti istina: naša duboka vjera u borbu zasnovana je na pretpostavci da bismo bili smlavljeni slučajnom ravnodušnošću prirode da se nismo borili.Čarobnjak pokazuje na drugačiji put i poziva nas da zakoračimo u svijet gdje su strah, nasilje i uništavanje odrazi naših pogrešnih uvjerenja. U svjetlu povjerenja - a onoće se s vremenom polako razviti – shvatitćete da ste privilegirano dijete svemira, potpuno sigurno, potpuno podržano i potpuno voljeno. _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 23.02.11 9:34 | |
| Pouka deveta
Čarobnjak živi u stanju znanja. Znanje upravlja svojim ispunjenjem. Polje svijesti organizira se oko naših namjera. Znanje i namjera su sile. Ono što namjeravate mijenja polje u vašu korist. Namjere sažete u riječi imajučarobnu snagu. Čarobnjak ne pokušava riješiti tajnu života. On je tu da je živi. Arthuru je trebalo dugo vremena da prihvatičinjenicu da ga je poučavaočarobnjak. Merlin ga je odveo u šumu nekoliko sati nakon što je roñen, i sve do svog povratka u svijet, godinama kasnije, Arthur nije shvaćao posebnost svoje povezanosti s čarobnjakom. "Ako si zaista susreo Merlina", rekli bi mu ljudi (oni koji nisu odmah pomislili da je dječak jednostavno lud), "kakvim te ječarolijama naučio?" "Čarolijama?" pitao bi Arthur. "Bajalicama, prizivanjima, posebnim riječima koje Merlinu daju njegovu snagu", rekli bi oni, misleći da je Arthur ili vrlo glup ili vrlo zaveden. "Merlin me je učio o riječima", rekao bi Arthur polako, razmišljajući o pitanju. "Rekao je da riječi imaju snagu, da one skrivaju tajne kao što vrata skrivaju podzemne prolaze." Ovo je objašnjenje bilo tanano, ali ljudi ipak ne bi bili zadovoljni. Željeli su znati kako zapravo djeluju Merlinovečarolije. "Pa", rekao bi Arthur, "kada sam bio dijete, sjećam se da je Merlin govorio: 'Jedi, kad sam bio malo veći, rekao je: 'Hodaj', a ako sam bio predugo budan rekao bi: 'Spavaj'. Što se mene tiče sve od tada jedem, hodam i spavam, pa mora da su to bile snažnečarolije, slažete se?" Nitko se nije složio. Otišli bi pitajući se vrijedi li išta taj budalasti momak kojeg je doveo sir Hector. RAZUMIJEVANJE POUKE Snaga riječi ne leži u njihovom površinskom značenju već u karakteristikama koje su skrivene. Na primjer, svaka riječ sadrži i znanje i namjeru. Obe karakteristike su čarobne. Čarolija znanja je u tome što se mnogo nivoa iskustva - zapravo cijela historija – može izraziti u nekoliko slogova. "Svoje kraljevstvo nazovi Camelot", savjetovao je Merlin dječaka prije nego što su se rastali. "Zašto?" pitao je Arthur. "To je nova riječ koja ne nosi teret historije kao što je to slučaj sEn gleskom", odgovorio je Merlin. "Ljudiće je poistovjetiti s tobom i svima oko tebe. Služitće kao znak. U trenutku kada je ljudi izgovore, cijelo tvoje područje i sve što ti predstavljaš bitće im otvoreno, kao da su povukli polugu i otvorili vrata trezora. Pokazalo se da je to bilo istina. Najbogatije riječi otvaraju skrivene prolaze značenja i znanja. Meñutim, drugo obilježje riječi, namjera, još je moćnija. Merlin je izražavao namjeru kada je, kao i svaki roditelj, rekao svom djetetu da jede, hoda i spava. Putem takvih riječi učimo važne funkcije, a sada kada ih znamo, te riječi više nisu potrebne. Sami sebi više ne govorimo da jedemo, hodamo ili spavamo. Namjera sadržana u riječima upila se u vas, i sada vam treba samo podsjetnik ("Mislim daću sada otići spavati"), i željeni rezultat je tu. Je li zaista ispravno nazvati točarolijom, kao što je to učinio Arthur? Da, jer jednom kad je namjera iz riječi prihvaćena,čarolija se održava u obliku mentalnog utiska. Kažite nekome riječškola i odmahće se u njemu pojaviti utisci iz školskih dana. Dobrim studentima pojavitće se asocijacije na uspjeh i pohvalu, a lošim asocijacije na neuspjeh i kritiku. Cijeli naš život utisnut je u nas, a pokreću ga riječi. "Smrtnici su zapleteni u riječi kao što pauk zapliće muhu u paučinu", tvrdio je Merlin. "Jedino što si u ovom slučaju ti i pauk i muha, jer se zatvaraš u svoju mrežu." Zaista je istina da svi mi koristimo riječi da bismo utisnuli u sebe navike pomoću kojih život prolazi nesvjesno. Već smo spominjali poistovjećivanje s imenima i etiketama - naravno, sve su to riječi. Meñutim, kojeće nam riječi pomoći ukloniti stare navike i ograničena poistovjećivanja? Ako svaka riječ stvara utisak u umu, je li onda svaka riječ ograničavajuća? "Paradoks riječi je", rekao je Merlin, "da ih morate upotrebljavati da bi se disciplinirali i obučili. Hodanje, govorenje,čitanje - sve to dijete mora naučiti. Majka i otac moraju obučiti dijete na način na koji to svijet zahtjeva, a to je putem riječi. Problem je u tome što riječi nose i psihološko značenje. Roditelji primjenjuju riječi da bi djetetu prenijeli osjećaj dobrog ili lošeg, ispravnog ili pogrešnog. Najsnažniji izrazi su riječida ine . Ova dva sloga stvaraju granice ili ih uklanjaju. Sve ono što mislite da možete učiniti jeda, skriveno negdje unutra, obično onoda koje je izgovorio roditelj ili učitelj negdje u prošlosti. Sve ono što mislite da ne možete učiniti jene koje se unutar vas skriva na isti način, a došlo je vjerojatno iz istog izvora. "Zašto je to paradoks?" pitao je Arthur. "Zato jer, iako nam riječi govore tko smo, mi smo ipak više od onog što one mogu reći. Bez obzira na to kakvu kletvu prenose riječi, ljudi se ipak mogu promijeniti. Snaga riječi sposobna je stvoriti nešto novo, a ne stvara samo ograničenja."Čarobnjaci upotrebljavaju riječi da bi stvarima kojima smo mi navikli reći ne, rekli da. Na jednom nivou točini i ova knjiga - tka novi svijet značenja da bi zamijenila stara značenja s kojima smo odrastali. Meñutim, tu postoji i veća misterija. Riječi izražavaju znanje i namjeru: dakle, oblikovanje namjere riječima prvi je korak da se ona ostvari. Dva dobra primjera su molitva i afirmacija. Afirmacija poput: "Ja sam dobar" ili molitva upućena Bogu poput: "Hvala na iscjeljenju", više su od verbalnih izražavanja misli. Kadgod je riječ popraćena namjerom ona ulazi u polje svijesti kao poruka ili zahtjev. Svemir je obavješten da imate odreñenu želju. Ništa više od toga nije potrebno da bi se želje ostvarile, jer je računalska sposobnost univerzalne svjesnosti beskonačna. Sve poruke sečuju i na njih slijedi reakcija. "Smrtnici ičarobnjaci nisu tako različiti kao što bi mogao misliti", rekao je Merlin. " jedni i drugi šalju želje u polje očekujući odgovor, ali u slučaju smrtnika poruke su nejasne i zbunjene; u slučajučarobnjaka, one su kristalno jasne. Nijedna namjera se ne zanemaruje, ali možda ima prepreka za njeno ispunjenje jer je u njoj skriveno mnogo sukoba – svi sukobi ljudskoga srca."
ŽlVJETI S POUKOM
Živjeti s ovom poukom znači prihvatiti da svaka vaša namjera daje odreñeni rezultat. Čarobnjak je netko tko točno zna kako projektirati namjeru u polje svjesnosti i kako čekati da se ona ostvari. Mi ostali nismo toliko svjesni. I mi takoñe stalno šaljemo namjere u polje, ali točinimo nesvjesno. Naše želje su slučajne ili se ponavljaju ili su opsesivne, a sve je to gubitak energije. "Vi smrtnici pretpostavljate da se morate truditi da bi se vaši snovi ostvarili", rekao je Merlin. "A zapravo većina poslova koje obavljatesprečavaju ostvarenje vaših snova." Sčarobnjakove točke gledišta, što se manje truda uloži, to bolje. Poučavajući svoje učenike,čarobnjaci im pokazuju kako da misle na ureñeniji, svjesniji, djelotvorniji način. Da biste to učinili, potrebno je najprije ukloniti naviku mišljenja na način koji sprečava svemir u ispunjavanju vaše želje. Zamislite da je vaš um radio predajnik koji bombardira polje svjesnosti porukama. Ako sjednete i tiho promatrate svoj um, vidjet ćete da je pun izmješanih signala. Istovremeno sumnjamo u ono što želimo postići; osoba kakva bismo željeli postati možda i nije ono što uistinu želimo, itd. Um je jednostavno pun besmislenih ponavljanja. Procjenjuje se da je oko 90 % misli koje netko pomisli odreñenog dana jednako onima prethodnog dana. To je zato jer smo bića navike, brige i opsesije. Na kraju, um je pun nesvjesne statike koja seže unatrag do samog početka dječjeg sjećanja. Možda obraćate pažnju samo na svoje svjesne, voljne misli, ali vaš nesvjesni um brblja u pozadini pun neispunjenih nada, starih strahova i želja, ukratko, ispunjen svim onim što se u prošlosti nije ispunilo. Namjere su jednostavno želje, a želje su povezane s vašim potrebama. Dakle, sva ta aktivnost uma koja se nije ispunila sastoji se od starih potreba koje se nisu zadovoljile. Tisuću puta u prošlosti pomislili ste: "Ja želim", ili "Ja bih htio", ili "Nadam se", ali ništa se nije dogodilo ili se dogodilo ono što niste željeli. "Volio bih kada bih mogao isprati tvoj mozak", promrmljao je jednom Merlin kad se Arthur ponašao na posebno nejasan način. "Tvoje misli bi trebale imati jasan tok; a umjesto toga, u glavi ti je rat." "Zašto ne možeš isprati moj mozak?" pitao je bezazleno Arthur. "Jer svi i sve u njemu si ti," prosiktao je Merlin. "Pretvorio si se u sve te stare sukobe koji se ponavljaju, a oni neće nestati dok se ne promijeniš." Prvi korak prema promjeni jeprep ozna van je. Prepoznajte da se bar nekoliko nada i želja ostvarilo. Neočekivano, bez vašeg truda, netko vas je nazvao baš kada je vama bilo potrebno da razgovarate; pomoć je došla iz nevidljivih područja; stigli su odgovori na molitve. Sve se to dogaña u polju. Kada imate namjeru i kada je pošaljete u univerzalnu svjesnost, zapravo se obraćate sami sebi u drugom obliku. Kao pošiljalac poruke, vi ste pojedinac koji živi ovdje, u vremenu i prostoru. Ali, vi ste takoñe i primatelj poruke, prerušeni u više jastvo koje je nadreñeno vašem prostorno vremen- skom identitetu. Štoviše, vi ste i medijum kroz koji je poruka poslana, samačista svjesnost. Da biste sebe sagledali u cjelini, potrebno je da zapazite ta tri vida sebe: pošiljatelja, primaoca, i medija. Mnogo je varijacija na tu temu: vi ste želja, onaj koji želi i onaj koji želju ispunjava. Vi ste promatrač, promatrano i proces promatranja. To trostruko stanje je jedinstvo. Dakle, poslati poruku u polje i dobiti odgovor ne predsta- vlja ništa za što biste trebali naporno raditi. U svojoj sjedinjenoj naravi, sve štočinite i jeste ispunjavanje namjera; to je vaše zanimanje. Nema nijedne misli koju ste pomi- slili, a da ne stigne neki rezultat. Problem je u tome što svi mi previñamo rezultate koji su previše tanani, koji ne odgovaraju u potpunosti našim ciljevima ili koji se ne slažu s našim ego prosuñivanjima o tome što bi setreb alo dogoditi. "Vi smrtnici živite u svijetu trebalo bi/ štoako" , rekao je Merlin. "Ja živim u svijetu koji jeste." Kada naučite utišati um i pročistiti ga od svih dugotrajnih sukoba, otkritće se stvarnost djelovanja svemira, ono što Jeste. O tomećemo govoriti više u trećem dijelu ove knjige. Za sada, svakoga dana odvojite malo vremena da biste razmotrili sadržaj svog uma.Čin zapažanja, iako vrlo jednostavan, jedna je od najmoćnijih metoda za stvaranje promjene. Ono što ne vidite ne možete ni promijeniti. Vašem egu možda se neće svidjetičinjenica da ste ispunjeni poricanjem, sukobima, izmješanim namjera- ma, sramom, krivicom i svim drugim što zamračuje um i ne dozvoljava mu da vidi stvarnost onog što jeste. Zapravo, ego je ponosan na svoju sposobnost da sve to skriva od vas jer smatra daćete patiti ako se suočite sa svojim greškama, neuspje- sima i grijesima. Drugi korak je da naučite kako ostvariti svojena mjer e. Koraci su potpuno prirodni, ali ih treba naučiti. Uklonite ego, sa svim njegovim očekivanjima i predviñanjima. Umjesto da osjećate da morate kontrolirati ishod svoje namjere, budite uvjereni daće polje obaviti sav posao za vas. Uputite svoju namjeru u polje bezvremenog; što je šira vaša svjesnost, jasnijiće biti signal koji šaljete. I na kraju, budite opušteni i prirodni u cijelom tom procesu. Kada obavite sve to, vaša namjera ućiće u polje svjesnosti koje služi poput matrice koja povezuje vaše osobne misli sa svime što postoji. Nenapornom toku prema ishodu neće smetati anksioznost i vezanost strašnog ega. Zapravo, tama uma nije grijeh. "Zapamti zauvjek", upozorio je Merlin Arthura, "Bog ne prosuñuje, točini samo um". Ispunjenje svih želja je ono što Bog želi svakome. To je naše prirodno stanje jer smo mi stvaratelji svoje stvarnosti.
_________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka 23.02.11 9:37 | |
| Pouka deseta
Svi mi imamo zasjenčeno jastvo koje je dio naše stvarnosti. Sjena nije tu da nas povrijedi već da ukaže na mjesto gdje smo nepotpuni. Kada prihvatimo sjenu možemo je iscijeliti. Kada je sjena iscijeljena pretvara se u ljubav. Kada budemo mogliživjeti sa svim našim suprotnostima, živjetćemo, poputčarobnjaka, naše potpuno jastvo. "Čini se da se ti nikad ne osjećaš usamljenim", primjetio je Arthur. Bilo je nešto zavisti u njegovom glasu.Čarobnjak ga je pažljivo promotrio. "Ne, nije moguće biti usamljen." "Možda to važi za tebe, ali..." dječak se nakratko zaustavio grizući usnu. Meñutim, osjećaji su ga nadvladali i iz njega je provalilo: "Moguće je biti usamljen. U ovim šumama nema nikog osim tebe i mene, a iako te volim kao oca, ipak ima trenutaka..." ne znajući što da kaže dalje, Arthur je zašutio. "Nije moguće biti usamljen", Merlin je ponoviočvršće. Znatiželja je prevladala Arthurova osjećanja. "Ne vidim zašto?" rekao je. "Pa, u ovom slučaju zanimaju nas samo dvije vrste bića -čarobnjaci i smrtnici", počeo je Merlin. "Čarobnjaci i smrtnici. Smrtniku je nemoguće biti usamljen jer u sebi može pronaći toliko mnogo ličnosti.Čarobnjaku je nemoguće biti usamljen jer u sebi uopće nema ličnosti." "Ne razumijem. Tko je u meni osim mene?" "Prvo se moraš pitati tko je taj koga zoveš 'ja'. Uprkos osjećaju da si jedinstvena osoba, ti si zapravo sastavljen od mnogih ljudi, a tvoje ličnosti se ne slažu uvek jedna s drugom - daleko od toga! Podijeljen si na desetine dijelova koji se bore za prevlast nad tvojim tijelom." "Važi li to za svakog?" pitao je dječak. "O, da. Sve dok ne pronañeš put do slobode bitćeš talac unutarnjeg sukoba tvojih ličnosti. Prema mom iskustvu, smrtnici su uvijek uključeni u unutarnje ratove koji se vode izmeñu njihovih dijelova." "Ipak, ja se osjećam kao jedna osoba," protestirao je Arthur. "Tu ti ne mogu pomoći", odgovorio je Merlin. "Tvoj osjećaj da si jedna osoba nastaje iz navike. Mogao bi isto tako lako sebe vidjeti na način koji sam ja opisao. Taj je način istinitiji jer objašnjava zašto čarobnjaku smrtnici izgledaju tako rascjepkani i zbunjeni. Sve u svemu, susresti smrtnika tako je zbunjujuće dačesto pomislim da razgovaram sa cijelim selom, a ne s jednim paketom mesa i kostiju." Dječak je izgledao zamišljen. "Zašto se onda osjećam tako usamljen. Jer, uistinu, Učitelju, tako se osjećam." Merlin je prodorno pogledao svog učenika. "Sa svim tim ljudima koji se bore za tvoje tijelo zaista je čudno što se osjećaš usamljen. Ali, zaključio sam da će usamljenosti biti sve dok bude i drugih ljudi. Tako dugo dok postoji 'ja' i 'ti' bitće i osjećaja odvojenosti, a gdje je odvojenost postoji i izolacija. Usamljenost je drugo ime za izolaciju." "Ali uvijekće biti drugih ljudi na svijetu!" protestirao je Arthur. "Jesi li siguran u to?" odgovorio je Merlin. "Uvijekće biti ljudi - to je neporecivo - ali, hoće li to uvijek biti drugi ljudi? Pričekaj dok doñeš do krajačarobnjakovog puta, pa mi onda kaži kako se osjećaš."
RAZUMIJEVANJE POUKE
Kada pažljivo pogledate u sebe, vidjetćete da u vama postoje mnoge ličnosti koje se nadmeću za vaše tijelo. Na primjer, sukob dobra i zla oživljava dvije ličnosti koje se nazivaju svecem i grešnikom. One nikad ne prestaju s diskusijom, jer se jedna strana zauvijek nada daće biti dovoljno dobra da bi zadovoljila Boga,A druga zauvijek osjeća "loše" porive,koje ne može obuzdavati. Zatim, postoje uloge s kojima se poistovjećujete kao dijete, roditelj, brat, sestra, muško, žensko, a da ne spominjemo posao koji radite: liječnik, pravnik, svećenik, socijalni radnik, itd. Svaka od ovih uloga zahtjeva nešto od vas, boreći se s drugima da bi nametnula svoje usko stajalište. Nismo sečak ni dotakli vašeg osjećaja nacionalnosti ili vjerskog identiteta - već samo ti osjećaji mogu stvarati beskrajne probleme. Ove ličnosti obično su u sukobu. Stanje koje nazivamo srećom je stanje u kojem je većina tih sukoba prestala. U trenutku vašeg roñenja taj rat još nije započeo jer kod djece nema sukoba želja. Nema glasova dobra i glasova zla sve dok dijete dovoljno ne odraste da bi te zamisli naučilo od roditelja. "Ne možeš postatičarobnjak sve dok ponovo ne počneš razmišljati kao dijete", rekao je Merlin. "Kako razmišlja dijete?" pitao je Arthur. "U prvom redu, osjećajući. Dijete osjeća kad je gladno ili pospano. Kad doživi odreñeni osjećaj, dijete zna da li on stvara zadovoljstvo ili bol i reagira u skladu s tim. Dijete nije usmjereno na to da želi zadovoljstvo, odnosno da izbjegava bol." "Čini mi se da u tome nema ničeg poseb- nog", rekao je Arthur. "Dojenče samo plače i smije se, jede i spava." "Mnogi bi smrtnici bili sretni da se mogu tako ponašati i kada odrastu", promrmljao je Merlin. Pravo je postignuće živjeti u ovom svijetu u stanju zadovoljstva." Bezazleni instinkti novoroñenčeta u vezi sa onim što osjeća kao dobro ili loše brzo se gube. Počinju se javljati unutarnji glasovi; prije svega, glas majke koji kaže "da" i "ne", "dobro dijete" i "loše dijete".Kada su da, ne, dobro i loše u skladu s onim što dijete želi, sve je u redu. Ali, sukob neizbježno nastaje izmeñu djetetovih potreba i onoga što očekuju roditelji. Počinje sukob unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ubrzo biva posijano sjeme krivice i stida; neustrašivi temperament novoroñenog djeteta zasjenjuje strah. Dijete je naučilo sumnjati u svoje vlastite instinkte. Unutarnji impuls "to je ono što želim" pretvara se u pitanje: "Da li je ispravno da to želim?" Cijelog života radimo da bismo se vratili u stanje prihvaćanja svoga "ja" s kojim smo prirodno roñeni. Godinama se pitanja umnožavaju i u tajnim odajama i mračnim tamnicama psihe nakuplja se onoliko sumnje, srama, krivice i straha koliko je to moguće. Ti su osjećaji živi koliko god duboko ih mi sakrili. Unutarnji sukobi s kojima se teško mirimo vode nas do zasjenčenog jastva. "Zanimljivo je ovdje na dvoru", primjetio je jednom Merlin, kad je Arthur već postao kralj. "Nisam znao da svi vi smrtnici radite isti posao." "Radimo li?" pitao je Arthur. "Kakav bi to posao mogao biti?" "Čuvar zatvora", odgovorio je Merlin, odbijajući reći bilo što više o tome. UČarobnjakovim očima svi mi u zatvoručuvamo naše zasjenčeno jastvo. Nesvjesni um je zatvor u kojem su zatvorene neželjene energije, ne zato jer tako treba biti već zato što smo tako godinama bili uvjetovani raznim da i ne, dobro i loše. Razmislivši o Merlinovim riječima očuvarima zatvora, Arthur mu je rekao: "Ja ne želim biti takav. Kako da se promijenim?" "Ništa lakše", odgovorio je Merlin. "Pobrini se da odigraš obje uloge,čuvara zatvora i zatvorenika. Ako si s obje strane rešetaka, tada ti nisi ni jedno od toga, jer se ove uloge poništavaju. Spoznaj to i budi slobodan." "Ne znam kako", protestirao je Arthur. "Kako da pronañem to zasjenčeno jastvo o kojem govoriš?" "Jednostavno slušaj. Kao svi zatvorenici i ono piše poruke po zidovimaćelija." Zasjenčeno jastvo je samo još jedna uloga ili identitet s kojim se poistovjećujemo, ali to nečinimo javno. Većinom je zasjenčeno jastvo previše bojažljivo ili mu je neugo- dno pa se ne želi izložiti svjetlu dana. Ali nema sumnje da ono postoji jer je svatko od nas izmislio svoju vlastitu sjenu – osobučiji je zadatak da na sebi nosi sve energije koje mi nismo uspjeli ukloniti. Za novoroñenče ne postoji problem vezivanja za "loše" ili nezdrave osjećaje. U trenutku kad u dječju okolinu ubacite nešto negativno, onoće zaplakati i okrenuti se. To je izuzetno zdrava reakcija jer takvim slobodnim samoizra- žavanjem dijete neutralizira energije koje bi se inače priljepile za njega. Meñutim, dok odrastamo, učimo da nije uvijek dobro spontano reagirati. U ime uglañenosti i takta, ili poznavanja vlastitog položaja u svijetu, odnosnočinjenja onoga što naši roditelji žele, svatko uči kako zadržati negativnu energiju. Postajemo bateriječiji je životni vijek sve duži i duži sve dok se, kad odrastemo, u nama ne nagomilaju godinama stari osjećaji poput ljutnje, zamjeranja, frustracije i straha. Najgore od svega je to što smo do tada već zaboravili instinkte koji nas od togačuvaju. "Bilo bi zanimljivo kada bi jednog dana mogao vidjeti koliko si sličan bombi", rekao je Merlin dječaku Arthuru. "Što je to bomba?" "Kada bi živio unatrag u vremenu, što je jedini razuman način za življenje, onda bi znao." Merlin je za trenutak razmislio. "Zamisli svinjski mjehur koji napuhuješ sve dok ne eksplodira. Bomba djeluje po istom načelu, osim što eksplodira tako jako da ubija ljude." "Moj Bože, zar se ne bi moglo spriječiti da se tako nešto dogodi u budućnosti?" pitao je užasnuto Arthur. "Ne, ne razumiješ. Bombe eksplodirajuza to da bi ubile ljude. U tome i jeste stvar. Spomenuo sam to jedino zbog toga što su smrtnici slični bombama koje hodaju naokolo i sve vrijeme eksplodiraju. Eksplozija šrapnela - takoće se zvati djelići bombe – nije ništa veća od eksplozije bijesa. Zaista, kada bi ljudi mogli eksplodirati i ubijati druge ljude bez straha od kazne, većina njih bi tako ičinila."
ŽIVJETI S POUKOM
Okončati unutarnji rat znači završiti sukob izmeñu svih svojih ličnosti. Moguće je osloboditi zasjenčeno jastvo njegovog tereta potisnutih energija iz prošlosti i na taj način stvoriti uvjete za unutarnji mir, jer strah od povrede je taj zbog kojeg vaši unutarnji glasovi ne vjeruju jedan drugom. Meñutim, ne možete početi uklanjati ove unutarnje napetosti sve dok ne saznate odčega su načinjene vaše ličnosti. Ličnost je uvek načinjena od istog materijala neke stare energije pridružene sjećanju. Na primjer, recimo da se sjećate kazne u djetinjstvu za nešto što niste učinili. Energija razočaranja ili nepravde pridružitće se tom sjećanju i vićete na osnovu toga početi graditi dio ličnosti - dijete koje okrivljuje - kojiće gledati na svijet kroz svoje usko gledište sve dok se ta energija ne oslobodi. Ljutito unutarnje dijete samo je sjećanje koječeka da se njegova energija neutralizira i takoće biti sve dok se to ne dogodi. Budući posjedujete i sjećanja koja su sretna, unutarnje ličnosti pojavljuju se u ugodnim i neugodnim oblicima. Ugodno je sjećati se nagrade za dobar posao; neugodno je sjećati se kritike. Meñutim, ta suprotna sjećanja ne potiru jedno drugo; ona zadržavaju svoj integritet i sukobljavaju se sa svojom suprotnošću. Kada prosu- ñujemo nešto, prirodno je reći "ja sam u pravu", čak i ako je slijedeći doživljaj potpuno suprotan. Kritika ili nepravedna kazna zadržatće se u nama ponavljajući svoj scenario uvijek iznova sve dok slijedeći put neka druga energija, na primjer, energija pravilnog postupka i pohvale, ne izrazi svoju točku gledišta. S ovim potisnu- tim energijama možete lako stupiti u kontakt. Sjedite u tihu sobu. Lagano dišite. Zatim, bez promjene u ritmu disanja, obratite pažnjuna lagani ritam i tok disanja. Nemojte ići dalje sve dok vam disanje ne bude ugodno i smireno. Kad se to dogodi, pokušajte se prisjetiti izuzetno neugodnog dogañaja iz svoje prošlosti, dogañaja u koji su uključeni snažni negativni osjećaji poput sramote, poniženja ili krivice. Recimo da su vas uhvatili kako varate na testu ili kradete. Nije bitno da li je dogañaj bezazlen ili ozbiljan, u ovom trenutku u potrazi ste za osjećajima koji su u vezi s njim. Prizovite jasnu sliku tog dogañaja u svoj um i osjetite ono što ide s njim. Sada obratite pažnju na svoje disanje - ono više neće biti lagano. Ovisno o vrsti osjećaja koje ste prizvali, vaše disanjeće biti intenzivno ili površno, moždaćetečak dahtati ili zadržavati dah. Ove promjene odraz sučinjenice da je disanje vjerno ogledalo procesa mišljenja, a posebno emocija kojih se sjećamo. Ono što doživljavate su tri komponente o kojima smo govorili: sjećanje, energija i vezanost. Kada se one spoje, eto početka podličnosti. Sve podličnosti žele isto: izraziti se kroz vas. Dijete koje plače, usamljeno dijete, frustrirani adolescent, ljubavnik koji se nada, ambiciozni radnik svi oni žele živjeti svoj život kroz vas. I točine, naizmjenično. Nijedna ličnost ne pronalazi potpuno ispunjenje i zbog toga se sve moraju boriti za svoj trenutak pod suncem, ili u sjenci. Sukob koji tako nastaje razlog je višestrukosti ljudskog života koji je pun i svjetla i sjene.Čarobnjak, meñutim, živi samo u svjetlu. Poput djeteta,čarobnjak se ne veže za energiju. Oslobodivši se svih vezivanja koja potiču naš unutarnji rat,čarobnjak je prevladao ličnost i boravi učistoj svijesti. Put od stanja smrtnosti do stanjačarobnjaka možda izgleda tajanstven, ali je zapravo potpuno prirodan. Potrebna je jedino ravno teža, koju je tok života sposoban održati. Postoje mnogi načini oslobañanja stare energije. Jedan od najmoćnijih je priznati da ona postoji. Umjesto poricanja onogčega se sramite ili što okrivljavate, pogledajte u sebe i recite: "Osjećam se baš tako."Često je dovoljan takav trenutak samosvjesno- sti jer su sve energije unutar nas zarobljene putem poricanja. Prevladajte poricanje i pola bitke je dobijeno. Priznavanje je oblik samoprihvaćanja. Nije potrebno reći: "U redu je osjećati se posramljen ili okrivljavati nešto", jer se tih energija želite osloboditi, a ne zadržati. Meñutim, treba reći: "Ja tako osjećam. Ti osećaji su stvarni." Jedna od najdjelotvornijih tehnika za prevladavanje poricanja jeste upotreba disanja. Lezite u tihu sobu i opustite se. Zatim dišite na način kojim želite, površno ili duboko, brzo ili sporo. Nemojte se naprezati, nemojte davati prednost nekom odreñenom ritmu, samo dozvolite da se disanje odvija. Moždaćete uzdahnuti ponekad, ali to je u redu. Zatim još jednom udahnite i još jednom izdahnite, neforsirajući disanje niti ga zadržavajući. Nastavite disati na taj način i dozvolite svojim emocijama ili slici da se pojave. Ovom postupku može se pripomoći usmjeravajući pažnju na srce ili bilo koji drugi dio tijela gdje nešto osjećate – odreñena područja u tijelu blisko su povezana s osjećajima. Tokom ove vježbe početće se oslobañati potisnute energije. Simptomi ovog oslobañanja mogu se pojaviti u obliku blijedog sjećanja, sjena osjećaja iličak snažnih izraza emocija poput plakanja. (Ako vaši osjećaji budu previše snažni, jednostavno prestanite s vježbom i pet minuta se odmorite zatvorenih očiju.) Većina ljudi posjeduje toliko pohranjene energije daće brzo zaspati tokom ove vrste disanja. To je znak dubokog umora kojeg se tijelo sada oslobaña. Ako ne osjećate oslobaña- nje energije u oblicima koje sam upravo opisao, to znači da ih umom zadržavate. Um se može zaobići promjenom u ritmu disanja: pokušajte disati površno i prilično brzo. Ovo brzo, površno i ritmično disanje smetatće svjesnom umu i omogućitiće energi- jama da ga zaobiñu. Na taj način možete disati minutu ili dvije, ali ne duže, jer oslobañanje može postati prejako. Ova vježba može se ponoviti da bi "izdahnuli" stare potisnute energije, ali je takoñe vrlo korisna u neutraliziranju novih emocija ili osjeta koji žele izaći. Poput svih drugih vaših vidova i vaša sjena se želi izraziti i osloboditi. Prvi korak sastoji se u tome da se pronañe prirodan, ugodan način za uklanjanje negativnih energija, a ne da se pohranjuju u skrivenim tamnicama uma
_________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka | |
| |
| | | | Deepak Chopra Put Čarobnjaka | |
|
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| Online | Ukupno je: 13 korisnika/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 13 gostiju. :: 2 Bots
/
Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 1514, dana 02.11.19 16:59.
|
Statistics | Registriranih korisnika/ca: 6485. Najnoviji/a registrirani/a korisnik/ca: Радослав.
Ukupno postova: 943714. in 18090 subjects
|
|